DJECA osjećaju i na svoj način izražavaju cijeli spektar emocija, ali ponekad odrasli ne znaju prepoznati različita raspoloženja koja njihovi mališani izražavaju. Ipak, najčešće je barem osnovne emocije koje djeca osjećaju lako prepoznati, a razlog je taj što su uglavnom vrlo iskrena, nisu proračunata i dopuštaju drugima da vide što misle i osjećaju.

Emocije su podijeljene u dvije kategorije: primarne ili osnovne emocije i sekundarne emocije

Razlika između ove dvije vrste je u tome što su osnovne emocije kod djece odgovor na vanjske podražaje i dijete ih pokazuje praktički od samog rođenja. Sekundarne emocije, međutim, rezultat su rasta, interakcije s društvom i kombinacije primarnih emocija.

Sreća

Sreća je emocija koju je teško zamijeniti s nečim drugim, a gotovo ju je nemoguće sakriti. Djeca pokazuju sreću smiješeći se, entuzijastična su i imaju izljeve privrženosti. Također, postaju uzbuđena i energična kada se osjećaju sretno.

Općenito, sreća kod djece rezultat je dobrih vijesti. Na primjer, kad dobiju dar ili kad im prijatelj ili voljena osoba dođe u posjet. Istodobno, ova emocija predstavlja krajnji cilj koji roditelji imaju u odnosu na svoju djecu.

Tuga

Tuga je protuteža sreći, sušta suprotnost prethodno spomenutoj primarnoj emociji. Pojavljuje se kao rezultat neželjene pojave za djecu ili nečega što nije išlo onako kako su se nadala. Neka djeca se lako rastuže jer su možda osjetljivija od druge, baš kao i odrasli.

Tuga je korisna emocija i ne bismo trebali tjerati djecu da je zatomljuju niti da je se srame. Međutim, moramo se pobrinuti za ovo stanje kako bismo im pomogli da se nose s tim. U konačnici, želimo im pomoći da na kraju prevladaju svoju tugu.

Strah

Strah je osnovni mehanizam koji posjeduju sva ljudska bića. Naši su preci zahvaljujući strahu mogli preživjeti opasnosti tijekom života. Kod djece strah može nastati iz više razloga. Može se čak pojaviti i zbog svakodnevnih pojava iz okoline, kao što su psi, kukci itd.

Roditelji bi, naravno, trebali pomoći djeci da progresivno prevladaju svoje strahove, ali važno je i naučiti razlikovati strahove od fobija. Potonje karakterizira manifestacija iracionalnog ponašanja, općenito nerazmjernog u odnosu na ono što je bio uzrok.

Ljutnja

Ljutnja nastaje kao rezultat situacije koja se djeci ne sviđa. Općenito, pojavljuje se pri suočavanju s nečim što djeca smatraju nepravednim ili kada im jednostavno nešto ne ide od ruke.

Ova je emocija osobito česta kod djece u dobi od 2 do 4 godine. U toj fazi djeca počinju značajno komunicirati s drugima i to je također razdoblje u kojem počinju izražavati svoju volju i tražiti autonomiju u pogledu donošenja odluka.

Važno je da roditelji ostanu mirni i znaju kako držati situaciju pod kontrolom. Iznad svega, roditelji trebaju pružiti dobar primjer kako ispravno upravljati ljutnjom.

Gađenje

Baš kao i strah, gađenje je primitivni obrambeni mehanizam. U prošlosti je ljudima omogućio da se distanciraju od onoga što im predstavlja nelagodu. Gađenje je osjećaj duboke nelagode u pogledu ljudi, predmeta ili čak iskustva.

Pozitivan dio gađenja, također poznatog kao averzija, je da se može lako izbjeći. Općenito, sve što trebamo učiniti je distancirati se od izvora našeg gađenja i usredotočiti se na nešto drugo.

Iznenađenje

Ova emocija kod djece stvara stanje pripravnosti kao rezultat moguće prijetnje. Međutim, postoje i pozitivna ili neutralna iznenađenja, drugim riječima, iznenađenja koja nisu ni dobra ni loša.

Vrijedi istaknuti da svaka od osnovnih emocija kod djece ima ogroman utjecaj na njihov život, ponašanje i opću dobrobit. Ključno je da roditelji svaku znaju razumjeti i adekvatno na nju reagirati.