JAMIE Shea bio je međunarodni javni službenik i član Međunarodnog osoblja NATO-a 38 godina, tijekom kojih je zauzimao niz visokih pozicija u širokom rasponu područja, uključujući vanjske odnose, tisak i medije, kao i politiku planiranja.

Bio je zamjenik pomoćnika glavnog tajnika za nove sigurnosne izazove i direktor za planiranje politike u privatnom uredu bivšeg glavnog tajnika Rasmussena tijekom pripreme NATO-ovog strateškog koncepta iz 2010. 

Kao bivši glasnogovornik NATO-a, Shea je bio zaštitno lice Alijanse tijekom sukoba u Bosni i na Kosovu. Trenutno je član Grupe strateških savjetnika Zapovjedništva NATO snaga za specijalne operacije u SHAPE-u u Belgiji.

68-godišnji Shea je gostujući profesor strategije i sigurnosti na Sveučilištu Exeter te analitičar briselskog think-tanka Friends of Europe.

Prijetnje predsjednika Zorana Milanovića

Razgovarali smo o ratu u Ukrajini, Vladimiru Putinu, ideji predsjednika Milanovića da prijeti blokadom ulaska Finske i Švedske u NATO itd. Shea je angažiran sugovornik, koji pokazuje da je i dalje izvrsno upućen u odnose u našoj regiji.

Finska i Švedska su najavile da žele pristupiti NATO savezu, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović zagovara da ih se blokira kako bi se promijenio izborni zakon u BiH. Kako to komentirate?

Vidio sam što je rekao predsjednik Milanović. Vratimo se korak u nazad. Finska i Švedska nisu još službeno zatražile prijem u NATO. Sve je to još hipotetski.

Hrvatski predsjednik sve to želi povezati s izbornom reformom u BiH. Svima je jasno da nije primjereno povezivati bilateralne teme s odlukama na multilateralnom nivou. Ipak mislim da su Finska i Švedska tako velika tema te da bi bile velike dobitak za NATO, što će na kraju hrvatske vlasti dovesti na pravi put. Postoji i vlada Hrvatske, postoji i parlament, koji mora ratificirati sporazum o pristupanju Finske i Švedske. Uvjeren sam da će NATO imati jedinstveni stav po tom pitanju.

Što se tiče situacije u BiH, to je tema za Visokog predstavnika ili Europsku uniju ili UN, ali ne NATO. Tu temu treba pokrenuti na za to odgovarajućem mjestu.

"Na Vučiću je odluka"

Kad smo već u regiji, prebacimo se na situaciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Hoće li Srbija morati izabrati stranu?

Srbija je nedavno održala izbore na kojima je predsjednik Vučić odnio uvjerljivu pobjedu. Srbija ima velike ekonomske veze s Europskom unijom, dok je s Rusijom povezuje duga povijest koja se temelji i na ideji panslavizma. Putinova invazija na Ukrajinu je promijenila stvari. Vučić bi trebao shvatiti da će se Zapad i Rusija sve više udaljavati zbog rata u Ukrajini i da više neće biti moguće sjediti na dvije stolice. Morat će izabrati. Navodno je Vučić rekao da će to učiniti u sljedećih šest tjedana. Na njemu je odluka.

Smatram da se Srbija treba odlučiti za EU, koja joj nudi bolju ekonomsku budućnost i demokratski razvoj.

Rekli ste da je ulazak Švedske i Finske dobitak za NATO. Zašto?

Švedska i Finska su snažne liberalne demokracije koje imaju dugu demokratsku tradiciju. U trenutku kada autoritarni režim Vladimira Putina prijeti Ukrajini dobro je da se liberalne demokracije povezuju. 

To su dvije zemlje koje su već sudjelovale u NATO-ovim operacijama u Afganistanu, imaju dobre vojske i odličnu tehniku. Tu je i dobra tehnička industrija. Njihov ulazak bi NATO-u dao novu stratešku dubinu i značajno olakšao obranu baltičkih država.

Kako pregovarati s Vladimirom Putinom?

Što je s onima koji kažu da medvjeda ne treba penkalom bosti u oko, da citiram hrvatskog predsjednika?

Ja bih to okrenuo. Putin se treba brinuti da previše ne bode u oko Zapad. Spominju i korištenje nuklearnog oružja. Prijete Finskoj. Tko se tu, dakle, bavi agresivnom retorikom? NATO ne prijeti, prijetnje dolaze iz Kremlja. 

Finska i Švedska imaju pravo zatražiti pristupanje NATO-u, koji je obrambeni savez. One to još službeno nisu učinile, ali su jasno naznačile svoje namjere. Prisjetimo se da su Švedska i Finska desetljećima živjele pored SSSR-a i zadržale svoju neutralnost. Jer nisu osjećale da im Sovjetski Savez stalno prijeti. SSSR je zapravo bio konzervativna sila. Predsjednik Putin je promijenio Rusiju u agresivnu silu, u silu koja želi promijeniti status quo. Ovo u Ukrajini je rat ruske agresije.

Mnogo stvari u ovom ratu ovisi o odluci jednog čovjeka. To je Vladimir Putin…

Da. To se moglo vidjeti na onim fotografijama s velikim stolom ili na njegovom sastanku s generalima i šefovima sigurnosnih službi koje je poredao kao učenike. Sve da se vidi tko je šef. Nema tu nekakvog kolektivnog odlučivanja. Drugi su tu da služe Putinu. Možemo se nadati da će sve veći ruski gubici, koji uključuju stotine tenkova kao i glavni bojni brod Moskvu, potaknuti sve više Rusa da se suprotstave Putinovom režimu. Sada je jasno da je on taj koji o svemu odlučuje.

Kako onda treba pregovarati s Putinom? Je li moguće s njime završiti ovaj rat?

Svaki rat će završiti, barem to znamo. U Europi smo imali Stogodišnji rat, ali je i on završio. Tako će i ovaj. Bila bi katastrofa ako bi ovaj rat završio s time da Rusija ima pod kontrolom 21 posto ukrajinskog teritorija kao što je to slučaj danas. Rat mora završiti i na način koji razrješava pozadinske političke prijepore, koji su u korijenu sukoba. Ukrajina mora imati suverenu kontrolu nad svojim teritorijem, svojim gradovima. Ruske snage moraju napustiti teritorij Ukrajine. Ukrajina mora dobiti mnogo jače sigurnosne garancije nego dosad. Rusi su svojedobno rekli da će samo uzeti Krim pa su nastavili dalje. To se mora jednom zauvijek zaustaviti. Ukrajina mora imati sigurnosne garancije iza kojih je velika sila koja bi uvijek spriječila Rusiju da koristi svoju vojnu silu.

Nema smisla da Rusiji dopustimo da se konsolidira, popravi svoju vojnu tehniku i opet pokrene neki rat za nekoliko godina.

Europska unija i Balkan

Kako gledate na reakciju Europske unije na Putinovu agresiju na Ukrajinu?

EU je ostala jedinstvena, to je velika stvar. Sigurno će biti teže to jedinstvo zadržati u budućnosti, jer različite članice imaju različite interese. EU treba ići korak po korak te pomoći članicama koje su naročito ovisne o ruskom plinu i ostalim energentima. 
Možda je najveći zadatak paralelno provoditi transformaciju u zelenu ekonomiju, jer sankcije same po sebi neće biti dovoljne.

Vratimo se na Balkan. Treba li države iz regije hitno primiti u EU kako bi ih se zaštitilo od ruskog utjecaja, napose preko Republike Srpske?

EU je konačno shvatila da je ovo važna tema. Prošla politika je bila loša, svu odgovornost za pristupanje je stavljala na leđa zemalja iz regije, EU je tu morala više pomoći i biti aktivnija u tome da pomaže transformaciju. Sada opet imamo dosta aktivnosti, vidimo da je njemački kancelar Olaf Scholz organizirao sastanak Vučića i kosovskog premijera Albina Kurtija. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock je imala veliku turneju po regiji. Aktivan je i američki izaslanik Gabriel Escobar. Zapad pokazuje da mu je Balkan ponovno važan.

Europska unija bi trebala razviti jedan fleksibilniji pristup i zemljama koje su kandidati za članstvo omogućiti neke benefite članstva, naročito u ekonomskom smislu. Tako da bi proces pristupanja bio stupnjevit, da se ide tako u integraciju. Neki u Bruxellesu misle da je za to potrebno mijenjati temeljne ugovore EU, što nikad nije lagano, no stvar je u tome da se traži inovativno rješenje.

"Rusija ne smije diktirati uvjete mira"

Hoće li ovaj rat trajati i za, recimo, četiri godine?

Neki ratovi završe pa onda ponovno počnu. Imam primjer iz moje domovine Engleske, u kojoj smo imali Rat ruža, koji je završio da bi se klanje onda opet nastavilo. Ovaj rat u Ukrajini zapravo traje od 2014. godine. U Donbasu su tisuće ljudi poginule u borbama, u granatiranju između pobunjenika i ukrajinske vojske. Primirje je stalno bilo kršeno. Rat je trajao svakog tjedna godinama.

Rizik je da od konflikta visokog intenziteta odu opet u konflikt niskog intenziteta, koji je i dalje smrtonosan. Ukrajina ne bi mogla preživjeti kao funkcionalna država bez Donbasa i resursa koji su tamo. Mir koji će diktirati samo Rusija nije prihvatljiv. Zato je pravo pitanje ne kada će rat završiti, nego kako će završiti. U tome moramo pomoći najviše Ukrajini.