ČINI se da je u 2022. godini sve moguće – pa i da pohvalimo premijera Plenkovića. Andrej Plenković je postao hrvatski premijer 19. listopada 2016., nakon Oreškovića. Svijet je uvelike drugačiji nego što smo ga 2016. godine zamišljali, promijenilo se puno toga u životima svih nas. Pa, evo, čini se da se i Plenković malo promijenio.

Treba kritizirati političare, treba biti oštar prema njima jer se inače pokvare, treba ih ponekad čak i opsovati – no kada naprave nešto dobro, treba ih pohvaliti. Evo, došao je i taj trenutak za Plenkovića.

Galerija

Plenković se, naime, bez najave pojavio u Ukrajini, glavnom gradu Kijevu. Na dan 8. svibnja 2022. godine, vrlo simboličan dan u Europi jer je u večernjim satima 8. svibnja 1945. kapitulirala nacistička Njemačka i Drugi svjetski rat u Europi je bio gotov. Usput, kako u povijesti ništa nije jednostavno, Dan pobjede koji je ujedno i Dan Europe slavimo 9. svibnja – upravo radi Rusa! Naime, kapitulacija nacističke Njemačke i svih njenih satelita je stupila na snagu 8. svibnja 1945. u 23:01 po našem vremenu, ali to je po moskovskom vremenu bilo iza ponoći pa se obilježava 9. svibnja.

Plenković je napravio dobar i dugoročan politički potez

Realno, Andrej Plenković nije prvi strani političar koji je stigao u Kijev, nije objektivno ni najvažniji – predsjednica američkog Kongresa Nancy Pelosi bila je tamo prije tjedan dana, što je zasigurno bio veći logistički, sigurnosni i svaki drugi izazov od posjete premijera države s ispod četiri milijuna ljudi. No, treba doći do Poljske, treba sjesti na vlak i treba doći u područje koje je ipak ratna zona – a Plenković je to napravio.

Ovaj posjet ima dvije simbolike. Jedan smo od malobrojnih europskih naroda koji se sjećaju bijesa i nemoći kada agresorski tenkovi susjedne, veće i enormno bolje naoružane države razaraju naše gradove, kada nas raketiraju, kada pokušavaju izbrisati sve što podsjeća na Hrvatsku u bilo kojem obliku – ljude, građevine, sveukupnu povijest. Agresija na Ukrajinu toliko podsjeća na agresiju na Hrvatsku – počev od odnosa snaga preko metoda (poticane pobune) pa sve do gotovo identičnog izgleda hrvatskih i ukrajinskih stambenih blokova ružne socijalističke gradnje.

Kao što je nama ujesen 1991. jako puno značio posjet bilo kojeg zapadnog političara, pa su neki poput simpatičnog Hans-Dietricha Genschera ušli i u narodnu predaju, tako i Ukrajincima danas znači posjet svakog zapadnog političara. Plenković je stoga napravio pravi potez. Svojim dolaskom dao je podršku napadnutoj zemlji i napadnutom narodu. Kao što svatko od nas pamti ljude koji su nam pomogli kada nam je osobno bilo teško, a svi smo imali takvih trenutaka, tako i kao država pamtimo tko nam je pomogao kada nam je bilo teško. Time se stvaraju dugotrajna savezništva i definiraju odnosi u narednim desetljećima.

Premijer je napokon napravio potez na koji možemo biti ponosni

Druga simbolika je naravno vezana uz Dan pobjede i Dan Europe. Mogli bismo pisati filozofske knjige o tome kako toliko godina nakon pobjede nad nacizmom zemlja koja je u tom ratu dala ogromne žrtve - Rusija - postaje novi agresor, tenkovima i raketama kreće u osvajački rat u Europi.

No, ostanimo pri tome da neki povijesne lekcije nauče dobro, neki loše, a neki se kao Rusija nađu u obratnoj ulozi, ovaj put kao agresor na susjednu, međunarodno priznatu državu, koja je (opet nekom povijesnom ironijom) osobnom željom Staljina postala članica Ujedinjenih naroda još 1945. godine. Da, Ukrajina je (uz Bjelorusiju) bila članica osnivač UN-a, uz odvojenu stolicu od SSSR-a.

Doći u Ukrajinu danas, prošetati se gradom i odraditi sastanak s Volodimirom Zelenskim upravo na današnji dan – dodatni je plus Plenkovićevom posjetu.

Premijer Andrej Plenković, koji u međunarodnim odnosima predstavlja sve nas, ne samo svoju parlamentarnu većinu i svoju stranku (kao što jednako predsjednik Milanović dok je na toj funkciji predstavlja sve nas), napravio je pravi potez. Dao je na pravi način podršku jednoj napadnutoj zemlji, zemlji koja pati pod agresijom i napravio je potez radi kojeg možemo biti ponosni.

Plenkovića ovo ne opravdava za katastrofalnu unutarnju politiku

Sve ovo, naravno, Plenkovića ne opravdava za katastrofalno loše vođene unutarnje politike, imenovanja na funkcije totalnih bezveznjaka ili likova za koje postoje vrlo ozbiljne sumnje na korupciju. Ne opravdava ga od neprovođenja reformi. Ne opravdava ga ni od nepotizma, kleptokracije i rodijaštva, čega svega je HDZ simbol. Podsjeća nas samo da se, eto, može i drugačije - može se biti od koristi, može se biti pozitivac, može se čak biti i odlučan.

Ljudi nisu jednostrani, ljudi nisu crno-bijeli, djelovanje ljudi i politike se ne mogu svesti na lajkanje i hejtanje po društvenim mrežama - stvari su puno složenije nego što bi internetski komentatori htjeli. To što Plenković radi hrpu loših stvari ne znači da sve radi loše, jednako kao što Milanović kada napada HDZ radi lopovluka ne znači da sve radi dobro. Naprotiv, Milanovićeva verbalna laprdanja gdje je hrabar prema mutavim HDZ-ovim kokošarima, a nekako je slab kada verbalnu nadmoćnost treba iskoristiti protiv Putina i Lavrova nikome neće pomoći. Kada tome dodamo Milanovićevo opravdavanje raznih mutnih likova iz Republike Srpske i uvlačenje u priču Švedske i Finske koje stvarno s pričom oko BiH nemaju veze – sve to ne pomaže ni Hrvatskoj, ni međunarodnim odnosima Hrvatske, a realno ni Hrvatima u BiH.

Za svoje verbalne ekshibicije Milanović će dobiti lajkove mnogih isfrustriranih HDZ-ovom vladavinom, no za budućnost Hrvata u BiH bi mu bilo pametnije da je sjeo u predsjednički avion i zaredao po zapadnim metropolama. Bit će zanimljivo pratiti Milanovićevu reakciju na ovaj posjet - komentar predsjednika Milanovića ćemo valjda čuti kada se isti probudi, nedjelja je ipak.

Jesmo mala zemlja, ali trebamo pomoći napadnutom

Hrvatska i Ukrajina? Na Hrvatskoj je pomoći Ukrajini. Politički, humanitarno, pa i vojno. Navodna izjava Vlatka Mačeka: "Kada se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom!" ne može biti više pogrešna - posljedica takve politike je u nas bila nestanak HSS-a i sveopća prevlast komunista. Na malima je da budu na strani napadnutih i na strani pravde - kako je uostalom rekao legendarni Meštar iz Velog Mista, kojeg je glumio genijalni Boris Dvornik: "Ja san uvik kontra oni koji pucadu, a za one u koje se puca!" A puca se na Ukrajinu.

Mjesto Hrvatske koja zna što znači trpjeti agresiju, koja zna što znači kada pucaju na tebe, je biti uz napadnutu Ukrajinu. Plenković je to ovim potezom pokazao. Napravio je nešto dobro, pozitivno i na neki način odlučno i hrabro. I zato ovaj potez pohvaljujemo.

To, naravno, ne znači da ga sutra nećemo kritizirati jer će opet napraviti nešto glupo ili imenovati na važnu funkciju ili totalnog nesposobnjakovića ili sposobnog lopova. Dobre stvari pohvaliti, loše kritizirati, tako to ide. A ovaj posjet neka bude i Plenkoviću lekcija - bilo bi dobro da češće bude ovakav, da pokaže tu neku malo manje birokratsku crtu svog karaktera.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala