PROLAZNICI su danas na Cvjetnom trgu u Zagrebu mogli vidjeti dvojicu muškaraca u čvrstom zagrljaju. Riječ je o performansu Studija jednog zagrljaja autora Igora Zenzerovića.

Zenzerović će u zagrljaju s izvođačem Bojanom Banom biti puna 24 sata, a prolaznici im se mogu pridružiti u zagrljaju. 

Prolaznici su zastajali te sa zanimanjem gledali što se događa, a u blizini je bila i policija.

Studija je rezultat voajerističkog promatranja iz tramvaja, događaja koji nestaje, doslovnog shvaćanja poezije Emily Dickinson te rezultat umjetničkog istraživanja distance kao društvene i kulturne činjenice koja ima svoju ekonomiju, politiku, estetiku. Dva se performera u dugotrajnom zagrljaju sukobljavaju sa suvremenim tehnologijama udaljavanja i ubrzavanja te ideologijama tempa i vremena predodređenog za lutanje, konzumiranje, pravdu, pobunu, rad, ljubav ili akciju, opisuje umjetnik cilj performansa kojim istražuje blisku prisutnost dva muška tijela u javnom prostoru.

Performans prvi put izveo u Beogradu

Ovo nije prvi put da Zenzerović izvodi ovaj performans. Krajem prošle godine grlio je jednu Srpkinju Natašu Milojević u centru Beograda. 

"Oni su kontaktirali nas 5 djevojaka da vide koja bi htjela sudjelovati, a pristala samo ja i još jedna djevojka. S obzirom na to da je ona morala otputovati, ostala sam ja", ispričala je tad Nataša kako je došlo do suradnje.

"Lajtmotiv svega ovoga je neka nada, nada da nešto što nije mračno i teško može potrajati. Gledam svoj rad u posljednjih 10 godina i sve što izlazi je užasno crno, tako da mi je trebalo nešto što ima svijetlu točku, što daje nadu da će se nešto možda promijeniti", dodala je i naglasila se joj se čini da su dojmovi građana bili izuzetno pozitivni.

Nisu se odvajali cijelu noć

"Ono što sam primijetila jest da je većina zapravo shvatila da se radi o performansu, ali malo njih je zastalo, osim fotografirati. Ja bih im poručila da je cilj performansa baš ono što oni sami zaključe, a moj osobni cilj je da uspijemo i dokažemo da zagrljaj može trajati i biti cilj sam po sebi, zbog toga što smo se užasno udaljili i što smo postali asocijalni i jako sebični. Lijep je taj trenutak gdje se ti nekome zaista i iskreno posvetiš, je li u pitanju zagrljaj, priča, dodir, i da se ne razmišlja o tome kako vrijeme prolazi i da žurimo napraviti nešto za sebe, već da samo napravimo nešto za drugog", zaključila je.

Unatoč hladnoći i gladi, nisu se odvajali cijelu noć. "Nema svakodnevnih potreba, ovo nije svakodnevna akcija, tako da odlažemo sve što možemo. Hrane nas prijatelji, donose nam i čokolade, a san ćemo nadoknaditi sljedećih 12 sati od završetka performansa", rekao je Zenzerović.