PROŠAO JE stoti dan rata u Ukrajini. Rusi ga i dalje nazivaju specijalnom vojnom operacijom, a kraj mu se ne nazire.

Do koje točke Rusija misli ići?

>> Sto dana rata u Ukrajini: Rusi su brzo napredovali, ali potom su naišli na probleme

Teško je reći koja je to točka do koje Rusija želi doći kako bi ostvarila pobjedu, odnosno koliko još gubitaka može podnijeti i jedna i druga strana kako bi se pristupilo pregovorima. 

Rusija navodno razmišlja o drugom napadu na ukrajinski glavni grad Kijev. Meduza, nezavisna ruska informativna web stranica, objavila je kako "u Moskvi postoje obnovljene nade da može pobijediti u ratu u Ukrajini". 

Putinova administracija počinje misliti da može izvojevati potpunu pobjedu do kraja godine, najvjerojatnije do jeseni, izvijestili su izvori Meduze. Postoje "minimalni i maksimalni" pragovi za proglašenje uspješne i završene "specijalne vojne operacije".

Minimum je navodno zauzimanje istočne regije Donbasa. Maksimalni cilj je zauzimanje Kijeva, dodala je Meduza. No, što god bude, mnogi svjetski vojni analitičari smatraju da bi Putin mogao proglasiti pobjedu.

Prostori za geopolitički manevar ovise o tome koliko će ta pobjeda imati dodira sa stvarnošću. Bilo kako bilo, ovim ratom u Ukrajini na neki se način mijenja svjetski poredak. U geopolitičkom smislu ulazimo u novu sferu povijesti.

Bandov: Putin će sigurno proglasiti pobjedu 

Oko ove teme popričali smo s vanjskopolitičkim analitičarom i komentatorom prof. dr. sc. Goranom Bandovom, inače redovitim profesorom međunarodnih odnosa i diplomacije na Sveučilištu u Zagrebu.

On nam govori kako je prilično sigurno da će ruska vlast u jednom trenutku proglasiti pobjedu u ratu, što god to na terenu bude značilo. 

"Pobjeda je ono što se može domaćoj javnosti "prodati" kao uspjeh. Primjerice, ruska vlast može reći svojim građanima kako su Ukrajinu "denacificirali" te to okarakterizirati kao pobjedu. 

Ili primjerice, da Ukrajina bude vojno neutralna se također može definirati kao pobjeda. Svaki novoosvojeni kilometar je i teritorijalna pobjeda. Krim je za Rusiju službeno anektiran još 2014. godine tako da ga ruski građani uzimaju zdravo za gotovo, no trajno zauzimanje bilo kojeg drugog dijela Ukrajine će se svakako moći slaviti kao pobjeda, jer je novi teritorij pod kontrolom Rusije.

"Ako Rusija realno pobijedi, ulazimo u razdoblje većih ili manjih sukoba"

Ipak, treba razlučiti pobjedu koja će biti proglašena za domaće svrhe od pobjede na terenu, kako će odnos definirati međunarodna zajednica te niz pojedinih država na svijetu. Već od samog početka eskalacije niz država promatra kako međunarodna zajednica reagira promišljajući što bi bilo kad bi i one same poduzele neke slične aktivnosti protiv svojih susjeda. 

Realna pobjeda Rusije bez ozbiljnih dugoročnih sankcija bi ih sigurno ohrabrila da i sami krenu u slične akcije te bi vjerojatno nakon toga živjeli u razdoblju manjih ili većih sukoba.

Dakako, neki od tih potencijalnih novih ratova bi ostavili posljedice na svoje regije, a neki bi imali utjecaj na širu međunarodnu zajednicu poput eventualnog sukoba u kojem bi aktivnu ulogu imale vodeće države svijeta", napomenuo je.

"Napad Rusije na članice NATO-a malo vjerojatan"

Bi li Rusija mogla krenuti na još neku državu? 

"Već od prvog dana ruske agresije napominje se da postoji realna opasnost od širenja sukoba na Moldaviju i Gruziju. Mogućnost širenja na teritorij neke od NATO-ovih i EU članica je, naravno, isto otvoren, ali je on malo vjerojatan, jer bi to značilo ulazak u puno opasnije vode za sve sudionike.

Za sada ne vidimo spremnost na takve korake, osim u naznakama pojedinih izjava nekih dužnosnika, no one više imaju dašak teatralnosti nego realno uporište u vojnim kretanjima. Uglavnom, za sada se rat vodi na teritoriju Ukrajine i ukrajinski narod i sama Ukrajina su neupitno glavne žrtve ruske agresije, iako vidimo da gotovo cijeli svijet osjeti snažne energetske i gospodarske udarce", rekao je.

"Živimo u raznim blokovima"

Pitamo ga i oko blokovske podjele svijeta.

"Iako i dalje živimo u globalnom društvu, već danas živimo istovremeno u raznim blokovima, ne uvijek potpuno jasno definiranim, s određenim iskoracima i vrludanjima pojedinih država, ali blokovske politike su uvijek postojale i nema naznaka da će one nestati u narednom razdoblju. 

No, hoće li te blokovske politike prerasti u nešto što bi sličilo hladnom ratu koji je obilježio međunarodnu zajednicu u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, trenutno je teško reći, jer još niz varijabli nije do kraja definiran, no definitivno postoji niz analiza koje ukazuju na tu mogućnost. 

Svijet je tijekom procesa globalizacije postao međuovisan te svako oštro razgraničenje u blokove dovodi do rezova postojećih, često vrlo uspješnih energetskih i gospodarskih veza", dodaje Goran Bandov.

"Treba naglasiti kako je svijet najviše napredovao po nizu pitanja upravo ostvarivanjem suradnje i dijaloga na međunarodnoj razini. Niz novih tehnologija i inovacija jesu rezultat suradnje vodećih znanstvenih timova niza država svijeta. 

Svijet je značajno smanjio globalno siromaštvo i osnažio globalno zdravlje i kvalitetnije starenje u nizu društava svijeta, što je postignuto prvenstveno zbog međunarodne suradnje i primjene najkvalitetnijih rješenja koja su se nesebično dijelila među državama", rekao je.

"SAD bi mogao najviše profitirati"

Pitamo ga tko bi u tom novom svjetskom poretku mogao profitirati. Sve više se govori kako je SAD već profitirao ovim ratom. 

"Kao što sam maloprije spomenuo, svi profitiraju najviše suradnjom i dijalogom. To je preduvjet napretka cijelog svijeta, svakog pojedinog društva i ostvarivanja ciljeva održivog razvoja koje je predvidio UN ostvariti do 2030. godine. 

No, ako međunarodna suradnja i dijalog izostanu, a podjele postanu realnost međunarodne zajednice i globalno društvo krene u oštre podjele, SAD bi mogao biti jedna od država koje će najviše profitirati, jer će osigurati nastavak svojeg globalnog utjecaja, posebice na države koje su u tom savezu. 

No, ključno je pitanje, je li SAD spreman preuzeti tu ulogu dugoročno. Samo da podsjetimo - za vrijeme predsjednika Trumpa SAD je izašao iz niza međunarodnih ugovora koji su mu osiguravali vodeću ulogu u međunarodnoj zajednici ili u pojedinim regijama svijeta poput primjerice Transpacifičkog partnerskog trgovinskog sporazuma. 

No, ako i dođe do toga, i SAD postane prva sila jednog bloka, ne znači da i ostali saveznici tog bloka neće profitirati. Sjetimo se samo primjerice razrušene poslijeratne Savezne Republike Njemačke koja se za vrijeme hladnog rata uspješno razvila u jednu od najsnažnijih ekonomija Europe i svijeta, što je nastavila biti i nakon okončanja hladnog rata", dodaje.

"Kina rat u Ukrajini koristi za svoje daljnje ekonomsko jačanje"

Kakvo bismo ponašanje Kine mogli očekivati? Sve se više govori o kineskoj invaziji na Tajvan.

"Kada govorimo o novim potencijalnim podjelama na globalnoj sceni, onda se upravo Kina doživljava kao ona koja bi trebala preuzeti vodstvo drugog bloka država. No Kina je država koja je među pobjednicama globalizacije, jer je od nje najviše profitirala. Kini trenutno ne odgovara snažnije talasanje na međunarodnoj sceni. 

Kina rat u Ukrajini koristi za svoje daljnje ekonomsko jačanje i pribavljanje povoljnih resursa iz Rusije, ali ga promatra i kao živi eksperiment kako međunarodna zajednica reagira na vojnu akciju (vele)sile na suverenu državu. 

Upravo događanja vezana uz rat u Ukrajini imat će direktni utjecaj na razvoj daljnjih odnosa Kine i Tajvana te moguću eskalaciju sukoba u tom području. Rat sigurno nije dobra opcija ni za Kinu ni za Tajvan. 

Obje države se trebaju koncentrirati na ono što ih povezuje, a ono što su predmeti spora trebaju ostaviti za brušenje za neko naredno razdoblje kad im izazovi dovoljno sazru da postanu manje opasni za potencijalnu eskalaciju sukoba", izjavio je Bandov.

Novi poredak se oblikuje kroz Putinove greške

Na ovu temu zanimljiv članak donijela je Aspenia online, čiji je autor dr. John C. Hulsman naveo kako se novi svjetski poredak oblikuje ustvari kroz Putinove greške. 

Ističe kako te greške uključuje previše složen početni napad na Ukrajinu, ali i da Putin nije vjerovao kako je Ukrajina uistinu nacija i da će se ta zemlja u tolikoj mjeri okupiti oko svoje vlade u Kijevu, a kamoli se herojski boriti za nju. Treće, Kremlj nije računao na brzu i odlučnu zapadnu potporu Ukrajini, utjelovljenu u brojnim sankcijama nametnutima Rusiji.

"Na višoj geopolitičkoj razini, Putinovo kockanje je od velike važnosti. Sam po sebi, rat u Ukrajini je pokrenuo dvije velike sile s neutralne pozicije - Europsku Uniju/Njemačku i Rusiju - u tabore supersila Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Rat je podsjetio Europljane da sloboda nije besplatna, da zahtijeva autonomnu vojnu i energetsku politiku, a ne samo "jahanje" (uz često lijeno kritiziranje) Sjedinjenih Američkih Država.

"Rat je također prisilio ranjenog ruskog medvjeda da se u potpunosti udruži s Kinom jer nema drugih geostrateških opcija. Među velikim silama sada postoji jasan savez revizionističkih autokracija Kine i Rusije koje se suočavaju s demokratskim društvima poput SAD-a, EU, Japana i zemalja Anglosfere. 

Nejasna uloga Indije

Takva konstelacija snaga favorizira Zapad da ostane dominantni politički savez nove ere. Ukrajina je sve to otkrila", pojasnio je.

Ipak, ističe da nije sve dobro za Zapad, dodajući kako se ispod površine zapadne dominacije krije više dvosmislenih vijesti.  Podsjetio je kako se odnos između Indije i Kine pogoršao nakon dolaska Xi Jinpinga na vlast u ožujku 2013. Napomenuo je i da se dogodio čin kineske agresije na granici u svibnju 2020. godine.

"Tijekom ukrajinskog rata, New Delhi se, unatoč velikom američkom i europskom diplomatskom pritisku, čvrsto držao politike neutralnosti, odbijajući osuditi Rusiju zbog njezine očite agresije. Zapanjujuće je da Indija (za razliku od Japana, EU i anglosferskih zemalja) nije brzo i refleksno skočila na proukrajinski vagon Washingtona", piše.

Objašnjava kako su za takvo što brojni razlozi, od toga da je Indija povijesno dugo bila na strani SSSR-a tijekom hladnog rata, ali i činjenica da je Rusija najveći izvor uvoza oružja u Indiju.

"Naftom gladna i energetski siromašna Indija uočila je priliku da dobije rusku naftu i prirodni plin po niskim cijenama, jer energetska blokada Moskve stupa na snagu, a Kremlj želi preusmjeriti svoju ukupnu opskrbu energijom s neprijateljskog Zapada", dodaje.

"Rusija postaje mlađi partner Kine"

Međutim, ne misle svi kako je Kina sebe zabarikadirala u partnerstvo s Rusijom. Marc Saxer za Social Europe piše kako je rat u Ukrajini pokazao da je Rusija precijenila svoju snagu.

"Čak i ako Moskva uspije vojno pobijediti u ratu u Ukrajini, u geopolitičkom smislu ona će se vratiti u drugi red, kao mlađi partner Kine. Međutim, nova nestabilnost na europskom kontinentu vjerojatno će umanjiti ekonomske izglede i za zapadnu Europu.

To ostavlja samo Kinu i SAD kao sile sposobne uspostaviti i održavati red. To objašnjava zašto Washington i Peking ne žele biti uvučeni u ovaj "europski sukob". Dvije supersile sukob čitaju prije svega kroz optiku svog nadmetanja oko globalne hegemonije. U skladu s tim, SAD želi "iskrvariti" Rusiju, srušiti Putina i dati znak Kini da drži ruke dalje od Tajvana.

U Pekingu, s druge strane, još uvijek postoje neslaganja oko toga je li doista u interesu Kine da nestane iza nove željezne zavjese sa sve slabijom Rusijom. Stoga bi geopolitički bila pogreška prenaglo spojiti Kineze i Ruse na istu, autokratsku osovinu", zaključio je.