VEĆINA roditelja bila je u toj neugodnoj situaciji u kojoj njihovo dijete odbija dijeliti igračku s drugim djetetom u parku, igralištu ili rođendanskoj zabavi. Često pokušavaju nagovoriti dijete da odustane od predmeta u kojem je uživalo jer je drugo dijete zainteresirano za to.

Zašto to radimo?

Jedno od načela odgoja u fazi ranog djetinjstva je učenje djeteta da se lijepo ophodi prema drugoj djeci i da se zna igrati u skupinama, što mnogi roditelji poistovjećuju s dijeljenjem svega što dijete dotakne.

Potrebno je zapitati se s kojim ciljem roditelji tjeraju dijete na dijeljenje. Misle li da će to djetetu pomoći da se uklopi? Žele li dijete naučiti da odraste u velikodušnu osobu zadovoljavajući potrebe drugih? Ili to rade zbog drugih odraslih koji su tu prisutni, kako ne bi pomislili da su sebični ili nemarni roditelji koji ne brinu o društvenim normama?

Tijekom ranih formativnih godina dijete uči kako zadovoljiti vlastite potrebe. Koncepti dijeljenja i posuđivanja previše su složeni da bi ih dijete razumjelo. Dijete još nije razvilo empatiju i ne može vidjeti stvari iz perspektive drugog djeteta.

Nemojmo slati pogrešnu poruku

Prema kliničkoj psihologinji dr. sc. Lauri Markham, prisilno dijeljenje djecu uči pogrešnim lekcijama kao što su:

Glasno plakanje pomoći će nekome da dobije ono što želi.
Roditelji su zaduženi za to tko će i kad dobiti neku stvar.
Svi bi uvijek trebali prekinuti ono što rade kako bi nešto dali drugome samo zato što to drugi traži.

To nisu poruke koje roditelji zapravo namjeravaju dati svojoj djeci, ali nažalost, kada su prisiljena dijeliti, to je ono što djeca često doživljavaju.

Osigurajte svom djetetu vještine za rješavanje takvih situacija

Umjesto da roditelj tjera dijete da dijeli, treba mu dati alate za rješavanje sukoba, kaže dr. Markham. Cilj je da dijete primijeti kada bi drugo dijete željelo doći na red s nečim te osigura da to dijete nekad dođe na red.

Kad drugo dijete ima predmet koji njegovo dijete želi, roditelj će htjeti da mu se dijete može kontrolirati, a ne samo zgrabiti predmet, stoga je potrebno učiti ga strpljenju. Poželjno je da dijete nauči koristiti svoje riječi kako bi razriješilo situaciju.

Djetetu treba pokazati kako koristiti odgovarajući način komunikacije

Naučite dijete da se zalaže za sebe. Učeći ga da koristi svoje riječi, uči ga važnim životnim vještinama. Djetetu ne bi trebalo govoriti kada je njegovo vrijeme za igru s nečim isteklo i ne mora odmah dijeliti svoje igračke s drugima.

Ako odrasli uvijek uskaču ili postavljaju granice, dijete gubi sposobnost učenja iz iskustva. Važno je da nauči kako govoriti u svoje ime na ljubazan način pun poštovanja.

Potaknite samoregulaciju

Dijete bi se trebalo moći slobodno igrati, osjećati se ispunjeno svojim iskustvom, a zatim moći proslijediti igračku kada završi s njom. Ova metoda potiče samoregulaciju, samodisciplinu i sposobnost prepoznavanja svojih i tuđih osjećaja i razine zadovoljstva.

Promicanje velikodušnosti

Djeca uživaju usrećivati drugu djecu, a kada mogu to učiniti u slobodno vrijeme, a ne pod prisilom, uče kako biti ljubazni i darežljivi. Naučiti svoje dijete kako tražiti svoj red, kako čekati i kako se izmjenjivati cilj je ovih metoda.

Kad nisu prisiljena dijeliti, krajnji rezultat su djeca koja se uče strpljenju i empatiji i moći će se nositi s emocionalno složenijim situacijama kad odrastu.