ZDRAVKO MARIĆ više nije ministar financija. Više od šest godina je proveo na toj poziciji, a od 2019. je i potpredsjednik vlade.

Ministar financija je postao u relativno dobrom trenutku, kada je BDP nakon višegodišnje krize počeo rasti i kada su državne financije napokon mogle predahnuti. Realno mu nije bilo ni teško dobro izgledati nakon rezultata rada prethodnih ministara financija, SDP-ovih Borisa Lalovca i Slavka Linića.

Glavno pitanje je zašto baš sada odlazi? Mogao je bez problema izdržati i aferu Agrokor i dvije pandemijske godine, ali baš sada se dogodilo ili će se dogoditi nešto zbog čega nema više želje obavljati posao ministra financija.

Dolazi kriza, a Marić odlazi

Ne dolaze dobra vremena ako je suditi po sve češćim prognozama o dolasku recesije, što polako priznaju i političari. Ovisno o tome što se sve uzima za kriterij, kriza je možda već počela u SAD-u. U prvom kvartalu ove godine je ostvaren pad BDP-a od 1.6 posto u odnosu na isti period prošle godine, a analize za drugo tromjesečje pokazuju da je taj pad nastavljen. Tehnički su dva kvartala BDP-a recesija, iako će službeno biti priznata tek kada počnu nekoliko mjeseci uzastopno padati industrijska proizvodnja i zaposlenost.

EU ne stoji ništa bolje. U 2022. je eurozona ušla s manjom inflacijom nego SAD, a do lipnja je narasla na istu razinu. Osim što rat u Ukrajini ima jače negativne efekte na EU nego na SAD, razlog je i taj što se Europska središnja banka još nije počela ozbiljnije boriti protiv inflacije, što američki Fed radi od trećeg mjeseca.

Kako godina prolazi, tako prognoze sve više predviđaju ulazak i SAD-a i EU u recesiju. Možda već krajem ove godine, a gotovo sigurno sljedeće. Hrvatska je u povoljnijoj situaciji u odnosu na krizu 2008., ali šanse da se kriza ne prelije iz EU su skoro pa nikakve. Posebno ako uspore gospodarstva Njemačke i Italije, najvažnijih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske.

Pitanje je i što će biti s inflacijom, posebno imajući na umu da Europska središnja banka ne pokazuje baš želju da se bori protiv nje. Hrvatska 2023. ulazi i u eurozonu, što neće imati utjecaja na povećanje inflacije, ali tehnički zahtijeva veliki angažman ministarstva financija i samog ministra. Nije idealna situacija u kojoj ministar koji je većinom rukovodio procesom pripremanja Hrvatske za euro odlazi nepunih šest mjeseci prije nego što se uvede.

Činio se kao dobar ministar samo zato što su prethodnici bili jako loši

Daleko od toga da je Marić bio nevinašce ili da je napravio posebno dobar posao. Ipak, nakon mandata Lalovca i Linića je teško loše izgledati. Javni dug je 2011. iznosio oko 65 posto BDP-a, a u prosincu te godine Linić postaje ministar financija. Do kraja 2015. se penje na 85 posto, u ukupnom iznosu za više od 70 milijardi kuna.

Marić je u siječnju 2016. preuzeo upravljanje države s 287 milijardi kuna duga (podaci HNB-a) i udjelom javnog duga u BDP-u od 85 posto. Njegovi prethodnici su iz godine u godinu sve više zaduživali državu, dok je istodobno gospodarstvo padalo.

Ali isto tako nije istina ni da je Marić apsolutno razdužio Hrvatsku. Javni dug je do prosinca 2019., da zanemarimo dvije godine pandemije, narastao na 293 milijarde kuna. U periodu otkad je postao ministar jednostavno se oporavljalo gospodarstvo Hrvatske, BDP je bio u plusu, pa je udio duga u BDP-u padao. Nikakvog smanjivanja duga u apsolutnom iznosu nije bilo.

Za razliku od svojih prethodnika, ipak treba priznati, kontrolirao je impuls za nagomilavanjem državnog duga, a u nekoliko navrata su i smanjeni porezi. Državne financije su stabilizirane, ali daleko od toga da ga se može smatrati velikim reformatorom.

Iako je bio u vrhu Agrokora, tvrdi da ništa nije znao

Da se ne radi o nevinašcu, bilo je jasno posebno za vrijeme propasti Agrokora. Iako je bio jako visoko u hijerarhiji kompanije, na poziciji izvršnog direktora za strategiju i tržišta kapitala te je time, kako i sam navodi u službenoj biografiji, bio odgovoran za međunarodno financiranje, odnose s investitorima te spajanja i preuzimanja kompanija, uporno je tvrdio da nije znao za financijske probleme, malverzacije i kriminal Todorićevog Agrokora.

S obzirom na to da mu je posao bio da prezentira poslovanje, financijsku stabilnost kompanije te uvjeri kreditore i investitore da Agrokoru daju novce, praktički je nemoguće da nije detaljno znao kako Agrokor financijski stoji, ne samo po "knjigama", što je bilo lažno stanje, nego i u stvarnosti.

"Što se tiče godina prije toga i poglavito dijela koji se odnosi na razdoblje kada sam ja bio zaposlenik Agrokora, kao što sam nekoliko puta napomenuo, u mom djelokrugu odgovornosti nije bila izrada financijskih izvješća, tako da niti mogu niti bih išta mogao oko toga komentirati", rekao je još 2017. kada je otkriveno da tri milijarde kuna troškova iz razdoblja 2010. – 2015. uopće nije bilo knjiženo u financijskim izvješćima i bilancama Agrokora, što je kompaniji omogućilo da prikazuje lažnu dobit.

Kada su ga mediji još u siječnju 2017. pitali hoće li Agrokor bankrotirati, nakon što je međunarodna kreditna agencija Moody's snizila kreditni rejting s B2 na B3, rekao je: "Sigurno ne bih tako daleko išao. Upoznat sam jer sam tamo i radio, a kao ministar financija brinem i pratim kao i za sve kompanije."

Znači, u siječnju je bio upoznat, i kao bivši radnik i kao ministar, a kada je Agrokor bio pred bankrotom, odjednom nije ništa znao.

Praktički cijela politička oporaba je tražila smjenu Marića, od SDP-a i Amsterdamske koalicije do Živog zida, ali je HDZ ustrajao na njegovoj zaštiti.

Odlazi s broda koji tone

Zaista je čudno da dugogodišnji ministar iz tako važnog resora odlazi bez da je objasnio razloge, pa ni samom premijeru. Naravno da je to pokrenulo razne spekulacije, što nije dobro ni za financijsku stabilnost Hrvatske.

Investitori zaziru od dodatnog rizika, posebno kada se radi o naglom šoku u razdoblju, po svemu sudeći, između dvije krize. U dvije godine pandemije se Hrvatska dodatno zadužila da bi se pokrili dodatni troškovi zdravstva te subvencije radnih mjesta i kompanija, a gospodarstvo je padalo.

Javni dug je s 292 milijarde kuna u veljači 2020. narastao na 345 milijardi kuna u listopadu 2021. Blago je smanjen na 340 milijardi početkom ove godine, ali je, mjereno udjelom u BDP-u, i veći nego kada je Marić preuzeo dužnost ministra financija daleke 2016., 87 posto BDP-a.

Državne subvencije zbog rasta cijena, usporavanje gospodarskog rasta, izgledna kriza u ovoj ili sljedećoj godini itd - tajming odlaska je jako loš. Kako se uvodi i euro, što je tehnički zahtjevno i, prema javnom priznanju samog Marića, neozbiljno je da odlazi u ovom trenutku.

Da je Hrvatska uređena, ovo ne bi bio problem. Ali...

Da je Hrvatska uređenija država, da se može računati na to da će institucije dobro odraditi svoj posao bez pritisaka i upravljanja samog ministra, kao što je slučaj u normalnim državama, ne bi bilo problema. Kako državne institucije u Hrvatskoj nisu dobro posložene, ne funkcioniraju dobro samostalno, onda je odlazak osobe koja je trebala biti nositelj uvođenja eura potencijalno opasan.

Krizu Hrvatska vjerojatno lakše može podnijeti nego 2008., ali nikada ne treba podcijeniti sposobnost domaćih političara da pogoršaju situaciju. I zadnja kriza u Hrvatskoj je trajala duže nego u većini država svijeta, primarno zbog cijelog niza loših ekonomskih odluka koje su političari donosili.

Odlazak Marića je potencijalno odlazak prvog časnika s broda koji tone.