"SAMO još veznjak" gotovo je postala krilatica kojom dio navijača komentira kadroviranje ekipe Hajduka i aktivnosti kluba na ljetnom nogometnom tržištu. Raspoloženje u hajdučkom puku trenutno je dominantno pozitivno. Klub je preskočio prvu europsku prepreku uz sjajan nastup protiv Vitorije, a i činjenica da je ekipa u Varaždinu prelomila utakmicu kakvu bi Hajduk ranije redovno gubio pokazuje određeni napredak.

Valdas Dambrauskas uspješno vodi ekipu u kojoj su nad brojnim pozicijama u proteklim mjesecima postojali upitnici, a u povremenim naročito dobrim izdanjima naziru se i neki elementi potencijalnog prepoznatljivog sustava igre splitskog kluba. Dolascima Tonija Borevkovića i Chidozieja Awaziema stoperska pozicija je značajno proširena i većina javnosti zadovoljna je dosadašnjim prijelaznim rokom, ali čini se da nedostaje samo još - kao što se uporno ponavlja na društvenim mrežama - veznjak.

Tijekom cijelog Dambrauskasovog mandata, izuzev možda furioznog početka u kojem je Hajduk držao prosjek od tri gola po utakmici, primjećuje se problem u veznoj liniji. Prošle sezone ekipa se stravično mučila s prijenosima lopte na suparničku polovicu prilikom kiksova u Puli i Koprivnici, koji su ih možda i koštali titule. 

Filip Krovinović neosporno u svom univerzalnom arsenalu ima vještinu kreacije, ali upravo zbog toga što je ista kvaliteta nedostajala većini drugih veznjaka Dambrauskas je Krovinovića s vremenom spuštao sve dublje i dublje prema poziciji šestice. Vuković i Grgić su u proljetnom derbiju protiv Dinama odigrali sjajnu tranzicijsku utakmicu ispunjenu duelima, kao i u prvom susretu protiv Vitorije, ali je konstantno vidljivo da im kreacija nije jača strana, a situacija se ne bi značajno popravljala ni kada bi na terenu bio Marco Fossati. 

Treba li rješenje ovog problema tražiti na tržištu?

Navijači su tako, nakon opravdanih izraza zadovoljstva dolascima Borevkovića i Awaziema, počeli zazivati kreativnog zadnjeg veznog koji bi predstavljao unaprjeđenje u odnosu na Talijana. Spominjali su se Filip Bradarić i Ante Palaversa, u naročito optimističnim projekcijama i Nikola Moro, a manji dio s nostalgijom govori o Darku Nejašmiću. 

Najbliže dolasku, tj. povratku, bio je Anthony Kalik, ali kako je Indexu potvrdio predsjednik Gorice Nenad Črnko, Hajdukova ponuda je odbijena. Pored toga, upitno je bi li australsko-hrvatski veznjak, naviknut uglavnom na pozicije osmice i desetke, predstavljao ono što splitskom klubu najviše nedostaje.

Međutim, (najmanje jedno) rješenje za neosporni problem u izgradnji igre, tj. na poziciji defenzivnog veznjaka, možda već postoji unutar Hajdukovog kadra. Ivan Krolo i Ivan Ćubelić dva su veznjaka koja svojim profilima odgovaraju onome što se traži, a pitanje je jedino postoji li u klubu dovoljno povjerenja u njihove sposobnosti da im se ove sezone da konkretnija minutaža u prvoj ekipi. 

Oba igrača su 19-godišnjaci, rođeni u nekoliko mjeseci razmaka 2003. godine, a članovi Hajdukove omladinske škole postali su preko tradicionalnih destinacija u neposrednom susjedstvu, Solina i Adriatica. 

Ako je strategija pisana s razlogom, uskoro ćemo ih obojicu gledati na terenu

Ćubelić iza sebe već ima punu seniorsku sezonu budući da se ovog ljeta vratio s posudbe u Dugopolju, dok je Krolo istovremeno kao kapetan predvodio juniore do obrane naslova prvaka. Obojica su bila na pripremama u Austriji, a našli su se i u zapisnicima u svim utakmicama na početku sezone, ali minutažu, i to zanemarivu, zabilježio je jedino Ćubelić. 

Ne treba ponavljati zašto Hajduk mora funkcionirati kao razvojni klub, uostalom na Poljudu su to i sami definirali klupskom strategijom. U četvrtoj točki poglavlja "Specifični ciljevi sportske izvedbe" stoji kako je cilj svake godine dva mlada igrača promovirati u prvu ekipu. Ova godina je polako na izmaku, a zbog početka Svjetskog prvenstva pred nama je u njoj samo još tri mjeseca klupskog nogometa. U tom razdoblju Krolo i Ćubelić moraju dobiti priliku u prvoj ekipi ako struka na Poljudu želi dokazati da strategija nije mrtvo slovo na papiru. 

Obojica su igrala "šesticu", koju je Ćubelić u nedavnom razgovoru za Index istaknuo kao omiljenu poziciju. Čak i da strategija sa samonametnutim kvotama i obavezama ne postoji, Hajduk je i dalje klub koji ne može bezgranično kupovati, a bolju verziju Marca Fossatija trebao bi moći proizvesti sam. 

Trkači poput Grgića i Vukovića mogu biti izuzetno korisni protiv protivnika kao što su Vitorija i Dinamo, ali za početak je više minuta i povjerenja mladim nadama u utakmicama protiv klubova iz donjeg dijela HNL-a nešto na što se Hajduk jednostavno mora odvažiti.