PRED Dinamom je prva utakmica play-offa Lige prvaka protiv norveškog prvaka Bodo/Glimta (utorak, 21 sat). Radi se o jednom od četiri norveška kluba koja su započela kampanje u europskim natjecanjima ove sezone. Prije samo 5 godina Bodo je igrao norvešku 2. ligu, a danas prema kladionicama ima 40 posto šanse za prolazak Dinama i povijesni plasman u Ligu prvaka. Metodičan i analitičan rad u klubu je omogućio taj skok.

Jedan od dva europska kluba koji se nalaze unutar arktičkog kruga

Bodo je geografski specifičan klub. Nalazi se unutar arktičkog kruga te mora putovati 322 kilometra sjeverno kako bi zaigrao u gostima kod svog najbližeg ligaškog konkurenta, Tromsoa. Ako putuje južno, prvi najbliži klub mu je Rosenborg, udaljen 466 kilometara.

Do 1972. mu zbog udaljenosti nogometni savez nije ni dopuštao da igra u najvišem nogometnom rangu. Iako mu je od te godine dopušteno igrati nogomet s ostatkom države, kulturološka razlika između sjevera Norveške i ostatka države i dalje postoji. Direktor omladinske škole ju je opisao kao razliku između Baskije i ostatka Španjolske.

Promjena stručnog stožera

U zadnjih 15 godina se klub klackao između prve i druge lige. U 2018., kada se zadnji put vratio u prvu ligu, završio je na 11. mjestu, pri čemu je upisao samo 6 pobjeda te imao drugi najgori napad lige. Godinu kasnije na mjesto trenera dolazi Kjetil Knutsen, pomoćnik dotadašnjeg trenera Aasmunda Bjorkana, koji je postao sportski direktor kluba.

Knutsen je u stručni stožer doveo ljude s kojima je nekada igrao niželigaški nogomet, ali i stručnjake iz sektora koji nisu nužno vezani uz nogomet. Primjerice, klupski psiholog je nekadašnji pilot borbenih aviona Bjorn Mannsverk koji pomaže igračima u nošenju sa stresom.

Jedan na jedan razgovori u trajanju 30 minuta, grupni sastanci, domaće zadaće za igrače u kojima se moraju osvrnuti na emocije i iskustva, jutarnja meditacija prije treninga i otvorena kultura u kojoj nema tabua postali su svakodnevica kluba.

Uz to, sportski direktor je u Engleskoj našao nekoliko trenera koji su u mladim kategorijama radili s igračima kao što su Ben Chilwell, James Justin i Max Aarons, redom ozbiljni talenti na pozicijama bekova. Svi treneri su postavljeni na određenu poziciju unutar kluba ili omladinske škole, a zanimljivo je kako je upravo igra preko bekova postala jedna od kvaliteta u periodu koji je uslijedio.

Igrači prolaze kroz zahtjevne treninge

Budući da je klub poseban u geografskom smislu, Knutsen je odlučio da mora biti poseban i na terenu. Prvi je korak bio promijeniti filozofiju igre. Bodo je do te sezone bio poznat kao tvrda momčad koja igra na kontranapad. Knutsen nije poništio to razmišljanje, ali je tražio od igrača veću agresiju i osvajanje lopte na protivničkoj polovici.

Pored visokog tempa i presinga, Knutsen je svojim igračima dao zadatak i da u svakoj utakmici što veći broj dodavanja upute unutar protivničke polovice. Kako bi takva kombinacija obrane i napada funkcionirala, u trenažni proces je uvedena varijacija murderballa, oblika treninga koji forsira Marcelo Bielsa.

Ukratko, radi se o intenzivnim trening-utakmicama tijekom kojih lopta mora biti u terenu u roku od 4 sekunde nakon što ode van linija. Ako se to ne dogodi, loptu dobiva protivnička ekipa. Ne čudi što je njemačka trenerska akademija objavila znanstveni članak o taktici kluba u kojem je došla do zaključka da su igrači Bodoa fizički mnogo spremniji od svih ostalih igrača unutar lige.

Klub kao jedan od temelja lokalne zajednice

Ipak, ono što najviše odvaja Bodo od ostalih klubova, pored taktike, treninga i psiholoških radionica, jesu uređene socijalne interakcije kluba i zajednice, na čemu norveški klubovi zajedno sa savezom jako inzistiraju.

Norveška je kao možda i najuspješnija sportska nacija na svijetu, ako gledamo odnos sportskih uspjeha i broja stanovnika, ujedno i jedna od najzdravijih i najsretnijih nacija. Razlog tome je ulaganje u sport, ali još više uključenost sporta u svakodnevni život. Očituje se to i u nogometu, a ono što Bodo radi je najbolji primjer.

Cilj kluba je da u svakom trenutku u njemu igra barem 40% igrača koji su odrasli na sjeveru Norveške i koji su prošli kroz akademiju kluba, što je trenutno i slučaj. Za klub je izuzetno bitno da njeguje lokalnu kulturu i da bude u sjajnom odnosu sa zajednicom.

Igrači redovito znaju imati neke oblike druženja sa stanovnicima u selima i gradovima na sjeveru Norveške, a posebno se pamti predsezona, kada su tjedan dana proveli na izoliranom Lofotskom otočju. Tamošnji ribari su slavili ulov bakalara u toj godini, a klub ih je počastio dolaskom i otvorenim treningom. Samim time je stvoren i dodatni interes za nogomet kod dječaka i djevojčica u toj regiji.

Uspjeh s rekordnim brojkama

U 2019. je Bodo došao do 2. mjesta u ligi, a godinu dana kasnije je osvojio svoj prvi naslov. Kladionice su vjerovale da je godina ranije bila slučajnost pa je u nekim slučajevima bio čak i među favoritima za ispadanje. Međutim, sav navedeni rad je podignut na višu razinu, a brojke govore tome u prilog.

Imao je za oko 4% veći posjed lopte od prve iduće ekipe u ligi, dok je istovremeno vršio najuspješniji presing u ligi. Uz to, u nekoliko utakmica je prosječna pozicija na terenu svih njihovih igrača, izuzev golmana, bila unutar protivničke polovice.

Nitko u povijesti norveške lige nije osvojio više bodova nego Bodo te sezone, razmak od 19 bodova od drugoplasiranog je također rekordan, a zabio je i 103 gola, 16 više od iduće ekipe.

Taj uspjeh su zapazili i ostali klubovi svijeta pa je tako odmah nakon osvojenog naslova najbolji igrač Jens Petter Hauge prodan u Milan, dok je još nekoliko igrača pronašlo svoje mjesto u Engleskoj i Aziji. Značilo je to da je rad na tržištu igrača i posljednji izazov pred kojim se našao Bodo, no vrijeme je pokazalo da i njihova skaut služba radi fenomenalan posao.

Kupovina mladih i zaboravljenih

Klupski budžet za plaće se procjenjuje na oko 5 milijuna eura, što je otprilike koliko imaju i neki engleski trećeligaši. Prema posljednjim dostupnim podacima, klub je u prošloj godini zaradio 18 milijuna eura, što je manje nego li je Dinamo zaradio u sezoni ranije samo prodajom Gvardiola. Zbog toga na tržištu traži mlade norveške talente ili igrače kojima će pokušati obnoviti karijeru.

Tako je prošle sezone besplatno doveo napadača Rosenborga Erika Botheima, 21-godišnjaka koji je u 4 sezone skupio 49 nastupa u kojima je zabio 9 golova. U samo jednoj sezoni u Bodou je upisao 46 nastupa i zabio 23 gola. Iako u 2021. brojke nisu bile rekordne kao godinu ranije, njegove igre su, s već dobro uhodanim sistemom, donijele klubu novi naslov prvaka.

Botheim je odmah nakon te sezone prodan u Krasnodar, a ove sezone je Bodo našao novog golgetera. Ovoga puta u vidu 31-godišnjeg Amahla Pellegrina koji je besplatno stigao iz Saudijske Arabije i koji je tamo zabio samo 2 gola. U norveškoj ligi je ove godine zabio 17 golova. Točnije, zabija gol svakih 65 minuta. Upravo će Pellegrino biti najveća prijetnja Dinamovoj obrani u predstojećoj utakmici.

Uz njega postoji još nekoliko igrača koji su dovedeni još prije dvije godine, no koji tek sada postaju prvotimci. Postalo je to standardno poslovanje za klub koji dio igrača dovodi kako bi dali trenutni učinak, dok drugi dio srasta s ekipom tijekom par sezona.

Najveća priča skandinavskog nogometa

Iako je po individualnoj kvaliteti, vrijednosti momčadi i financijama iza Dinama, jasni su razlozi zašto se ovoj ekipi daju sasvim pristojne šanse u utakmicama koje slijede. Radi se o savršenoj preslici norveškog sporta, ali i načina života, u obliku nogometnog kluba.

Bodo nisu samo prošlosezonske pobjede na Romom. Bodo su dugoročno planiranje, jasna hijerarhija, fokus na socijalnim interakcijama, podrška na lokalnoj razini te sustavan i metodičan rad. Sve je to donedavnog drugoligaša pretvorilo u najveću priču skandinavskog klupskog nogometa. Dinamo ga mora dobro analizirati te shvatiti i više nego ozbiljno jer je on to već sigurno napravio.