ZBOG poskupljenja osnovnih životnih namirnica, u suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz 1987. godine, kada su stanovnici bivše Jugoslavije komentirali tadašnje povećanje cijena, posebice mlijeka, mesa i goriva.

Svibanj 1987: Val poskupljenja ponovo je ugrozio standard obitelji, koju najviše pogađaju poskupljenje mlijeka, mesa i drugih namirnica. Većina naših sugovornika sprema se za daljnje stezanje remena, osim kad su u pitanju djeca, i jedina nada im je snalaženje po tipičnom jugoslavenskom receptu...

Stanka Jovanović, učiteljica iz Zenice:

"Vijest o poskupljenju mesa nije me još mnogo zabrinula jer trenutno u zamrzivaču imam zalihe za narednih nekoliko mjeseci. To je razlog što ću prelazak u vegetarijance malo odložiti. Ionako nas stručnjaci za prehranu sve više upozoravaju da jedemo lošu hranu, pa kad je već tako, nije velika šteta po zdravlje odreći se mesa.

Već smo obaviješteni da će jedino biti kontrolirane cijene mesa druge i treće kategorije (što znači da će nam meso niže kategorije biti dostupno), dok će cijene onog najkvalitetnijeg moći rasti u nedogled. Moja obitelj se do sada mnogo toga odricala u korist koliko-toliko dobre prehrane. Sad više ne može biti riječ o odricanju, jer se nemamo čega odreći, da bismo kupili kilogram mesa."

"Drukčije ne možemo, snaći ćemo se"

Petar Stanković, umirovljenik iz Niša:

"Po svemu sudeći, inflacija sve poskupljuje, a samo je ljudski život sve jeftiniji. Zamrzli su osobne dohotke i to su 'debelo' obrazložili, ali kad poskupljuju osnovne životne namirnice, kao ovih dana meso i mlijeko, razlozi su 'tanki'. Jasno je meni da proizvođači gledaju ekonomsku računicu, ali mi nije jasno da, u trenucima kad donose odluke, zaboravljaju da su i oni potrošači. Ili će možda na taj način, ipak, povećati svoje osobne dohotke i tako olako omogućiti sebi da kupe ono što poskupljuje? Dokle god ima snalažljivih, ima i bogatih, ali bit će i siromašnih."

Perka Naumović, domaćica iz Vučitrna:

"Nisam se potresla kad sam čula za najnovije poskupljenje mlijeka, mesa i benzina zbog toga što znam da će ovo ovako da ide u nedogled, sve dok neko tko je nadležan, a ja ne znam tko je to, ne sredi stanje u ovoj državi. Prema tome, koliko imaš, tako i živiš. Sudbina nam je predodredila da ovdje živimo, drukčije ne možemo. Snaći ćemo se. Možda će nekad i biti bolje."

Milan Zečević, komercijalist iz Beograda:

"Moj posao je takav da ja moram koristiti automobil. Strašno je što je benzin poskupio, ali ne zbog toga što će ljudi sada manje koristiti svoje automobile, već zato što ta, naizgled mala stavka, ustvari lančano povlači poskupljenja i niza drugih proizvoda i usluga - poskupljuje transport, proizvodnja svega onoga što je u tom lancu vezano za naftne derivate. No, valjda ćemo nekako i to preživjeti, snalazit ćemo se kao i do sada jer ovo nije prvo poskupljenje."

Učenica (10): Mama i tata pričaju da moraju štedjeti

Anesa Hadžiosmanović, 10-godišnja učenica iz Mostara:

"Mama i tata svakodnevno govore da cijene stalno rastu. Ja mislim da ne bi trebalo da su tako visoke jer plaće su male, pa neki ne mogu kupiti ono što im treba. Znam da tata i mama pričaju da svakog dana moraju štedjeti."

Milivoje Ilinčić, tajnik Filozofskog fakulteta u Beogradu:

"Imam auto, ali ga rijetko vozim, tako da me poskupljenje benzina nije mnogo pogodilo. Mlijeko se mora piti, bez njega moja obitelj ne može jer smo tako navikli. Bez mesa i možemo. Inače, poskupljenja su nužnost koju ne možemo mijenjati, jedini je problem u tome što su ona nerealna."

Elena Gerasimova, radnica iz Skoplja:

"Za dijete moram imati i mlijeko i meso. Za nas starije, ako preostane. Što drugo da radim, osim da jadikujem, ali od toga vajde nema!"

"Teško se može izaći na kraj..."

Milijana Grbović, trgovac iz Pljevalja:

"Najbolje čekićem u glavu da su nas udarili, pa da ne znamo što se događa. Teško se sa svim poskupljenjima može izaći na kraj, i nervno i s dinarom u džepu. Grde nas mušterije kao da smo mi krivi. Em nas udaraju cijene, em nas udaraju mušterije! Mesa ćemo se sigurno odricati, a za ostalo ćemo se nekako snalaziti. Uglavnom, svuda se priteže remen."

Jelena Horvat, učenica iz Zagreba:

"Znam da tata i mama stalno nešto pričaju o skupoći. I znam da uvijek kad ja nešto potražim da mi kupe, oni odgovaraju da nemaju para."

Živorad Rakić, akviziter iz Vranova:

"I supruga i ja smo akviziteri. Auto nam je neophodan za posao, tako da na benzinu sigurno nećemo štedjeti. Što se tiče mlijeka, rijetko ga i pijemo, a meso imamo svoje jer moj otac uzgaja svinje, živinu, pa to zakoljemo i stavimo u zamrzivač i ne brinemo."

Umirovljenica iz Trebinja (koja je željela ostati anonimna):

"Za sve što poskupi nadležni nalaze opravdanje. Na primjer, mlijeko je poskupjelo jer treba zaštititi stočni fond. No, jesu li sva poskupljenja zaista opravdana? Artikli od vitalnog značaja, oni od kojih čovjek živi, ne bi trebali ovako stihijski poskupljivati jer onaj tko ima djecu ne može se lišavati ni mlijeka ni mesa. Ako treba nešto poskupjeti, onda to neka bude luksuzna roba, pa tko može da je kupi, nek je kupi. Kod nas prevladavaju niži osobni dohoci, koji i te kako osjećaju svako poskupljenje. Na kraju, svi smo mi potrošači i na našim leđima se lome koplja!"

Umirovljenik: Gotovo da smo postali vegetarijanci

Radoslav Milošević, umirovljenik iz Velike Plane:

"Žena i ja živimo samo od moje mirovine, koja je veoma mala. Gotovo da smo postali vegetarijanci koliko rijetko jedemo meso. Ali mlijeko redovno kupujemo, sami ga kiselimo i to nam dođe jeftinije, a i ukusnije. Inače, mislim da su cijene već prevršile svaku mjeru. Dokle će ovako, nije mi jasno. Sreća je da imamo malu baštu, pa uzgajamo povrće. Ali, kako je ova kiša učestala, bogami, mnogo toga će propasti. Tek tada ćemo vidjeti što će biti s cijenama."

Ljiljana Radosavljević, profesorica iz Sarajeva:

"Više me ne iznenađuje nikakvo poskupljenje. U pravom smislu riječi sam na to oguglala. Znam da se već odavno lišavam svakodnevnog jelovnika s mesom, izlazaka, kupovine garderobe. Ćutim, trpim i pokušavam bar nešto lijepo pronaći u ovom tmurnom životu. Nadam se da će ipak doći bolja vremena, ako ne za mene,  bar za moje dijete."

Vladimir Popov, službenik iz Osijeka:

"Svako poskupljenje višestruko osjetim jer se sve odražava i na stanarini koju plaćam kao podstanar. U godinama sam kad bih trebao zasnovati obitelj, ali ne smijem ni misliti na to jer ionako sam jedva sastavim kraj s krajem. O djeci za sada ne smijem ni razmišljati jer, po mom mišljenju, ona ništa ne bi trebala trpjeti."

Bosa Uzelac, inženjerka iz Kruševca:

"Muž i ja dosta dobro zarađujemo, pa nas ni ovo poskupljenje, bar financijski, neće mnogo pogoditi. Međutim, sama činjenica da svaki čas nešto poskupljuje psihički opterećuje. Svi govore kako je skupo, ali kako vidim, ipak se svi nekako snalaze i pristojno žive."

Mirjana Danilović, domaćica iz Obrenovca:

"Poskupljenje - nova šansa za zaradu! Malo više ću da putujem u Tursku po kožu i srebro, u Rumuniju po gaće, u Grčku po farmerke. Mogu ja doskočiti svakom poskupljenju kod nas! Iako je to za novine, slobodno napišite, nisam ja jedina koja se tako snalazi."

Dosad smo štedjeli, sad ćemo još i više

Smiljana Petrović, knjigovođa iz Valjeva:

"Mlijeka za dvoje djece mora biti. A meso? Dosad sam faširane šnicle pravila od pola mesa, pola soje. Od sada bit će tri četvrtine soje, a jedna četvrtina mesa s kruhom!"

Marjan Vogrinc, student u Nišu:

"Kakva li će tek sad biti hrana u menzi! Neka, snaći ću se već nekako, ubacit ću se češće na ručak kod cure ili ću se najesti kad odem roditeljima."

Žužana Vereš, službenica iz Subotice:

"I dosad smo štedjeli, odsad ćemo još i više! Ne možemo djeci uskraćivati mlijeko, ali svaka domaćica smislit će jelo s malo mesa ili bez njega. Kad se mora, očigledno - mora se."

* * *

Usprkos tome što je SIV izračunao da će na troškove života poskupljenje mlijeka utjecati s 0.8 posto, poskupljenje mesa s 2.8 posto, a nova cijena nafte sa svega 1 posto, laičke obiteljske računice daju neke druge brojke, nažalost, znatno više.

Da podsjetimo: kilogram mesa s kostima, lošije kategorije, stoji oko 1600 dinara. S obiteljskim dohotkom od 122.257 dinara, koliko je za prva dva mjeseca ove godine iznosio prosjek mjesečnih primanja (manje nego u prosincu 1986.), očigledno se neće moći mnogo mesa iznijeti na stol, a neće biti dovoljno ni za snabdijevanje prosječnog domaćinstva i drugim osnovnim namirnicama. Srećom, kako reče većina naših sugovornika, "nekako ćemo se već snaći", jer smo na to poodavno navikli.

Napisala: Ljiljana Matejić-Vučković (Nada, 1987.)