U SVETIŠTU sv. Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu večeras je profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Adalbert Rebić predvodio misu u prigodi pete godišnjice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Danas se, na petu obljetnicu, spominjemo smrti prvoga hrvatskoga predsjednika kojemu u zasluge pripisujemo to što je stvorio slobodnu i neovisnu Hrvatsku, Hrvatsku u njezinim granicama, rekao je Adalbert Rebić u homiliji pred članovima obitelji Tuđman i mnoštvom štovatelja pokojnog predsjednika.

U nastavku napomenuo je kako je prvi hrvatski predsjednik "htio mnogo više od toga, ali nije uspio", jer mu je često nedostajao "čovjek" koji bi ga pratio i pomogao mu ostvariti dobre naume.

Rebić se prisjetio i trenutka kada je predsjedniku, nakon završetka Domovinskog rata ponudio svoju ostavku na službu ministra i predstojnika Ureda za prognanike i izbjeglice, a on je inzistirao da ostane.

Gospodine predsjedniče, ima dosta drugih ljudi, rekao sam, a on je odgovorio: "Da, ima oko mene mnogo ljudi, ali nema čovjeka!"

"Kako to žalosno zvuči, i kako to zapravo odaje svu ozbiljnost situacije u kojoj smo živjeli", nastavio je Rebić, upitavši jesmo li bili uvijek odgovorni u teškoj i ozbiljnoj situaciji u kojoj smo živjeli i u kojoj smo trebali jedni drugima pomagati.

Napomenuo je kako je predsjednik Tuđman vodio brigu i za prognanike i izbjeglice. "Pozivao me i ispitivao kako žive prognanici, imaju li dovoljno hrane, jesu li svi ljudi smješteni. Govorio bi: Žao mi je ljudi", sjeća se Rebić.

Po njegovim riječima, na dan oslobođenja zauzetih područja Republike Hrvatske, u onaj dan kada su se pobunjeni Srbi predali, nazvao me telefonom i naredio: "Gospodine ministre, krenite odmah s dovoljno hrane, pića, slatkiša, a osobito mlijeka i kruha, u Glinu i Topusko, i nahranite srpsku djecu i žene, oni već dva, tri dana nemaju što jesti, ni piti. Sa sobom ponesite i promidžbene oglasne papire s pozivom Srbima da ostanu u Hrvatskoj."

"Učinio sam tako tog dana, osmog ili devetog kolovoza 1995. S gospodinom Josipom Estereicherom zajedno smo krenuli s dva velika kamiona s prikolicama punih hrane, i nahranili smo ih. Ali da ostanu u Hrvatskoj nisu nas htjeli slušati", rekao je Rebić, dodavši kako je pitao promatrače EZ-a što da se učini s tim silnim svijetom. Na naše pitanje da li da ih zaustavimo, odgovorili su "nipošto" i dodali kako ih "moram pustiti da odu onamo kamo su odlučili".

Na kraju homilije Rebić je napomenuo kako misu slavimo za pokojnog predsjednika Franju i za sve dragovoljce koji su poslušali njegov poziv i pošli u oslobađanje Hrvatske te su mnogi svoj život položili za to da mi danas možemo živjeti u slobodnoj i sigurnoj Hrvatskoj. "Hvala im za to neizmjerno", rekao je Rebić.

Mnoštvo vjernika na kraju mise zajednički je otpjevalo, na poziv upravitelja Svetišta don Petra Šimića, pjesmu "Bože čuvaj Hrvatsku!".