TURSKA od početka rata u Ukrajini pokušava balansirati i biti posrednik između Rusije, kao zemlje koja je rat pokrenula, i Ukrajine kao zemlje koja je napadnuta. Iako je u ožujku glasala za rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda kojom se traži okončanje ruske agresije, nije se pridružila zapadnim sankcijama.

U isto vrijeme je, međutim, blokirala Bospor i Dardanele za prolaz ruskih i drugih vojnih brodova u Crno more. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan jasno je nazvao rusku invaziju neprihvatljivom, ali odbio je okrenuti leđa Moskvi. 

Erdogan: Vraćanje Krima Ukrajini, čiji je neodvojivi dio, suštinska je potreba 

Barem do utorka, kad je zasigurno šokirao ruskog kolegu Vladimira Putina izjavom da Krim pripada Ukrajini, da je njegova aneksija “nelegitimna i nelegalna” i da je “vraćanje Krima Ukrajini, čiji je neodvojivi dio, suštinska potreba s aspekta međunarodnog prava”.

Erdogan je to izjavio u videoporuci koja je emitirana na drugom summitu Krimske platforme, inicijative kojom Ukrajina od prošle godine nastoji mobilizirati međunarodnu potporu kako bi vratila Krimski poluotok. Usto je ponovio zahtjev za oslobađanjem predstavnika krimskih Tatara Narimana Dzhelyala i još najmanje 45 drugih krimskih Tatara koje je Rusija pritvorila 2021.

>> Erdogan: Krim je ukrajinski

Što se Rusije tiče, naravno, Krim je njen neodvojivi dio otkad ga je pripojila 2014., nakon vojne okupacije koju je izvela zbog svrgavanja proruskog predsjednika Ukrajine, Viktora Janukoviča. Nakon toga je, u uvjetima takve vojne okupacije, provela sporni referendum prema čijim se službenim rezultatima većina stanovništva ovog ukrajinskog poluotoka (s većinski ruskom populacijom) izjasnila za odcjepljenje od Ukrajine i pripajanje Rusiji. 

Veliki dio međunarodne zajednice, uključujući Europsku uniju, SAD i većinu u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, odbacili su referendum i samu aneksiju kao protivne međunarodnom pravu. Drugim riječima, stav ogromne većine međunarodne zajednice je da je Krim i dalje ukrajinski. Jedine zemlje koje su priznale rusku ilegalnu aneksiju su Afganistan, Kuba, Kirgistan, Nikaragva, Sjeverna Koreja, Sudan, Sirija i Zimbabve. 

Turski predsjednik samo je potvrdio već ustanovljeni stav svoje zemlje, no njegova izjava dolazi u prilično nezgodnom trenutku za Rusiju, dok Ukrajinci vrše razorne napade na ruske vojne mete diljem poluotoka, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij tvrdi da će rat završiti na Krimu, baš kao što je na njemu i počeo prije osam godina.

>> Može li Ukrajina vratiti Krim?

Robert Barić: To je dio konstantne turske igre balansiranja između Rusije i Zapada

Na ovu temu razgovarali smo s vojnim analitičarem i docentom na Fakultetu političkih znanosti Robertom Barićem.

“Erdogan je ovu izjavu dao sada kad je osjetio potrebu da na neki način pokaže da se Turska distancira od Rusije i njenog ponašanja, ali to je zapravo dio konstantne igre balansiranja između Rusije i Zapada koju on igra. Turska se sad našla u poziciji da može biti važan čimbenik u ukrajinskom ratu, kao most za pregovore između obje strane”, kaže nam Barić.

“Ali on, naravno, vodi računa i o ekonomskoj situaciji jer Turska ima značajne ekonomske interese i u Ukrajini i u Rusiji. Turska je postala jedan od najvećih ekonomskih partnera Ukrajine, a krajem kolovoza trebala bi početi s radom i zajednička proizvodnja besposadnih letjelica u Ukrajini. Erdogan se nada i velikom dijelu kolača u obnovi Ukrajine nakon rata. Međutim, on ima snažne ekonomske veze i s Rusijom”, dodaje.

“Putin će vjerojatno biti ponešto ljut zbog te izjave, ali budimo iskreni, mnogi zapadni državnici također daju snažne izjave podrške ukrajinskom teritorijalnom integritetu koje ne koštaju previše. A Turska nastoji profitirati na obje strane”, zaključuje Barić. 

Podsjetimo, Erdogan se susreo s Putinom čak dvaput u razmaku od samo dva tjedna, krajem prošlog i početkom ovog mjeseca. Prvo su se sastali u Teheranu 20. srpnja, a tom je prigodom Putin dobio tretman kašnjenja kakav sam često zna priuštiti drugim državnim liderima, pa i samom Erdoganu 2020.

Erdogan ostavio Putina da čeka, kao što Putin inače radi

Ovog je puta Putin bio ostavljen da pred kamerama i fotografima nervozno čeka Erdogana koji je kasnio, doduše, samo minutu. 

Tamo su nastavili pregovarati o sporazumu za deblokadu ukrajinskih luka i nastavak izvoza žita. Ali Kremlj tvrdi da su razgovarali i o potencijalnoj prodaji turskih borbenih bespilotnih letjelica Rusiji, iako je turska tvrtka Baykar prethodno prodala par desetaka svojih prestižnih dronova Bayraktar TB2, ali i donirala nekoliko njih Ukrajini, drugoj strani u ratu.

Moskva je oštro reagirala na isporuku i već spomenuti sporazum o zajedničkoj proizvodnji Bayraktara u Ukrajini, no odgovor Ankare je bio da se ne radi o vojnoj pomoći Ukrajini jer je Baykar privatna kompanija koja ima pravo sklapati kupoprodajne ugovore po svom nahođenju. Naravno, jasno je da je Ankara u praksi mogla zabraniti tu isporuku, da je tako htjela. 

Glavni direktor Baykara, Haluk Bayraktar, samo dan ranije u razgovoru za CNN je rekao da “nikada” neće isporučivati svoje dronove Rusiji jer “podržavamo Ukrajinu, podržavamo njen suverenitet, njen otpor za njezinu neovisnost.” 

Putin se zahvalio Erdoganu na posredovanju u pregovorima za izvoz žita

Dva dana nakon sastanka u Teheranu, Rusija i Ukrajina zaista su u Istanbulu, uz posredništvo UN-a i Turske, sklopile sporazum o izvozu žitarica i drugih esencijalnih roba, poput suncokretova ulja, iz Odese i drugih ukrajinskih crnomorskih luka koje ruska mornarica blokira. Putin i Erdogana opet su se našli u ruskom obalnom gradu Sočiju 5. kolovoza, gdje su na četverosatnom sastanku dogovorili da će ojačati gospodarsku i energetsku suradnju, priopćio je Kremlj.

Putin se također javno zahvalio Erdoganu za ključnu ulogu u postizanju sporazuma o izvozu ukrajinskog, ali i ruskog žita i umjetnih gnojiva. Barić primjećuje da je mnogima promakao ovaj sastanak, odnosno odluke koje je Turska tom prilikom donijela, a koje bi mogle potkopati zapadni režim sankcija Rusiji. 

Barić: Turske banke će prijeći na rusku alternativu SWIFT-u

“Tamo se Turska složila da će isporuku ruskog plina plaćati u rubljima, a ne u dolarima, kako Rusija traži. Obje zemlje su se složile da povećaju bilateralnu trgovinu na 100 milijardi dolara, čime Turska postaje partner iste ekonomske težine kao Kina. Istovremeno, Turska dobiva mogućnost dobivanja energenata po povoljnijoj cijeni - možda ne plina, jer su kapaciteti za njegovu isporuku već iskorišteni, ali nafte da”, objašnjava Barić.

“I treće, pet ključnih turskih banaka se složilo da počne koristiti ruski sustav međunarodnog plaćanja Mir, koji je odgovor na SWIFT i koji će im olakšati međusobno financijsko poslovanje", kaže Barić. Inače, u izvješću ukrajinske vlade koje je tada prenio Washington Post navodi se da je Putin tražio i ruske udjele u turskim naftnim rafinerijama, terminalima i rezervoarima kako bi pomogao prikriti podrijetlo izvoza ruske nafte prije planiranog embarga EU na naftu.

I zaista, Turska ima bliske veze s Rusijom u energetici, obrani i trgovini i uvelike se oslanja na ruske turiste te na rusku naftu, plin (45 posto ukupnog turskog uvoza) i žito (čak 70 posto uvoza), a ruska državna tvrtka Rosatom u Turskoj gradi veliku nuklearnu elektranu vrijednu 20 milijardi dolara. 

S druge strane, Erdogan je prošli tjedan posjetio i Zelenskog u Lavovu, zajedno s glavnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom, i otamo poručio da Turska "stoji i nastavit će stajati uz naše ukrajinske prijatelje" te da će "pružiti potrebnu podršku za obnovu" te zemlje. Znači li Erdoganova retorika ipak da Putin definitivno mora odustati od pokušaja pridobivanja Turske u nekakvu antizapadnu koaliciju?

>> Krim gori, dramatične eksplozije, ruski civili bježe. Je li ovo prekretnica u ratu?

Barić: Nema šanse da Putin pristane na povratak ukrajinskog teritorija

“Turska se ne može otvoreno svrstati u takvu koaliciju jer bi previše izgubila. Erdogan se neće otvoreno svrstati na jednu stranu, ali u ovome vidi fantastičnu priliku da naplati status Turske u ovom ratu”, drži Barić, koji je ipak skeptičan oko njegove ambicije da posreduje u mirovnim pregovorima Kijeva i Moskve. 

“Mirovni pregovori su prestali krajem ožujka i neće ih biti dok se nešto znatno ne promijeni na vojnom planu u Ukrajini, a za to ćemo morati čekati proljeće i ljeto iduće godine, jer imamo blokadu na bojištu”, predviđa Barić.

Oko mogućnosti da Erdogan i drugi posrednici diplomatskim putem privole Putina na povratak ukrajinskog teritorija (uključujući Krim), Barić je također vrlo jasan: "Nema šanse da Putin pristane na takvo nešto, jer bi to bila njegova politička smrt. Snažni vođa ne smije pokazati takvu slabost."

Turska, podsjetimo, ima prilično slojevit i zamršen odnos s Rusijom, odnos koji je kroz godine oscilirao od vrlo bliskog do gotovo neprijateljskog. Povijesno su, naravno, Osmansko i Rusko Carstvo stoljećima bili geopolitički rivali i vodili niz ratova od 16. do 20. stoljeća, a ruskim carevima je zauzimanje Istanbula (nekadašnjeg Carigrada) bila nikad ostvarena ambicija. U Hladnom ratu su opet bili na suprotnim stranama. 

Obojica aktualnih dugogodišnjih vladara - pri čemu Erdogan ima nesumnjivo snažniji demokratski legitimitet, iako i sam vlada na sve autoritarniji i brutalniji način - imaju ambicije za svoje zemlje koje nadilaze njihove granice. No unatoč tome ili baš zbog toga, očito je da među njima vlada određeno poštovanje i razumijevanje koje, s druge strane, upadljivo izostaje u susretima Putina i većine zapadnih čelnika. 

Složeni tursko-ruski odnos: Od obaranja aviona do prodaje S-400

Odnos Turske i Rusije najbolje se može opisati kao “kompetitivna suradnja”, kako je to za France 24 sročio Özgur Ülühisarçikli, direktor ureda German Marshall Fund u Ankari.

Najniža točka rusko-turskih odnosa svakako je bila nakon što je turski F-16 oborio ruski Su-24M koji je nakratko ušao u turski zračni prostor iz Sirije, u prosincu 2015. No Erdogan se uskoro ispričao, a u srpnju iduće godine je, prema neslužbenim tvrdnjama anonimnih turskih izvora, ruska vojno-obavještajna služba dojavile Ankari da se sprema puč protiv Erdogana i tako dala Erdoganu dovoljno vremena da pobjegne, a turskoj vojsci da zaustavi pučiste. 

Ni Ankara ni Moskva nikad nisu potvrdili ovu tvrdnju, ali mnogi spekuliraju da je ova “usluga” bila temelj za bolje razumijevanje idućih godina, unatoč tenzijama oko rata u Siriji, gdje Turska podržava pobunjenike, a Rusija režim Bašara al-Asada.

Iako je članica NATO-a i trebala bi se držati naoružanja koje odgovara NATO standardu, Turska je kupila od Rusije 36 komada naprednog protuzračnog i proturaketnog sustava S-400, što je izazvalo snažno nezadovoljstvo SAD-a koji je iz tog razloga isključio Tursku iz programa prodaje svog najnaprednijeg borbenog aviona F-35.

Moskva je prošlog tjedna priopćila da je sklopila novi sporazum o isporuci S-400 uz lokalnu proizvodnju nekih komponenti sustava u Turskoj, kako je prenio Bloomberg, no Turska je to brzo demantirala, vjerojatno kako ne bi izazvala bijes Washingtona i drugih NATO-ovih saveznika usred rata koji je upravo Rusija pokrenula, u najozbiljnijem trenutku za savez u posljednjih nekoliko desetljeća.