TRI MINUTE prije ponoći 14. rujna 2018. mobitel Andreja Averjanova počeo je zvoniti. Iako je bilo kasno, general-bojnik Averjanov, zapovjednik GRU-ove jedinice za tajne operacije 29155, još je uvijek bio u svom uredu u sjedištu ruske vojne obavještajne službe u Moskvi.

Istog dana, Bellingcat i njegov ruski partner The Insider objavili su istragu o prikrivenim identitetima "Ruslana Boširova" i "Aleksandra Petrova", dvojice tajnih agenata GRU-a koji su umiješani u trovanje novičokom Sergeja i Julije Skripalj u Salisburyju u Engleskoj.

Istraga je razotkrila GRU-ove aktivnosti - gotovo cijelo desetljeće ova agencija opskrbljivala je svoje špijune uzastopno numeriranim putovnicama, omogućujući istraživačkim novinarima koji su do podataka o tome došli na ruskom crnom tržištu da otkriju druge agente jednostavnim praćenjem serija brojeva.

U satima nakon Bellingcatove objave, Averjanov je primio nekoliko telefonskih poziva od svog šefa - ravnatelja GRU-a Igora Kostjukova. Sam Averjanov kontaktirao je mnoge svoje podređene koji su koristili spomenute putovnice, uključujući dvojicu agenata umiješanih u neuspjeli puč u Crnoj Gori 2016. godine.

Ponoćni pozivatelj bio je šef GRU-ovog Odjela 5 - malo poznatog odjela koji je pod lažnim identitetom slao vojne špijune diljem svijeta. Dva časnika GRU-a razgovarala su nešto duže od dvije minute.

Sljedećeg dana, 15. rujna 2018., žena s dugačkim imenom koje zvuči latinoamerički kupila je kartu u jednom smjeru od Napulja do Moskve. Otprilike jedno desetljeće ova je osoba putovala svijetom kao pripadnica visokog društva i kreatorica nakita rođena u Peruu. Kasnije iste večeri sletjela je u Moskvu i nije poznato da je od tada napustila Rusiju. Putovala je s putovnicom koja se samo u jednoj znamenki razlikovala od putovnice s kojom je šef GRU-a stigao u Veliku Britaniju samo šest mjeseci ranije.

Maria Adela Kuhfeldt Rivera

Ime u njezinoj putovnici bilo je Maria Adela Kuhfeldt Rivera, a kako je Bellingcat otkrio, bila je tajna agentica GRU-a za koju su njeni prijatelji iz NATO-ovih ureda u Napulju godinama vjerovali da je uspješna dizajnerica nakita sa živopisnim nasljeđem i kaotičnim osobnim životom.

Dana 8. kolovoza 2005., ured za opću upravu okruga Independencia u Limi u Peruu primio je zahtjev za upis nove peruanske državljanke u nacionalnu bazu podataka građana. Izjavila je da se zove Maria Adela Kuhfeldt Rivera, a njezini su odvjetnici predočili rodni list iz matične knjige primorskog grada Callao.

Prema pismu iz peruanskog ureda za opću upravu, službenik koji je vodio slučaj stavio je zahtjev na čekanje i zatražio dodatne dokaze za stvarno rođenje Marije Adele. Potom su njeni odvjetnici predali dodatni dokument: potvrdu o krštenju iz župe Cristo Liberador u Callau.

Službenik u Limi i dalje nije bio uvjeren i obratio se za provjeru župniku u biskupiji Cristo Liberador, Joséu Enriqueu Herreri Quirogi. Na nesreću po Mariju Adelu, svećenik nije čak morao provjeriti crkvene zapise kako bi prijavio da je dokument lažan. Imao je čast biti utemeljitelj i inauguracijski svećenik u ovoj crkvi koja je osnovana 1987., devet godina nakon navodnog krštenja Marije Adele.

Iako je ishođenje peruanskog državljanstva Marije Adele propalo, njezini zapovjednici iz GRU-a, vjerojatno nesvjesni da će peruanska vlada objaviti cijeli slučaj, odlučili su ustrajati s ovim identitetom svoje špijunke.

Prva ruska putovnica

Kako god bilo, Maria Adela dobila je svoju prvu rusku putovnicu 2006. godine, koristeći potpuno isto ime i datum rođenja. Prema identitetu koji je za nju kreiran, radila je na Moskovskom državnom sveučilištu i živjela je na moskovskoj adresi još od 2010. godine. Ljudi koji tamo sada žive rekli su Bellingcatu da nikada nisu čuli za nju.

Ruska putovnica izdana Mariji Adeli pripadala je seriji koju je GRU izdao za najmanje šest drugih špijuna, uključujući časnika optuženog za trovanje bugarskog proizvođača oružja Emiliana Gebreva i još jednog časnika umiješanog u trovanje Sergeja Skripalja. Na temelju serije brojeva putovnica i poznatog datuma izdavanja ostalih putovnica, može se procijeniti da je Maria Adela dobila svoje ruske osobne isprave u studenom ili prosincu 2006. - neposredno prije nego što će peruansko Ministarstvo pravosuđa javno srušiti njezin identitet, doduše na malo posjećenoj web stranici.

Na temelju intervjua s četiri osobe s kojima se Maria Adela sprijateljila u sljedećem desetljeću, ispričala je sljedeću priču o svom imenu i podrijetlu: bila je dijete ljubavi oca Nijemca i majke Peruanke, a rođena je u Peruu. Njezina samohrana majka putovala je s malom Marijom Adelom u Sovjetski Savez 1980. godine kako bi prisustvovala Olimpijskim igrama u Moskvi. Međutim, njezina je majka primila poruku da se hitno vrati kući, pa je ostavila malu Mariju Adelu na brigu sovjetskoj obitelji s kojom se očito bila sprijateljila.

Njezina se majka nikada nije vratila, a Maria Adela je odrasla u Rusiji. Imala je teško djetinjstvo, bila je čak i zlostavljana. To je bio razlog zbog kojeg nije željela živjeti u Rusiji niti se udati za Rusa, nego se željela skrasiti u zapadnoj Europi. Na društvenim mrežama mnoštvo je fotografija koje je prikazuju na Malti i u Rimu u razdoblju između 2009. i 2011. godine.

Preselila u Italiju

Marcelle D'Argy Smith, bivša urednica britanskog izdanja časopisa Cosmopolitan, postala je bliska prijateljica s Marijom Adelom koju je upoznala na piću na Malti u ljeto 2010. Maria Adela je živjela na Malti sa svojim tadašnjim dečkom, ali u jednom se trenutku preselila u Ostiju blizu Rima, kako bi pohađala tečajeve gemologije.

Putovnica s kojom je tada Maria Adela putovala izdana je u kolovozu 2011. i imala je broj 643258050 - samo nekoliko brojeva udaljen od putovnice Sergeja Fedotova, jednog od viših časnika GRU-ove jedinice za tajne operacije 29155.

Maria Adela se u srpnju 2012. godine udala za čovjeka za kojeg je prijateljima govorila da je Talijan. Zapravo, uz talijansku putovnicu, njezin suprug je imao ekvadorsko i rusko državljanstvo i rođen je u Moskvi od majke Ruskinje i oca Ekvadorca.

Otkriveni podaci, ponajprije sa suprugovih profila na društvenim mrežama, pokazuju da je u travnju 2012. godine, neposredno prije njihovog vjenčanja, dobio rusku putovnicu od veleposlanstva Rusije u Ekvadoru. Nakon što je brak registriran u Rimu, Adelin suprug otputovao je u Moskvu gdje je u rujnu 2012. dobio ruski porezni broj.

Godinu dana kasnije ponovno je otputovao u Moskvu, ovaj put bez Marije Adele. Preminuo je u Moskvi 13. srpnja 2013. u dobi od 30 godina, a u smrtovnici je kao uzrok smrti navedeno "dvostruka upala pluća i sistemski lupus". Maria Adela nije bila u Rusiji za vrijeme smrti svog supruga, a u Moskvu je stigla tek mjesec dana kasnije.

Registrirala tvrtku

Njegov blizak prijatelj, koji je pristao razgovarati s The Insiderom pod uvjetom da ostane anoniman zbog zabrinutosti za vlastitu sigurnost, bio je iznenađen kada je saznao da se oženio. Naime, o tome nije rekao ništa svojim prijateljima, pa je pretpostavio da je možda pristao na brak iz interesa kako bi nekome pomogao dobiti europsku putovnicu.

Nakon udaje, početkom 2013. godine Maria Adela registrirala je vlastitu tvrtku u Italiji - Serein SRL, koja se bavila proizvodnjom i trgovinom nakita i luksuznim predmetima. Kako se vidi iz boravišne dozvole koju je izdala napuljska policija, najkasnije u listopadu 2015. preselila se u elegantnu četvrt Posillipo s pogledom na Napuljski zaljev.

U Napulju je karijera Marije Adele kao ruske špijunke doživjela vrhunac. U sljedeće tri godine postala je poznata na lokalnoj društvenoj sceni. Otvorila je butik s nakitom i luksuznim predmetima, kasnije ga pretvorila u trendovski klub, a naposljetku je postala tajnica dobrotvorne organizacije u kojoj su sudjelovali i pripadnici NATO-ovog zapovjednog centra u Napulju.

U butiku se prodavao brendirani nakit iz linije Serein za koji je tvrdila da ga je sama dizajnirala. Zapravo, čini se da je bila riječ o jeftinom nakitu kupljenom od kineskih internetskih veletrgovaca.

Probila se u Lions Club Napoli

Međutim, društveni doseg Marije Adele nije bio ograničen samo na napuljsku publiku. U nekom trenutku 2015. godine Maria Adela postala je tajnica i jedna od najaktivnijih članica lokalne dobrotvorne organizacije Lions Club Napoli Monte Nuovo. Ovo nije bio samo obični ogranak Lions Cluba, organizacije koja se proteže cijelim svijetom i bavi dobrotvornim i humanitarnim radom u lokalnim zajednicama. Ovaj ogranak osnovao je časnik NATO-a sa sjedištem u Napulju.

Prema časniku njemačkog Bundeswehra Thorstenu, koji je 2015. bio blagajnik ovog ogranka Lions Cluba, članstvo kluba je oslabilo prethodnih godina i izvršni direktor najvećeg Lions Cluba u Napulju preporučio je Mariju Adelu zbog njenih međunarodne veza. Thorsten se sjeća da je Maria Adela bila vrlo aktivna u pokušajima oživljavanja aktivnosti kluba, posjećivala je sva događanja, a u jednom trenutku 2018. godine, kad se članstvo osipalo i ponovno se pojavila mogućnost zatvaranja kluba, čak se dobrovoljno javila da će svima platiti članarinu.

Maria Adela često je komunicirala s osobljem NATO-a i sprijateljila se s brojnim časnicima. Jedan zaposlenik NATO-a priznao je kratku ljubavnu vezu s Marijom Adelom. Ali nisu sve veze koje je uspostavila bile romantične prirode.

Uvukla se među visoke članove NATO-a

Jedna od osoba za koju se smatralo da je prijateljica s Marijom Adelom bila je pukovnica Shelia Bryant, tadašnja glavna inspektorica američkih pomorskih snaga u Europi i Africi. Bryant je napustila Napulj u svibnju 2018. i potom se kandidirala za Kongres kao demokratska kandidatkinja. Kaže da je životnu priču Marije Adele smatrala zbunjujućom i neuvjerljivom ("Zašto bi itko napustio svoje dijete u Sovjetskom Savezu?"), a njezin stalni izvor prihoda teško objašnjivim ("Otvorila je butik i često mijenjala stanove u bogatim dijelovima grada bez vjerodostojnih izvora prihoda").

Bryant kaže da su ona i njezin suprug pokušali pomoći Mariji Adeli da prebrodi ono što se činilo kao emocionalni problemi s muškarcima. Ovu su percepciju isticali i Marcelle D’Argy Smith i još jedan poznanik Marije Adele. Bryant kaže da s Marijom Adelom nisu razgovarali o politici i da je ona sama imala ograničen pristup povjerljivim vojnim informacijama. Prema njezinom sjećanju, Maria Adela je komunicirala ne samo s američkim, već i s belgijskim, talijanskim i njemačkim osobljem i časnicima NATO-a.

Iako je Maria Adela zasigurno imala izravan osobni pristup mnogim časnicima NATO-a i američke mornarice u Napulju, nije jasno je li ikada imala fizički pristup NATO-ovoj bazi. Na temelju raznih digitalnih tragova i sjećanja poznanika, utvrđeno je da je prisustvovala mnogim događajima koje su organizirali NATO ili američka vojska, uključujući godišnje balove NATO-a, razne večere za prikupljanje sredstava i godišnje balove američkih marinaca.

Sjećanja D'Argy Smith i objave na društvenim mrežama pokazuju da je Maria Adela od 2013. redovito putovala u Bahrein, pod izlikom da prisustvuje godišnjem sajmu luksuzne robe i nakita - Jewellery Arabia.

Često putovala u Bahrein

Nakon putovanja 2013. Maria Adela poslala je e-mail D’Argy Smith: "U Bahreinu je sve prošlo dobro, osim što nismo ništa prodali. Ali sajam je bio odličan, volim tu zemlju i ljude koje sam upoznala. Nakon što sam se vratila, morala sam letjeti za Moskvu jer se moja majka nije osjećala dobro. Ostala sam tamo tjedan dana i onda sam se vratila u Italiju. Sada radim na katalogu i usavršavanju nakita. Oko Božića moram ponovno otići u Moskvu jer moja majka još uvijek nije dobro."

U prosincu 2014. na Facebooku njezine tvrtke objavljena je fotografija na kojoj se vidi kako poklanja Serein manžete tadašnjem premijeru Bahreina, princu Khalifi bin Salmanu Al Khalifi.

Istražitelji nisu mogli utvrditi kretanje i komunikacijske mreže Marije Adele unutar Bahreina, no možda je važno naglasiti da je u toj zemlji logistička baza američke mornarice. U bazi se nalazi više od 7000 američkih časnika i vojnika.

Bahrein nije bio jedina destinacija izvan Napulja u koju je Maria Adela navodno putovala iz  poslovnih razloga. Osim putovanja na izložbe nakita ili luksuzne robe u Švicarsku i Njemačku, posjetila je navodno i Tajland.

Let u Moskvu

Fiktivna Maria Adela zadnji put je odletjela u Moskvu 2018. godine. Ovom je prilikom, međutim, putovala s novom, trećom ruskom putovnicom. Kao i prethodne dvije, ova je putovnica koristila broj iz serija koje je dodijelio GRU.

Njezin inače aktivan društveni život je ispario, a nitko od poznanika s kojima su novinari razgovarali ne sjeća se da ga je obavijestila o svojim planovima da zauvijek napusti Italiju, kao ni o razlozima takve odluke. Jedina uspomena iz njezina prijašnjeg života, koju je donijela kući sa sobom, bila je mačka. Maria Adela imala je crnu mačku Luisu, koju su dvije njezine poznanice opisale kao jedinu stabilnu stvar u njenom životu.

Međutim, dva mjeseca nakon odlaska, objavila je još jednu zagonetnu objavu na svom Facebook profilu, aludirajući da je bolovala od raka. Piše o tome kako joj kosa ponovno raste nakon kemoterapije. Zapravo, u trenutku kada je fiktivna osoba koju su njezini šokirani i zabrinuti prijatelji poznavali kao Mariju Adelu napisala ovu poruku, stvarna žena - službenica GRU-a po imenu Olga - provodila je vrijeme za volanom svog najnovijeg Audija i nadzirala useljenje u potpuno novi, luksuzni stan u otmjenoj moskovskoj četvrti.

Nešto više od tri godine nakon nestanka iz Napulja, 4. prosinca 2021. godine, Maria Adela poslala je još jednu zagonetnu poruku, ovaj put u izravnom WhatsApp chatu s Marcelle D’Argy Smith: "Najdraža Marcelle! Puno je stvari koje ne mogu (i nikada neću moći) objasniti! Ali nedostaješ mi puno i jako puno...".

Očita povezanost Marije Adele s GRU-om

Bellingcat i njegovi partneri utvrdili su očitu povezanost Marije Adele s GRU-om krajem 2021., na temelju nekoliko pokazatelja koji su njezin identitet i ponašanje činili kompatibilnima s djelovanjem ruske vojne obavještajne službe. Prvo, osoba s takvim imenom i datumom rođenja nije postojala ni u jednoj ruskoj bazi podataka - uključujući službenu bazu podataka putovnica - ali njezino se ime pojavilo među podacima o putovnicama i adresama iz 2007. godine, u kojima su prethodno pronađeni drugi časnici GRU-a pod prikrivenim identitetom.

Njezin lažni identitet bio je identitet osobe miješanog podrijetla rođene u Južnoj Americi - što je bio omiljeni paravan ruske protuobavještajne službe (SVR) i agenata GRU-a, kao što je nedavno dokazano hvatanjem i deportacijom časnika GRU-a koji je godinama živio u SAD-u i Irskoj kao Brazilac njemačkog podrijetla.

Međutim, bilo je teško otkriti bilo kakav trag njezinog pravog identiteta. Nije bilo fotografija ove osobe na ruskim društvenim mrežama. Ruski telefonski brojevi koji su bili navedeni kao kontakti za njezin lažni identitet bili su registrirani na anonimne osobe. Bio je to još jedan pokazatelj njezine povezanosti s tajnom službom, jer svi brojevi u Rusiji moraju biti registrirana na ime stvarne osobe.

Pretraga lica u ogromnoj ruskoj bazi podataka o putovnicama nije dovela do uvjerljivih podudaranja, međutim, detaljna analiza jednog od približno sličnih lica u konačnici je rezultirala identifikacijom stvarne osobe koja stoji iza Marije Adele.

Usporedba dviju fotografija Marije Adele iz različitih godina sa starom fotografijom iz putovnice 40-godišnje ruske državljanke po imenu Olga Kolobova u Microsoftovom alatu Azur dala je rezultate.

Doista, nevizualna kompatibilnost između dviju osoba ubrzo je postala nevjerojatno intrigantna. Prvo, Olga Kolobova nije imala nikakav digitalni trag u Moskvi prije 2018. Niti jedna registracija adrese, prometni prekršaj ili registracija telefonskog broja nisu otkriveni ni u jednoj od desetaka moskovskih baza podataka. Međutim, ta je osoba imala vrlo aktivnu digitalnu prisutnost od studenog 2018., otprilike u vrijeme kada se Maria Adela vratila u Moskvu.

Olga Kolobova

Koristeći stare baze podataka iz gradova izvan Moskve, Bellingcat je konačno uspio otkriti Olginu prethodnu digitalnu prisutnost u Rusiji do 2005., kada je u dobi od 23 godine registrirala tvrtku za trgovinu alkoholom u regiji Krasnodar u Rusiji. Prateći njenu tadašnju prijavu adrese, uspjele se ući u trag i njenom ocu. Otkrili se da je do odlaska u mirovinu 2007. bio načelnik Vojnog fakulteta na Uralskom sveučilištu u Jekaterinburgu.

Još intrigantnije je da se na web stranici njegove ustanove može pronaći kako je kao pukovnik ruskih oružanih snaga primio brojna odlikovanja i medalje "za svoje služenje domovini u inozemstvu, uključujući Angolu, Irak i Siriju". Na temelju spoznaja iz prethodnih istraga da se špijuni GRU-a često regrutiraju među djecom visokih vojnih časnika, to je dodatno osnažilo mogućnost da su Maria Adela i Olga bile ista osoba.

Ovu hipotezu je također pojačala činjenica da je Olga Kolobova postala vlasnica dva stana u Moskvi u razdobljima kada je Maria Adela bila u Rusiji. U isto vrijeme, podaci o dostavi hrane s YandexFoodsa pokazali su da je Olga tijekom radnog vremena naručivala hranu na adresu na kojoj se nalazi ruski mirovinski fond. Pod pretpostavkom da radi kao službenica u mirovinskom zavodu, podrijetlo značajnih sredstava za stjecanje ovih stanova vrijednih više od milijun eura pokazalo se vrlo nejasnim.

Vođen svim ovim tragovima, Bellingcat je od zviždača koji ima pristup ruskoj bazi podataka o vozačkim dozvolama uspio dobiti svježu fotografiju Olge Kolobove. Fotografija za koju se čini da je iz 2021. pružila je uvjerljivu poveznicu između lica Marije Adele i Olge Kolobove.

Međutim, softver za prepoznavanje lica nije dovoljan da uvjerljivo dokaže kako se radi o istoj osobi. Novinari su zatim potražili Olgin telefonski broj na WhatsAppu i pronašli čvrst dokaz da su Olga i Maria Adela doista ista osoba.

Sliku koju je Maria Adela koristila za svoj Facebook profil također je koristila Olga kao svoju profilnu sliku na WhatsAppu. Maria Adela također je objavila istu sliku na svojoj Instagram stranici. Za dodatnu potvrdu, novinari su odlučili pribaviti zapise telefonskih metapodataka za broj Olge Kolobove.

Desetljeće službe Olge Kolobove

Na Dan branitelja domovine u Rusiji, 23. veljače 2022., koji se masovno obilježava među vojnim časnicima, Olga je nazvala broj koji je bio poznat Bellingcatovu istraživačkom timu. Bio je to broj istog zapovjednika iz Odjela 5 GRU-a koji je uputio ponoćni poziv generalu Averjanovu četiri godine ranije.

Gotovo desetljeće službe Olge Kolobove kao agentice neobično je u usporedbi s drugim poznatim slučajevima ruskih tajnih špijuna iz nekoliko razloga. Jedan od njih je naprasni prekid njene aktivnosti, a da je pritom nije uhvatila strana protuobavještajna služba. To ostavlja otvorenim pitanje je li GRU njezin boravak u Europi doživio kao uspjeh ili neuspjeh. U usporedbi s drugim poznatim ruskim ilegalcima koji su desetljećima živjeli na Zapadu i uspjeli uspostaviti samo rubno zanimljive mreže kontakata, mreža poznanstava Marije Adele među časnicima NATO-a i američke mornarice izgleda impresivno. Tijekom svog angažmana, Kolobova je dosta putovala pod krinkom posjeta izložbama i prijateljima diljem Europe, Bahreina, a možda i Tajlanda. Ova sposobnost je sama po sebi mogla biti korisna GRU-u.

Nema dokaza da su zapadne protuobavještajne službe ili unutarnja sigurnosna služba NATO-a bile svjesne prisutnosti ruske špijunke strateški blizu NATO-ovog zapovjednog centra u Europi. Nijednom od poznanika Marije Adele ni NATO niti policija nisu prišli kako bi razgovarali o njihovoj interakciji s ruskom agenticom.