GORUĆE pitanje zadnjih mjeseci je cijena plina, za kućanstva i industriju. Rat u Ukrajini i uvedene sankcije Rusiji, kojima se EU pokušava energetski odvojiti od ovisnosti o plinu iz Rusije, dovode do snažnog rasta plina, a posljedično i umjetnih gnojiva te električne energije.

Europske zemlje nastoje brzo napuniti skladišta prirodnog plina prije zime da bi se izbjegla i gašenja industrije i racionalizacija energije. Trenutna popunjenost skladišta u EU je iznad 80 posto, što je u skladu s prijašnjim godinama. Ali sama skladišta ne mogu osigurati normalnu isporuku u zimskim mjesecima.

Ina - dodatan aspekt energetske krize u Hrvatskoj

Energetska kriza u Hrvatskoj ima dodatan aspekt. Krađa plina u Ini u režiji HDZ-ovca Damira Škugora i ostalih aktera (uglavnom također članova HDZ-a), tako da se prodavao po daleko nižoj cijeni od tržišne, s razlogom je dovela do preispitivanja načina poslovanja te kompanije, koja je u 45-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Filipović je u izjavi za medije nakon sastanka s predstavnicima MOL-a, najvećeg dioničara Ine, rekao da će vlada na sjednici zatražiti razrješenje hrvatskih članova Uprave Ine jer se tu radi o korporativnom skandalu te da se hrvatski plin više neće prodavati van, već samo hrvatskim građanima i hrvatskim institucijama.

Prema najavi, plin koji Ina vadi na teritoriju Republike Hrvatske će se prodavati građanima i gospodarstvu po znatno nižoj cijeni od tržišne. Točan model po kojem bi se to odvijalo još nije objavljen, ali bi ključnu ulogu trebao imati državni HEP.

"HEP će preuzeti ogroman teret kako bismo mogli uvesti mjere kojima ćemo pomoći našim građanima i našim poduzećima", rekao je Filipović.

Hrvatska regulira cijene građanima, ali na tržištu rastu sve više

Građanima i poduzetnicima ostaje čekati da vide kojim će modelom država prisiliti Inu da prodaje plin ispod tržišne cijene. Za građane je trenutno na snazi Odluka o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. travnja do 31. prosinca 2022. te razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2023." donesena 7. ožujka 2022., kojom je Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) već odredila cijene plina za građane, sve do 1.travnja sljedeće godine. 

Građani plaćaju i manje cijene od onih koje je odredila HERA, jer dio subvencionira država. Na primjeru kupca Gradske plinare Zagreb-Opskrba, koji troši 12.500 kW/h godišnje, subvencija je smanjila godišnji trošak kupca sa 6228 kuna na 4978 kuna.

Osim dobrim prihodima od PDV-a zbog rasta cijena, trošak subvencije se pokriva i prodajom neiskorištenih emisija stakleničkih plinova. Taj sustav je uspostavila EU, i svaka država dobije godišnju kvotu. No Hrvatska zbog toga što velik dio električne energije dobiva iz hidroelektrana, i relativno nerazvijene industrije, ima više prava na emisije nego što ih iskoristi, a taj višak prodaje drugim državama i kompanijama u EU.

2021. je planirani iznos prihoda od prodaje prava na emisiju povećan s 2.86 milijardi kuna na 4.72 milijardi kuna, što je više nego dovoljno da bi se subvencionirala cijena plina za građane, procijenjenog troška od 600 milijuna kuna.

Unatoč najavi ministra Filipovića, Hrvatska trenutno tek 35 posto potreba za plinom pokriva iz vlastitih izvora, što bi se maksimalno moglo povećati do 40 posto. Ma po kojoj cijeni Ina prodavala taj plin u Hrvatskoj, ostalih 60 do 65 posto će se morati uvoziti i time plaćati tržišnu cijenu.

A cijene plina su naglo porasle na burzi u Nizozemskoj u kolovozu, u jednom trenutku i na više od 13 puta veću nego u istom razdoblju 2021. Od tada se cijena smanjila, ali je još uvijek oko osam puta veća nego u isto vrijeme prošle godine.

S obzirom na to je teško predvidjeti kako će se kretati cijena plina do kraja ove i početkom sljedeće godine za industriju u Hrvatskoj, hoće li se mijenjati cijena građanima, i kolika će biti kada istekne trenutna odluka HERA-e.

Energetski stručnjaci s kojima smo razgovarali daju određene prognoze i mogu nas pripremiti na ono što dolazi.

Moguće je da cijene narastu i do 50 posto

Profesor Igor Dekanić s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta jasno daje do znanja da je teško prognozirati koliko će cijene rasti. "Što se tiče procjena koliko bi mogle narasti cijene plina, doista se ne može decidirano odgovoriti."

Ali na pitanje može li se očekivati rast za 20, 30 ili čak 50 posto odgovara: "Sve cifre koje ste naveli su moguće, a to će ovisiti o stanju cijena na burzama, što je samo po sebi nepredvidivo kao i moguća recesija", odgovara prof. Dekanić.

Davor Štern, nekadašnji direktor Ine i ministar gospodarstva, nešto je optimističniji. "Teško je govoriti o tome koliki će biti rast cijene na zimu, puno je faktora. Ali mislim da je možda već sada cijena na maksimumu, jer će sami rast cijene dovesti do manje potrošnje kućanstava i industrije, što će ju stabilizirati. Cijenu ipak određuje ponuda i potražnja, a pad potražnje je jedno što može stabilizirati cijenu plina."

"Vrlo je teško prognozirati cijenu plina do proljeća. Cijena je u proljeće prošle godine bila ispod 20 eura/MWh, da bi kasnije otišla u jednom trenutku i na 180 eura/MWh. Uglavnom se kretala oko 100 eura/MWh prošle godine. Od trenutka invazije ona je otišla gore i u jednom je trenutku dosegnula čak i 300 eura/MWh pa je pala ispod 200 eura/MWh. Najavom prekida isporuke na Sjevernom toku 1, ona je narasla. Dakle, svaka promjena na tržištu može promijeniti cijenu, kao i državna intervencija", objasnio je kretanja cijene na tržištu Vladimir Pudić, član Upravnog vijeća HERA-e i predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP).

"Pretpostavljam da bi uz manje subvencije potražnja bila manja, a time i cijena plina na tržištu, ne zagovarajući da se ne osiguraju subvencije, ali da one budu dobro izbalansirane", zaključuje.

Može li uopće Hrvatska ublažiti cjenovni udar korištenjem vlastitih izvora plina?

Hrvatska je još 2010. pokrivala oko 80 posto potreba za plinom iz vlastite proizvodnje, što se već 2012. smanjilo na 60 posto, 2013. na 50 posto, a 2016. je Hrvatska prvi put u povijesti uvezla više plina nego što ga je proizvela.

Današnja pokrivenost potreba za plinom iz domaćih izvora od 35 posto ozbiljno ograničava planove vlade da njihovim korištenjem i prodajom po manjoj cijeni od tržišne olakša energetsku situaciju građanima i industriji u Hrvatskoj.

Do kraja 2022. bi samodostatnost mogla narasti na 40 posto, ali to je samo kratkoročno. Državna kompanija Plinacro, koja upravlja transportom plina u Hrvatskoj, u svom planu predviđa da će samodostatnost Hrvatske u proizvodnji plina pasti na 10 posto do 2030.

Hrvatska ima jedno skladište plina u Okolima, koje se dobro popunjava unatoč kasnom reagiranju na rat u Ukrajini. Trenutna je popunjenost oko 80 posto.

"Rast vlastite proizvodnje plina u Hrvatskoj je beznačajan. Nešto popravlja situaciju, ali ako se udio vlastite potrošnje poveća za 3 do 4 posto, to će biti puno. Kada se govori o skladištu plina, treba znati da u njega može stati količina za maksimalno 30 dana potrošnje. Zima će, prema prognozama, biti umjerena, što ide u prilog Hrvatskoj i EU", daje kontekst o domaćim izvorima nafte i skladištu plina Davor Štern.

"Mogućnost korištenja LNG terminala me zabrinjava jer su kapaciteti već zakupljeni od strane kompanija koje nemaju obvezu prodavati Hrvatskoj. Tu bi se mogla jedino provesti nekakva državna intervencija, ali bi trebalo vidjeti zakonske mogućnosti za takvo nešto", iznosi svoje sumnje.

Država ima prostora ublažiti rast cijena

Treba još vidjeti koji model je vlada smislila za iskorištavanje vlastitih izvora plina za olakšavanje energetske krize građanima i poduzetnicima i može li se to iskoristiti za snižavanje cijena.

Davor Štern predviđa da će vlada ozbiljno intervenirati u cijenu plina. "Mislim da će država ipak intervenirati, i da ima prostora. Zbog inflacije su rasli prihodi od PDV-a, financijska stabilnost proračuna nije ugrožena", rekao je.

"Država će morati intervenirati sve dok traje energetska kriza, a ona će potrajati dok traje rat u Ukrajini. Očekivana normalizacija energetskih tržišta će uslijediti tek kada završi rat. Naznake i početak smirivanja cijena će doći usporedno s početkom ozbiljnijih mirovnih pregovora te najavom ukidanja sankcija", predviđa profesor Igor Dekanić.

Dalibor Pudić tvrdi da država ne treba pretjerati sa subvencijama jer može poremetiti tržišne odnose i poticaje za uštede. "Cijena plina za građane će ostati na razini koja je danas do 1. travnja 2023. godine, dok će za poduzetnike biti prema ugovorima koji su sklapali sa svojim opskrbljivačima. Kod građana će ona sigurno rasti nakon tog datuma ako se govori o cijenama plina u javnoj usluzi s obzirom na to da će se gledati prosjek cijena u unatrag godinu dana, ali pitanje je kakva će u tom trenutku biti tržišna cijena i kolika će biti intervencija vlade kako bi ublažila taj rast. Kod poduzetnika istekom ugovora, mijenjaju se i cijene, a one mogu biti veće ili manje ovisno o tadašnjoj ponudi i potražnji za plinom, odnosno tržišnoj cijeni", pojašnjava.

"Vlada tehnički može i prije 1. travnja 2023. ukinuti sadašnju državnu subvenciju, čime bi cijena plina za građane narasla, ali sumnjam da će to napraviti jer bi time potvrdila da joj prva odluka o subvencijama nije baš najbolja. Ipak, u tom trenutku nitko nije znao u kojem će smjeru ići cijene energije niti u kojem iznosu."

"Država intervenira kako bi kontrolirala rast cijena, ali pitanje je do kada to može izdržati državni proračun i naravno, kao što sam rekao, intervencija ne smije biti takva da nije poticajna za uštede", zaključuje Pudić.