ŠEVČENKOVE je oslobođeno nakon više od šest mjeseci ruske okupacije, ali na oronulim ulicama ovog gradića u sjeveroistočnoj Ukrajini nema prizora radosti.

Njegove ulice bile su praktički puste u utorak, pet dana nakon što su ukrajinske snage ušle u mjesto. Njihovi kamioni i jaka policijska nazočnost bili su jedini znakovi dramatičnih događaja prošlih dana i snažan podsjetnik tko je sada glavni, piše CNN.

Na ulicama su bili samo rijetki civili. Nekolicina, zabrinuto stisnuta ispred policijske postaje, čekala je da se na njihovim mobitelima provjeri ima li znakova suradnje s okupatorom. Policija u Harkivu odbila je CNN-u reći što će se dogoditi s onima koji budu optuženi. Ukrajinski dužnosnici najavili su da će se svatko tko je surađivao s okupacijskim snagama suočiti sa sankcijama.

Ostali civili žurno su ulazili i izlazili iz svojih domova, pognutih glava i oborenih očiju, do kamiona s hranom kojim je upravljalo ukrajinsko vojno osoblje. Iz kamiona su se dijelile boce vode i plastične vrećice pune hrane.

Rijetki su civili bili voljni razgovarati s medijima, a kamere CNN-a morale su se skloniti od policijske postaje svaki put kad bi netko s lisicama i povezom na očima bio odveden policijskim automobilom.

"Samo su došli i okupirali nas"

Samo je par starijih žena, koje su šetale obližnjim parkom, pristao razgovarati - isprva nevoljko, a zatim s prigušenim emocijama osoba koje su predugo šutjele.

"Nismo imali izbora. Samo su došli i okupirali nas", rekla je Marija, koja je iz sigurnosnih razloga odbila reći svoje prezime, briznuvši u plač.

Njezina dugogodišnja prijateljica, 73-godišnja Larisa Harkivska, pristala je pokazati put do kuće koju dijeli sa svojom 35-godišnjom kćeri s invaliditetom Svjetlanom. Prema Harkivskoj, one su jedine ostale u njezinoj zgradi. Svi oni koji su mogli priuštiti 400 dolara, koliko je koštala evakuacija preko Rusije, to su i učinili.

"Morali smo stajati kao prosjaci"

Iznijela je kao svoju krivnju to što je uzela hranu koju su joj dali Rusi, pokazujući dvije kartonske kutije u kojima je bilo nekoliko vrećica šećera i malo riže.

"Nismo mogli ništa kupiti u trgovinama. A nismo mogli doći ni do novca jer su banke bile zatvorene, pa smo morali stajati kao prosjaci", rekla je Harkivska. Njihov stan postao je zatvor koji se nisu usuđivale napustiti: "Rusi su hodali uokolo s automatskim oružjem, bile smo prestravljene."

Gotovo svaku večer od 20 do 6 sati ujutro nisu imali struje i vode: "Preživjeli smo, hvala Bogu, preživjeli smo! Ali bilo je jako strašno. Samo se nadamo da se nikada neće vratiti."

Ševčenkove, koje se nalazi oko 80 kilometara jugoistočno od Harkiva, bilo je okupirano od 25. veljače - samo dan nakon što je Rusija započela svoju invaziju - i ostao je uglavnom neoštećeno unatoč granatiranju dok su Rusi prolazili kroz grad.

Gdje prestaje kolaboracija s okupatorom, a gdje počinje opstanak?

U utorak navečer, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij govorio je o "stabilizacijskim mjerama" koje su trenutačno u tijeku na 8000 četvornih kilometara teritorija oslobođenog od Rusa.

"Ostaci okupatorskih postrojbi se razoružavaju, kolaboracionisti pritvaraju i uspostavlja se puna sigurnost”, rekao je Zelenskij, dodavši kako je važno vratiti se uobičajenom životu nakon što je područje oslobođeno od okupacije. U Ševčenkovu još uvijek ima malo znakova toga, dok vlasti pokušavaju utvrditi gdje prestaje kolaboracija s okupatorom, a počinje opstanak.