NIKITA je do Gruzije putovao dva dana i jedan je od tisuća Rusa koji je želio izbjeći mobilizaciju u rat u Ukrajini. Novi val ruskih emigranata koji pristiže u tu kavkasku zemlju čine vojno sposobni muškarci koji dolaze u kolonama automobila dugim dvadesetak kilometara, biciklima, a neki i pješače kilometrima do graničnog prijelaza.

"Nisam topovsko meso i nisam ubojica"

„Nemam izbora nego pobjeći iz Rusije”, rekao je Nikita za AFP stojeći s gruzijske strane graničnog prijelaza Kazbegi koji se nalazi u uskom stjenovitom klancu.

„Zašto bih uopće morao ići u taj ludi rat?” dodao je taj 23-godišnjak. „Nisam topovsko meso. Nisam ubojica”, naglasio je, dok mu je iznad glave, visoko na vedrom nebu, kružio sup.  Kao i većina muškaraca koji su razgovarali s AFP-om, odbio je reći svoje prezime bojeći se osvete.

Denis (38) je rekao: „Naš predsjednik želi nas sve uvući u bratoubilački rat, koji je proglasio posve nelegitimno”.

„Želim pobjeći”, rekao je kiselim osmijehom. „Za mene ovo nije lijep odmor u Gruziji, ovo je emigracija”.

"Mobilizacija je kap koja je prelila čašu"

Aleksandar Sudakov, 32-godišnji menadžer, rekao je da je „mobilizacija za njega kap koja je prelila čašu” nakon dvadeset godina života pod sve autoritarnijim Putinom.

„Ukrajinci su naša braća, ne razumijem kako bih mogao ići onamo ubijati ih ili biti ubijen”, dodao je.

Rekao je da je Gruzija glavna destinacija onima koji bježe pred mobilizacijom jer Rusi mogu ući u zemlju i ostati do godinu dana bez vize. Rekao je da će razmisliti o tome da zatraži azil u nekoj zemlji Europske unije kada mu se pridruže supruga i novorođeni sin, koje je ostavio u rodnom Sankt Peterburgu.

Podijeljeni osjećaji u Gruziji

Priljev imigranata iz Rusije izazvao je podijeljene osjećaje u Gruziji u kojoj su još svježa sjećanja na rusku invaziju 2008. godine.

Gruzija je nakon petodnevnog rata ostala podijeljena, s ruskim postrojbama stacioniranima u dvjema separatističkim regijama koje je Kremlj priznao kao neovisne nakon što je dogovoren prekid vatre uz posredovanje EU.

Neobuzdana korupcija

Gotovo 50.000 Rusa pobjeglo je u Gruziju u prva četiri mjeseca rata, objavio je u lipnju gruzijski ured za statistiku. Rusija je napala Ukrajinu 24. veljače. Još ih je gotovo 40.000 u istom razdoblju pobjeglo u Armeniju, drugu popularnu destinaciju za koju Rusima ne trebaju vize.

Ruske vlasti u subotu su prvi put priznale da značajan broj ljudi napušta zemlju.

Lokalno ministarstvo unutarnjih poslova u ruskoj regiji koja graniči s Gruzijom objavilo je da se na cesti stvorila kolona od oko 2300 automobila koji čekaju da dođu do granice.

"Policija iznuđuje novac od očajnih ljudi"

Nikita je rekao da je za prometnu gužvu kriva „neobuzdana korupcija”. Rekao je da policija periodički zaustavlja promet i umjetno stvara zastoj „kako bi iznudila novac od očajnih ljudi”.

„Sada treba do tri dana da se prijeđe 20 kilometara do gruzijske granice, ali ako policiju podmitite, tada je u pitanju samo nekoliko sati, ispratit će vas do granice”, rekao je, dodajući da zna da su neki ljudi platili stotine američkih dolara.

Aleksandar je rekao da je platio policiji 1200 američkih dolara i opet mu je trebalo gotovo 30 sati da stigne do gruzijske granice.

„Živ ću biti do ožujka”

Nikita je rekao da je ovo samo početak masovnog egzodusa.

„Slijedit će milijuni, nitko ne želi ići u taj rat - čak ni oni Rusi koji su zatrovani vladinom propagandom i sviđa im se ideja da Rusija ponovno postane dominanta u postsovjetskom prostoru”. Igor (32) je jedan od takvih.

"Podržavam Putina, ali ne mogu ići u rat"

„Ja sam domoljub, podržavam Putina i posebnu vojnu operaciju u Ukrajini”, rekao je taj 32-godišnji IT stručnjak. „Ali osobno ne mogu ići u rat jer jedini zarađujem u obitelji i imam krvavu hipoteku”.

Rekao je da planira raditi na daljinu za rusku IT tvrtku iz Gruzije, ali će se morati vratiti u Rusiju kada mu za šest mjeseci istekne putovnica: „Bit ću živ još šest mjeseci, do ožujka, to je sve što sigurno znam”.