Ivan Čović je inženjer strojarstva, dvostruki prvak Hrvatske u judu i osvajač medalja s europskih i svjetskih kupova. Ivan je po majci podrijetlom iz istočne Ukrajine, iz Luhanska. I dan-danas vezan je za Ukrajinu. Za Index piše o događajima u ovoj zemlji, odnosima među ljudima te situacijama koje su dovele do ruske agresije.

JUČER je završila bitka za Liman u regiji Donjeck. Oko 14 sati su se pojavile snimke ukrajinskih vojnika u tom gradu. Prema ruskim izvorima, tog dana se iz okruženog Limana povukao ostatak ruskih snaga prema unutrašnjosti Luhanske oblasti.

Nastavak harkivske ofenzive

Ova pobjeda ukrajinskih snaga je nastavak ukrajinske ofenzive na harkivskom frontu. Nakon neočekivano brzog oslobađanja Harkivske oblasti, ruske snage su se povukle na linije iza dviju rijeka, Oskol i Donjec. Te linije su postavljene na istočni dio grada Kupjanska (zapadni i istočni dio dijeli rijeka Oskol) te gradove Liman, Jampol i Kremenaja u Donjecku. Osobito je bila bitna linija Liman-Jampol-Kremenaja.

Za ukrajinsku vojsku najveći je izazov bio prebacivanje logistike i naoružanja preko rijeke Donjec. Zbog strukture terena, nepreglednih šuma i brjegova, odlučeno je da se to pokuša kod grada Limana. 

Dana 12. rujna su ukrajinske snage uspješno prebacile prve snage preko rijeke, uz topničku podršku. Na ruku je ukrajinskim snagama išlo i to što je rijeka Donjec još uvijek bila niskog vodostaja. Također, zbog povlačenja iz Harkivske oblasti u ruskim jedinicama su vladali svojevrstan kaos i nered, zbog čega su ukrajinske snage ubrzavale napade. Već istog dana su ukrajinske snage zauzele mjesto Svjatogorsk, sjeverno od Limana.

Ulazak u Luhansku oblast

Dana 20. rujna je ukrajinska vojska širenjem fronta na istok zauzela mjesto Bjelogorivka u Luhanskoj oblasti. Time je prvi put ukrajinska vojska pod kontrolom držala neko mjesto u Luhanskoj oblasti od srpnja. Ukrajinski cilj je bio raširiti front kako bi razvukli nedovoljno brojčanu i nedovoljno opremljenu rusku vojsku, koja je bila sastavljena od jedinica narodnih milicija i nekoliko jedinica ruske specijalne policije.

U tijeku te ofenzive, u kojoj su se vodile jako krvave bitke te za koju još nije utvrđen broj žrtava (broj prema raznim procjenama je velik), fokus su preuzeli drugi događaji. Prvenstveno najava djelomične mobilizacije i aneksije ukrajinskih oblasti u Rusku Federaciju. Osim toga, na tom pravcu se linije fronta nisu bitno pomicale iako su se ljudski gubici gomilali.

Kupjansk

Kako bi udarile u bok ruskih snaga i izašle na granicu Luhanske oblasti, postrojbe ukrajinskih snaga su pokrenule novi pravac preko rijeke Oskol u gradu Kupjansk. Dana 23. i 24. rujna je krenula jaka ofenziva na istočni dio Kupjanska, koji je još uvijek bio pod kontrolom ruskih snaga. U toj ofenzivi je ukrajinska vojska trpjela velike gubitke.

Kako bi prišle ruskim snagama s boka, istovremeno su ukrajinske snage krenule preko rijeke Oskol sjevernije od grada Kupjanska, kod mjesta Dvurečnaja. U tom mjestu uspjeli su se učvrstiti i prenijeti naoružanje i logistiku preko rijeke.

Istog dana je ukrajinska vojska napravila značajan napredak i na limanskom pravcu. Iz smjera zapada ukrajinske snage su došle do mjesta Redkodub, gdje su iskoristile brojčanu nadmoć i probile obranu ruskih snaga. Uspostavljena je kontrola nad nekoliko mjesta u tom području. Također, uspostavljen je smjer prema Limanu sa sjeverne strane, čime se Liman našao u poluokruženju. Istodobno, udarom iz smjera Kupjanska prijetilo je urušavanje cijele linije ruskih snaga duž granice Luhanske oblasti.

Teška situacija za Ruse

Dana 27. rujna ukrajinske snage su uspjele prebaciti naoružanje i logistiku preko pontonskih mostova istočno od Limana, prema Bjelogorovki. Tako se djelovanje na Liman dodatno proširilo, moglo bi se reći na tri pravca. Ukrajinske su snage pokušale presjeći linije opskrbe ruskim snagama u Limanu. Idućeg dana snage sjeverno od Limana su došle do rijeke Žerebec.

Dana 29. rujna Liman se nalazio u poluokruženju, a svi pravci logistike ili pod ukrajinskom kontrolom ili pod topničkim udarima ukrajinske vojske. Osim toga, dio ukrajinskih snaga je prebačen na linije prema druga dva grada na toj crti, Jampolu i Kremenaji. U isto vrijeme nastavile su se žestoke borbe kod Kupjanska s istočne strane rijeke Oskol.

Idućeg dana, prema nekim izvješćima, ruske snage su u potpunosti napustile Kupjansk.

Dana 30. rujna grad Liman se našao u potpunom okruženju. Pripadnici ukrajinske žandarmerije su ušli i na posljednji pravac logistike, cestu prema gradu Svatovo. Mjesto Jampol je tog jutra bilo u nekoj "sivoj zoni", gdje nijedna vojska nije imala kontrolu nad mjestom.

Sa zapadne strane Limana kod mjesta Dobriševo je probijena linija ruskih snaga. Do kraja dana linija se suzila na granice samog grada, a ruske snage su napustile i mjesto Jampol.

Ukrajinska vojska ulazi u Liman

Do sredine dana 1. listopada ukrajinska vojska je ušla u Liman. Donesena je odluka o povlačenju ruskih trupa koje su napustile Liman. Nakon što se pojavio videozapis s istočne periferije mosta koji je srušila ukrajinska vojska, postalo je jasno da je tzv. cesta života, koja je išla od Limana prema unutrašnjosti Luhanske oblasti, pod ukrajinskom kontrolom.

Rusko topništvo je nastavilo djelovati prema jedinicama ukrajinske vojske. Ipak, sada s ciljem da spriječi iduće ciljeve ukrajinskih snaga. Idući cilj ukrajinske vojske je blokirati grad Kremenaju i preuzeti kontrolu s istočne strane rijeke Žerebec.

Što dalje?

Nakon Limana ukrajinska vojska će najvjerojatnije nastaviti kretati se prema unutrašnjosti Luhanske oblasti. Prvi smjer je istočno od Kupjanska, prema gradu Svatovo, izuzetno bitnom mjestu za rusku vojsku. Kroz grad Svatovo prolaze glavni opskrbni pravci ruske vojske za Luhansku Narodnu Republiku. Drugi smjer ide preko grada Kremenaje i dalje prema Rubižneu. 

Ruske snage, očito nedovoljno brojne i nedovoljno opremljene, odlučile su se za jedini logičan potez, povlačenje na novu liniju. Iako je za istočni dio jasno da će se ta linija držati u gradu Kremenaja, u sjevernom dijelu situacija je prilično nejasna.

Praktički od Limana pa sve do Svatova na sjeveru je brisani prostor. Ima nekoliko manjih mjesta, što nije dovoljno za stvaranje ozbiljnije utvrde. Stoga je moguće očekivati nešto lakši ukrajinski napredak do grada Krasnorečenska. Tako bi nova linija mogla biti potez Kremenaja-Krasnorečensk-Svatovo.

Ima li Ukrajina dovoljno vojnika?

Budući da nema službenih podataka o gubicima, nije poznato s koliko ukrajinska vojska raspolaže ljudi za daljnje napredovanje. Prema onome što su objavljivali iz ministarstva obrane Ruske Federacije, gubici ukrajinske vojske na tom dijelu su oko 3 do 4 tisuće vojnika u zadnja dva tjedna. Uzme li se u obzir da ukrajinske snage na potezu Kupjansk-Liman-Kremenaja broje oko 40.000 vojnika, mogao bi se izvući zaključak da ukrajinska vojska ima dovoljno snage za daljnji nastavak ofenzive.

Još jedno pitanje za ukrajinsku vojsku je mogućnost daljnje opskrbe. Sada se nalazi dublje u teritoriju koji su držale ruske snage i na teritoriju na koji je nemoguće željezničkim putem dopremiti naoružanje i logistiku.

Liman je ozbiljna politička šteta za Rusiju

Za rusku stranu sada se otvara pitanje mogućnosti uspostave nove linije obrane. Isto tako, u ruskim medijima grupa vojnika koja se borila u Limanu prikazana je herojima koji su omogućili ruskoj vojsci da dobije na vremenu. Jesu li ga zaista dobili u ova dva tjedna i s koliko će snaga ruska vojska raspolagati, ostaje za vidjeti.

Osim vojnog aspekta, za Rusiju je gubitak Limana prije svega ozbiljna politička šteta. Proglašenjem aneksije ovaj teritorij se smatra teritorijem Ruske Federacije (iako aneksija još nije potvrđena u parlamentu), a ne samo teritorijem pod ruskom upravom ili isključivo dijelom Donjecke Narodne Republike. Stoga se može očekivati i politički odgovor ruskog vrha, koji svakako mora pred svojom javnošću opravdati ovaj poraz.