MNOGI građani Njemačke ovih dana izlaze na ulice zbog rasta cijena. No posebice se rado prosvjeduje na istoku zemlje. 32 godine nakon ujedinjenja razlike između istoka i zapada su velike i to je vidljivo i na ulici, piše Deutsche Welle.

Frizerka Petra Scholz je okupljene na prosvjedu u saskom Plauenu unaprijed upozorila: njezin govor će biti malo kritičniji. Svoje obraćanje je započela opisom svog trenutnog materijalnog stanja koje nije blistavo. "Voda mi je došla do grla, na rubu sam da sve izgubim", jada se samohrana majka opisujući stanje koje trenutno tišti mnoge građane Njemačke, pogotovo one plićeg džepa.

Pobuna protiv "zapadnih elita"

No ubrzo prelazi na malo drugačiju kritiku. Odjednom priča protiv obveze cijepljenja, pa protiv "zapadnih elita" i medijskih naputaka "kako smijemo razmišljati". Na kraju više nije bilo kontrole: "Živimo u diktaturi Zapada.Otjerajmo vladu napokon k vragu!"

Slično se ovih dana može čuti na mnogim prosvjedima, prije svega na istoku Njemačke, na području nekadašnje Njemačke Demokratske Republike.

Prije svega ekstremna ljevica i (pogotovo) desnica koriste nezadovoljstvo naroda i pozivaju na pobunu i "vruću jesen" i prije svega protiv energetske politike vlade (koja je, usput rečeno, ovih dana odobrila novi paket financijske pomoći građanima za prevladavanje financijske krize uzrokovane poskupljenjem energenata, ukupno 200 milijardi eura, najviše u povijesti).

Vruća jesen

Spremni su i Uredi za zaštitu ustavnog poretka koji se pripremaju na porast aktivnosti snaga kojima aktualni njemački demokratski sustav nije po volji. Ono što 32 godine nakon ujedinjenja upada u oči je da su žitelji bivšeg DDR-a posebno podložni pozivima na rušenje vlade.

Pripadnici vladajuće stranke Zeleni su oprezni u svojoj ocjeni ovog fenomena. "Poskupljenja pogađaju građane čitave zemlje. Ali na istoku žive ljudi koji u pravilu imaju manje sredstava i ušteđevine na raspolaganju nego oni na Zapadu. Na Zapadu su građani jednostavno bogatiji i manje pogođeni poskupljenjima", kaže Paula Piechotta iz njemačkih Zelenih koja sama dolazi s istoka zemlje.

Nezadovoljstvo "istočnjaka" demokracijom je potkrijepljeno i službenim podacima. Prema ispitivanjima koja je naručio vladin povjerenik za pitanje bivše Istočne Njemačke (ili, kako se tu u Njemačkoj kaže, "novih saveznih pokrajina") Carsten Schneider, samo 39 posto građana na istoku zemlje je zadovoljno demokracijom.

Piechotta to objašnjava ovako. "Mnogi na istoku su mišljenja da su dva puta u povijesti izvukli Crnog Petra: 1945 i u devedesetima". Ona kaže kako je i odnos bivših istočnih Nijemaca prema Rusiji "kompliciran", a nepovjerenje prema NATO-u veliko.

Jačanje desnice

I to pogotovo desno ekstremne grupacije znaju iskoristiti za svoje protuustavno djelovanje. Pritom se ne misli samo o relativno blagoj Alternativi za Njemačku (AfD) nego mnogo radikalnijim snagama koje su se, posebice tijekom pandemije, usidrile u istočnonjemačkoj provinciji.

Ljevica se na lokalnoj razini pokušava odvojiti od desnih ekstremista, ali joj to ne uspijeva uvijek. Na saveznoj razini čelnici Ljevice i AfD-a imaju iste zahtjeve, recimo kada od vlade traže ukidanje "gospodarskog rata protiv Rusije".

Rast desnice

No izgleda da desnica ipak više profitira od ovakvih zahtjeva. Prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, na istoku zemlje bi AfD trenutno imao podršku od čak 27 posto birača. Na razini čitave zemlje podrška trenutno iznosi 15 posto, što je znatno više nego na parlamentarnim izborima prije godinu dana. Ljevica bi s 5.5 posto bila na rubu ispadanja iz Bundestaga.

Političarka Zelenih Piechotta se nada da će se sve demokratske snage na lokalnoj razini ( pa tako i Ljevica) udružiti protiv ekstremne desnice i pritom je apelirala na Ljevicu da se pridruži Zelenima, socijaldemokratima i sindikatima.

No kod "običnog malog čovjeka" ta poruka do sada nije urodila plodom. Za frizerku Petru s početka priče su Zeleni jedini ekstremisti u zemlji.