U RANIM jutarnjim satima u ponedjeljak, 10. listopada 2022. godine, Rusija je gađala najveće ukrajinske gradove projektilima, ubivši najmanje 20 ljudi i ranivši više od 100. Rusija se hvalila kirurškom preciznošću svojih krstarećih projektila i tvrdila da su napadi 10. listopada bili usmjereni na ukrajinske vojne i sigurnosne zapovjedne centre i nacionalnu energetsku mrežu. Međutim, dokazi iz otvorenih izvora pokazuju da je više projektila pogodilo nevojne ciljeve, oštetivši stambene zgrade i pogodivši dječje vrtiće i igrališta.

Napadi od 10. listopada bili su najveći koordinirani raketne udari Rusije od početka rata. Ipak, uništavanje tu nije završilo. Raketni napadi nastavljeni su sljedeći dan s najmanje 28 ispaljenih projektila. Udari su ostavili velik broj civila u Kijevu, Lavovu, Vinici i Dnjipru bez električne energije.

Napadi krstarećim projektilima na ukrajinsku energetsku infrastrukturu nastavili su se i drugi tjedan do 17. listopada, kada je Ukrajina izvijestila da je oborila tri krstareće rakete koje su letjele prema Kijevu. Ujutro 18. listopada zabilježeni su novi raketni napadi u najmanje tri grada od kojih su neki ostali bez struje. Od 18. listopada međunarodni tužitelji istraživali su gađanje civilnih zgrada i kritične civilne infrastrukture kao potencijalne ratne zločine.

Vizualni dokazi i fotografije ostataka projektila pokazuju da su mnoge rakete lansirane 10. i 11. listopada bile krstareće rakete s krilima, od Kalibra koji se lansira s mora (3M-14), R-500 (9M728) koji se lansira s kopna preko sustava Iskander i raznih vrsta Kh-101 koji se lansiraju iz zraka. Rusija tvrdi da su ti projektili visokoprecizno oružje koje uništava samo relevantne vojne ciljeve. Međutim, od početka ruske invazije, krstareće rakete dugog dometa neprestano su uništavale civilnu infrastrukturu i usmrtile ili teško ozlijedile stotine civila. Na primjer, kada je krstareća raketa pogodila stambena područja u Odesi i Mikolajivu početkom ljeta.

U samo jednom danu u srpnju, u napadima krstarećim projektilima na grad Vinicu navodno je ubijeno 27 civila. Ovi udari, koji su pogodili nevojne mete, sugeriraju da projektili nisu slijedili svoju unaprijed programiranu putanju, da se gađanje temeljilo na neispravnim obavještajnim informacijama ili da su civili namjerno gađani. U najmanje dva slučaja u travnju i početkom lipnja, ruske krstareće rakete letjele su opasno nisko iznad nuklearnih elektrana, stvarajući opasnost od nuklearne nesreće u slučaju zatajenja paljenja ili pada krhotina.

Ruske krstareće rakete

Unatoč stotinama otvorenih slika i videozapisa koji prikazuju let i smrtonosni udar krstarećih projektila, malo se zna o tome tko je točno odgovoran za postavljanje njihovih ciljeva i programiranje njihovih putanja. Lociranje programiranja putanje ovih navodno visokopreciznih oružja je relevantno jer bi namjerno ili neselektivno ciljanje ukrajinskih civila i civilne infrastrukture moglo predstavljati potencijalne ratne zločine.

Nakon šestomjesečne istrage, Bellingcat i njegovi istraživački partneri The Insider i Der Spiegel uspjeli su otkriti dotad tajnovitu skupinu desetaka vojnih inženjera s obrazovnim i profesionalnim iskustvom u programiranju projektila. Telefonski metapodaci pokazuju da su kontakti između tih pojedinaca i njihovih nadređenih narasli neposredno prije mnogih visokopreciznih napada ruskih krstarećih projektila koji su ubili stotine ljudi i lišili milijune u Ukrajini pristupa struji i grijanju. Grupa koja radi na dvije lokacije - jedna u sjedištu Ministarstva obrane u Moskvi i druga u sjedištu Admiraliteta u Sankt Peterburgu - duboko je zakopana unutar golemog Glavnog računskog centra Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, često skraćeno GVC.

Većina članova grupe identificiranih od strane Bellingcata i partnera su mladi muškarci i žene, uključujući jedan bračni par, mnogi s iskustvom u informatici, pa čak i računalnim igrama. Neki su također radili u ruskom vojnom zapovjednom centru u Damasku u razdoblju između 2016. i 2021. godine, tijekom kojeg je Rusija rasporedila krstareće rakete u Siriji. Drugi su dobitnici raznih vojnih nagrada.

Bellingcat se obratio svakom identificiranom članu ove tajne GVC-ove jedinice s ponudom da potvrdi ili opovrgne spoznaje o njemu, te s popisom pitanja o tome tko odabire mete i jesu li civilne žrtve rezultat računalne pogreške ili namjernog gađanja civila. Jedan viši časnik, kojeg je na telefon nazvao novinar The Insidera, poklopio je slušalicu čim je saznao s kim razgovara.

Svi osim dvojice drugih vojnih inženjera ili nisu odgovarali na pozive i SMS poruke ili su izričito negirali da rade za ruske oružane snage ili su negirali da uopće znaju što je GVC, unatoč tome što su mnogima pokazane fotografije na kojima se vide kako poziraju u vojnoj odori s oznakama GVC-a. Jedan od inženjera nije negirao svoju pripadnost ovoj jedinici, ali je naznačio da ne može sigurno odgovoriti na pitanja i zahvalio na upozorenju o nadolazećoj objavi.

Drugi je član zatražio anonimnost i podijelio određene kontekstualne informacije o tome kako je grupa dobila zadatak da ručno programira sofisticirane putanje ruskih visokopreciznih krstarećih projektila i nekoliko fotografija njihovog zapovjednika potpukovnika Igora Bagnjuka. Ova osoba je također poslala grupne fotografije GVC-ove računalne grupe kako pozira ispred zgrade Ministarstva obrane u Moskvi.

Metoda identifikacije

Identifikacija ove tajne skupine unutar Ministarstva obrane izvršena je analizom podataka iz otvorenih izvora o tisućama diplomanata vodećih ruskih vojnih instituta koji se usredotočuju na raketno inženjerstvo i programiranje, posebice Vojne akademije strateških raketnih snaga u Balašihi u blizini Moskve, te Vojno-pomorskog inženjerskog instituta sa sjedištem u predgrađu St. Peterburga. Početna hipoteza bila je da bi ovi vodeći vojni instituti mogli biti poligon za barem neke od časnika koji trenutačno programiraju ruske najsofisticiranije projektile dugog dometa.

Bellingcat je analizirao otkrivene podatke o zapošljavanju ili telefonskim unosima ovih diplomanata dostupnih putem ruskog podzemnog tržišta podataka. To mu je omogućilo da otkrije kako su neki od tih ljudi navedeni u popisima telefonskih kontakata, dobivenim iz raznih Telegramovih robota za traženje podataka kao što su Glaz Boga i HimeraSearch, kao da rade u GVC-u ili Glavnom računskom centru ruskih oružanih snaga. Značajno je da su svi ovi diplomanti vojnog raketnog inženjerstva s GVC-ovom referencom registrirani da žive i rade u ulici Znamenka 19 u Moskvi - službenoj adresi Glavnog stožera ruskih oružanih snaga.

Što je GVC?

Nema javnih informacija koje povezuju Glavni računski centar ruskih oružanih snaga s programiranjem krstarećih projektila. Funkcija GVC-a nejasno je opisana u vojnim publikacijama kao "pružanje IT usluga" i "automatizacije" ruskim oružanim snagama. Unatoč svojoj dugoj povijesti (prema Zvezdi, televizijskoj kući povezanoj s ruskim oružanim snagama, osnovan je 1963.), ovaj institut rijetko se javno spominje u današnjim ruskim medijima.

Rijedak primjer javnog istupa je nagrada članu vojnog zbora koju 2018. potpisuje pukovnik Robert Baranov, imenovan kao ravnatelj Glavnog računskog centra ruskih oružanih snaga. Godine 2021. web stranica koja se fokusira na rusku regiju Volga izvijestila je da je Baranov, koji potječe iz Republike Čuvašije, promaknut predsjedničkim dekretom u čin general-bojnika. Dekret o promaknuću Baranova može se pronaći na web stranici ruske vlade.

Jedan od inženjera koji rade za GVC primio je "potvrdu zahvalnosti" od predsjednika Vladimira Putina 2020. godine. Međutim, Bellingcat nije uspio pronaći ime ovog čovjeka ni na jednom od javno dostupnih popisa ruskih dobitnika nagrade iz te godine.

Zbirni pregled obrazovne i profesionalne pozadine ljudi povezanih s GVC-om pokazuje da je većina njih završila Akademiju strateških raketnih snaga (a posebno ogranak Informatičkih sustava u Serpuhovu) ili Vojno-pomorsko-inženjerski institut. Neki su prethodno služili kao kapetani mornarice ili brodski inženjeri. Drugi su prethodno imali civilno radno iskustvo kao korporativni IT stručnjaci ili dizajneri igara.

Kako je GVC povezan s napadima krstarećim raketama?

S obzirom na te visoko specijalizirane tehničke vještine, činilo se vjerojatnim da bi GVC mogao biti povezan s programiranjem putanja leta ruskih krstarećih projektila. Stoga je Bellingcat dobio telefonske zapise metapodataka najviše rangirane osobe koja je javno imenovana kao njegov direktor - general-bojnik Baranov.

Ova je metoda slična onoj koju je Bellingcat koristio za praćenje  trovača ruskog oporbenog političara Alekseja Navalnog. Podaci su kupljenim od brokera koji obično nude takve usluge. Iako bi ova metoda bila nemoguća u većini zemalja, rusko crno tržište podataka pomoglo je novinarima i aktivistima da spoje brojne značajne istrage vojske i tajnih službi posljednjih godina.

Analiza 126 telefonskih poziva od 24. veljače do kraja travnja 2022. pokazala je korelaciju između značajnih ruskih napada krstarećim projektilima u Ukrajini i dolaznih poziva prije raketnih napada s jednog određenog broja za koji se pokazalo da pripada drugom višem časniku koji radi na GVC-u. Ovaj je časnik identificiran putem popisa telefonskih kontakata i rezidencijalnih baza podataka kao potpukovnik Igor Bagnjuk, a registriran je na istoj adresi kao i drugi poznati časnici GVC-a u Znamenki 19.

Uz pretpostavku da je potpukovnik Bagnjuk bio najviši časnik potencijalno povezan s programiranjem projektila dugog dometa, zbog njegove izravne komunikacije sa zapovjednikom skupine, reporteri su dobili zapise njegovih telefonskih metapodataka od početka ruske invazije na Ukrajinu. Bagnjukovi pozivi pokazali su intenzivnu komunikaciju s više od 20 vojnih inženjera i IT stručnjaka povezanih s GVC-om. Vrativši se natrag u izvore podataka o istom ruskom crnom tržištu, zatim su istraživači došli do nekoliko telefonskih brojeva koji se najčešće povezuju i koji se pripisuju službenicima GVC-a. Analizirajući kumulativno tijelo telefonskih zapisa, rekonstruirali su ekipu od 33 vojna inženjera koji su često izvještavali ili komunicirali s potpukovnikom Bagnjukom.

Tajna skupina inženjera

Činilo se da se tajna skupina inženjera sastoji od tri tima od po otprilike 10 inženjera, pri čemu je svaki tim posvećen jednom specifičnom tipu projektila visoke preciznosti.

Početna hipoteza temeljila se na "grupiranju" pojedinačnih inženjera na temelju njihove međusobne telefonske komunikacije. Identificirana su tri klastera koja su prvenstveno komunicirala unutar klastera i sa svojim zapovjednicima. Zatim su reporteri usporedili vrhunce u komunikaciji klastera s danima i vremenima kada su pogoci projektila javno objavljeni i pronašli korelaciju s tri specifične vrste projektila. Specijalizacija svakog inženjera na temelju prethodnog zaposlenja ili povijesti obrazovanja odgovarala je pretpostavljenom fokusu, tako su časnici koji dolaze iz ratne mornarice bili dio tima za projektile koji se lansiraju s mora.

Tri tipa projektila su: ZM-14 (Kalibr, lansiranje s mora), R-500 (9M728, za sustave Iskander,  lansiranje za zemlje) i Kh-101 (lansiranje iz zraka).

Čini se da je jedan časnik Anton Timošinov, potpukovnik poput Bagnjuka, komunicirao s članovima svake od tri grupe, ali nije komunicirao ni s kim višim od potpukovnika Bagnjuka, stoga se činilo da je podređen Bagnjuku, ali nadređen časnicima u tri podskupine.

Pozadina vojnih inženjera koji rade za GVC je raznolika. Uključuje i ljude koji su cijelu svoju karijeru proveli u vojsci ili mornarici, a potom su dobili vojnu inženjersku specijalizaciju, kao i mlade ljude koji su regrutirani s civilnih poslova obično vezanih uz IT i informatiku.

Igor Bagnjuk

Čini se da je izravni zapovjednik podjedinice za planiranje projektila u GVC-u potpukovnik Igor Bagnjuk. Utvrđeno je to na temelju analize telefonskih podataka 11 članova grupe inženjera dobivenih iz izvora na ruskom crnom tržištu, uključujući i onaj samog Bagnjuka, koji su pokazali obrazac podređenosti u kojem je svaki član komunicirao s njim, ali on je jedini komunicirao s nadređenima. Nadalje, identificiran je i prepoznavanjem lica i vojnim oznakama kao najviši časnik na grupnoj fotografiji s ostalim članovima GVC-ova tima. Nadalje, član tima koji je razgovarao s novinarima izjavio je da je Bagnjuk bio izravni zapovjednik.

Dijelovi Bagnjukove biografije mogu se rekonstruirati iz podataka pronađenih u raznim agregiranim bazama podataka, kao što su HimeraSearch i Glaz Boga. Rođen u Rigi 1982. godine, potpukovnik Bagnjuk diplomirao je 2004. u serpuhovskoj podružnici Akademije strateških raketnih snaga koja je specijalizirana za IT sustave za ruske rakete. Bio je raspoređen u vojnoj jedinici 29692 u blizini grada Vladimira dok nije premješten u Moskvu u GVC u nekom trenutku prije 2010.

Medalje i odlikovanja na njegovoj fotografiji, dobivenoj od jednog od članova GVC-a koji su surađivali s Bellingcatom, pokazuju da je Bagnjuk dobio medalju za "Sudjelovanje u vojnim operacijama u Siriji". Ovu medalju dobivali su ruski časnici u razdoblju između 2015. i 2020. Ruske oružane snage ispalile su krstareće rakete koje se lansiraju iz aviona i s mora u razdoblju između 2015. i 2017. u Siriji, uključujući poznate udare na Alep iz 2016. godine.

Sirijski angažman časnika postrojbe koju je nadzirao Bagnjuk može se potvrditi i putem otvorenih izvora. Na fotografiji objavljenoj na službenoj web stranici Kremlja vidi se ruski predsjednik Putin kako razgovara sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom tijekom posjeta Damasku u siječnju 2021. Sastanak se održava unutar sigurnog ruskog vojnog zapovjednog centra u Siriji. U redu iza dvojice lidera sjedi nekoliko neimenovanih ruskih časnika. Čini se da je jedan od njih bojnik Andrej Ivanjutin, član GVC-a čiji telefonski zapisi pokazuju intenzivnu komunikaciju s Bagnjukom tijekom ovog rata. Alati za usporedbu lica omogućili su Bellingcatu da identificira Ivanjutinov profil na društvenoj mreži VKontakte.

Javljanje vrhu prije napada

Gledajući metapodatke telefona potpukovnika Bagnjuka tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci, počinje se pojavljivati prepoznatljivi obrazac.

Dok je Bagnjuk relativno često nazivao svoje podređene iz GVC tima, sa svojim zapovjednicima - general-potpukovnikom Baranovim i pukovnikom Jevgenijem Kapšukom - razgovarao je rijetko. Pregled njegovih poziva zapovjednicima GVC-a pokazuje korelaciju između tih poziva i nadolazećih velikih raketnih napada.

Mjesec dana prije velikih napada u listopadu, Bagnjuk je razgovarao s generalom Baranovim u subotu, 10. rujna, u 12:41. U vrijeme poziva, Bagnjuk je bio u uredu na adresi Znamenka 19. Posljednji poziv koji je Bagnjuk uputio u 21:20 te večeri bio je satniku Alekseju Mihajlovu, stručnjaku za R-500.

Sljedećeg dana, u nedjelju 11. rujna, rusko Ministarstvo obrane izvijestilo je da je "tijekom posljednja 24 sata" Rusija lansirala nepoznati broj projektila R-500 na ukrajinske snage u Donbasu. Kasnije istog dana, Rusija je lansirala 12 dodatnih krstarećih projektila na Ukrajinu - šest Kalibara i šest Kh-101 iz zraka - u prvom pokušaju gađanja ukrajinske energetske infrastrukture.
Dana 12. rujna 2022. Bagnjuk je odletio u Rostov, u blizini granice s Ukrajinom, pokazuje kretanje njegovog mobitela. Tijekom noći s 12. na 13. rujna njegovi telefonski zapisi bilježe gomilu poziva. Između ponoći i 2:00 razgovarao je četiri puta sa svojim nadređenim pukovnikom Kapšukom, te nazvao svoje podređene, bojnika Matveja Ljubavina (specijalist za Kalibar) i satnika Alekseja Mihajlova (specijalist za R-500), svakog po dva puta.

Sljedećeg dana, 14. rujna, rusko Ministarstvo obrane izvijestilo je da je izvelo "iznenadno noćno lansiranje"  krstarećih raketa Iskander ciljajući zapovjedni centar ukrajinskih oružanih snaga. Lansiranje je izvršeno s teritorija Ukrajine, navodi rusko Ministarstvo obrane.

Kasnije istog dana ruski su zrakoplovi lansirali osam krstarećih projektila Kh-101 na vodovodnu infrastrukturu u Krivij Rihu, ostavljajući dijelove tog ukrajinskog grada danima bez vode.

Sat za ubijanje

Najraniji pozivi između Bagnjuka i generala Baranova potječu iz 13. ožujka 2022. Tog jutra njih su dvojica razgovarala dvaput između 10:00 i 10:30. Ranije istog jutra, Rusija je ispalila najsmrtonosniji plotun od početka invazije - 30 projektila Kh-101 i Kalibar. Ubijeno je najmanje 35 i ranjeno 134 vojnika i časnika. To je uključivalo strane vojne instruktore u vojnom kampu za obuku u obližnjem Javorivu.

Bagnjukovi telefonski zapisi otkrivaju niz drugih informacija, uključujući onu da je on strastveni kolekcionar numizmatike kojoj posvećuje puno vremena. I tijekom radnog vremena posjećuje web stranice za trgovanje kovanicama kao što je eurocoin.ru.

Njegova opsjednutost numizmatikom posebno je došla do izražaja ujutro 10. listopada 2022., kada je nekoliko puta komunicirao sa stranicom eurocoin.ru u 6:45 ujutro, oko sat vremena prije nego što je salva projektila pogodila Kijev, ubivši desetke ljudi.

Potpukovnik Bagnjuk također je aktivan prodavač na avito.ru, ruskom ekvivalentu Ebaya. U vrijeme objave ovog teksta nudio je na prodaju medalju koju je 2014. dodijelio predsjednik Putin. Ova medalja dodjeljuje se za "za doprinos u organizaciji Olimpijskih igara u Sočiju”. Nije jasno kakvu je ulogu Bagnjuk mogao imati u organizaciji Olimpijskih igara. Ova medalja prodaje za 6500 rubalja ili otprilike 105 dolara.

Telefonski zapisi Bagnjuka i njegovih podređenih iz tjedana prije napada 10. listopada pokazuju val komunikacije koji je započeo 2. listopada i dosegao vrhunac 9. listopada, s ukupno 11 poziva upućenih inženjerima zadnjeg dana prije napada. Uoči 2. listopada došlo je do zatišja u komunikaciji na otprilike dva tjedna, u skladu s izostankom izvješća o intenzivnoj uporabi krstarećih projektila. To sugerira da je planiranje napada od 10. listopada započelo otprilike tjedan dana ranije, u skladu s obavještajnim informacijama koje su prikupile ukrajinske vlasti. Ovo vrijeme također implicira da napad na energetsku infrastrukturu možda nije bio izravna posljedica djelomičnog uništenja Krimskog mosta 8. listopada 2022.

Dan prije raketnih napada, koji su započeli nešto iza 15:00 sati u nedjelju, 9. listopada, Bagnjuk je zaredom nazvao tri časnika-inženjera iz GVC tima, od kojih je svaki bio specijaliziran za jednu od tri vrste krstarećih raketa.

U 15:17 Bagnyuk je nazvao satnika Alekseja Mihajlova, specijaliziranog za rakete R-500 koje se lansiraju s kopna. Nekoliko minuta kasnije nazvao je bojnika Matveja Ljubavina, jednog od viših inženjera za projektile Kalibar koji se lansiraju s mora. Nazvao je Ljubavina sa svog fiksnog telefona u uredu, pokazujući da je Ljubavin bio za svojim radnim stolom u nedjelju poslijepodne.

Nakon pauze od gotovo dva sata, u 17:10 Bagnjuk je primio telefonski poziv od pukovnika Kapšuka, jednog od zamjenika zapovjednika GVC-a. Nakon što je prekinuo vezu sa svojim nadređenim, potpukovnik Bagnjuk odmah je nazvao natporučnicu Olgu Česnokovu, specijaliziranu za krstareće projektile Kh-101. Bagnjuk je nazvao Česnokovu dva puta zaredom u 17:16 i 17:17, a zatim je nazvao pukovnika Kapšuka u 17:20. Tako je između 15:17 i 17:17 potpukovnik Bagnjuk nazvao pripadnika svake od podjedinica specijaliziranih za tri vrste projektila koji će sljedećeg jutra biti lansirani na Ukrajinu.

Potpukovnik Bagnjuk se zatim uputio iz svoje kuće u predgrađu Moskve do svog ureda u Znamenki 19, sjedišta Glavnog stožera ruske vojske. Podaci pokazuju da je ostao u uredu do kasno navečer. U 21:15 obavio je posljednji poziv s načelnikom GVC-a generalom Baranovim, a zatim otišao kući.

Bagnjuk se vratio u ured odmah nakon 5:30 sljedećeg jutra, 10. listopada, pokazuju metapodaci njegovog mobitela. Stigao je točno sat vremena prije početka napada na Ukrajinu.

Pristup: Obratite se GVC timu

Vojni inženjeri iz postrojbe za planiranje raketnih letova GVC-a mladi su ljudi uglavnom u kasnim dvadesetima, a četiri najmlađa pripadnika imaju tek 24 godine. Iako su mnogi od njih imali prethodno civilno matematičko ili informatičko obrazovanje, svi su prošli vojnoinženjersku obuku na Vojnoj akademiji strateških raketnih snaga ili Vojno-pomorskom inženjerskom institutu.

Za razliku od svojih vojnih vršnjaka, od kojih je većina izložena barem nekom osobnom riziku u blizini prve crte bojišnice, ovi mladi ljudi rade iz sigurnih zapovjednih centara u Moskvi i St. Peterburgu i čini se da njihovi životi nisu poremećeni ratom u kojem imaju presudnu ulogu. Njihove trenutačne plaće nisu poznate, ali podaci o plaćama za neke od njih od 2018. do 2020., dostupni u agregatorima podataka kao što je Glaz Boga, sugeriraju da su im plaća rasle s mjesečnog prosjeka od 1300 dolara 2018. do prosječno 2100 dolara 2020. godine.

Matvej Ljubavin

Čini se da je Matvej Ljubavin jedan od najbližih podređenih potpukovniku Bagnjuku, sudeći na temelju broja njihovih telefonskih razgovora. Ljubavin je rođen 1992. godine, a 2009. završio je Pomorsko-vojnu školu Nahimov u Sankt Peterburgu. Godine 2014. diplomirao je na Vojno-pomorsko inženjerskom institutu u Sankt Peterburgu sa specijalizacijom iz informatičke automatizacije sustava posebne namjene.

Nakon diplome radio je na civilnim poslovima, uključujući informatičku podršku za dvije banke i u jednoj farmaceutskoj kompaniji. Nekoliko godina vodio je život običnog moskovskog urbanog muškarca, putujući u inozemstvo, organizirajući modne revije i tvitajući detaljne recenzije najnovijih filmova. Ljubavin je također zauzeo stav o građanskim pitanjima, podržavajući društvenu mrežu Telegram u nastojanjima da ne podijeli podatke s ruskim vlastima i postavši članom Active Citizen, neovisnog programa građanskog angažmana. Njegov telefonski broj također se pojavljuje u bazi podataka sudionika Smart Votinga - strateškog glasačkog pothvata antikorupcijske zaklade Alekseja Navalnija da preusmjeri glasove od vladajuće stranke Jedinstvena Rusija u korist bilo kojeg drugog kandidata.

Do 2020. Ljubavin je već radio za tajnu GVC-ovu jedinicu za planiranje leta projektila. Prema vlastitom životopisu, objavljenom na web stranici za traženje poslova u slobodnim profesijama u ožujku 2022., dobio je zahvalnicu od ruskog predsjednika. Zanimljivo, nakon što je rat počeo, čini se da je Ljubavin vjerovao kako mu njegove svakodnevne radne obveze u GVC-u dopuštaju dodatne prihode od pisanja tekstova i uređivanja.

Promatrajući korelaciju Ljubavinovih telefonskih poziva i ispaljivanja projektila, u travnju 2022. Bellingcat mu se obratio putem sigurnog chata na Telegramu i zamolio ga da prokomentira što osjeća prema brojnim civilnim žrtvama raketnih napada. Ljubavin je odgovorio riječima: "Budite profesionalni, postavljajte mi konkretna pitanja".

Zatim su reporteri preformulirali pitanje u: "Jesu li brojne civilne žrtve tijekom napada krstarećim projektilima planirani ishod ili rezultat pogrešnog gađanja". Na to je Ljubavin rekao kako ne može odgovoriti na to pitanje. Nakon ovog odgovora, aplikacija Telegram obavijestila je novinara da je Ljubavin napravio screenshot chata. Odbio je odgovoriti na dalja pitanja koja su mu bila postavljena sljedećih mjeseci.

Neki su potvrdili svoje identitete

Ipak, bojnik Matvej Ljubavin bio je jedan od najotvorenijih članova tima kada mu se Bellingcat obratio za reakciju. Drugi član tima, čiji identitet nije poznat jer su kontaktirali novinare putem posebnih e-mailova, koje su Bellingcat i The Insider dali svim kontaktiranim članovima, podijelio je dvije grupne fotografije GVC-ova tima i dvije fotografije njihovog zapovjednika, potpukovnika Bagnjuka, kako nosi brojna odličja.

Kada je novinar Bellingcatovog partnera The Insidera kontaktirao kapetana Jurija Nikonova, jednog od inženjera koji je najčešće komunicirao s Bagnjukom u posljednjih šest mjeseci, on je negirao da zna bilo što o GVC-u ili ratu. Kaže kako je bio vozač autobusa i da su sve tvrdnje da je povezan s posebnom postrojbom apsolutna besmislica.

Nakon što ga je The Insider kontaktirao, Nikonov je svoj račun na društvenoj mreži VKontake učinio privatnim. Njegov novi avatar postala je fotografija lika iz crtića u ruskoj vojnoj uniformi koji se sprema pritisnuti crveni gumb. U vrijeme objave ovog teksta, satnik Jurij Nikonov još uvijek je imao aktivan profil na ruskoj web stranici za osobne kontakte, gdje je sebe opisao kao IT stručnjaka, koji "izgleda savršeno" i radi za državu.

Niz inženjera

Drugi članovi tima GVC-a koji su se javili s istih brojeva koji su viđeni u Bagnjukovim zapisima poziva, također su potvrdili svoj identitet, ali su negirali da su radili u GVC-u ili da su imali bilo kakve veze s ruskom vojskom.

Na primjer, satnik Sergej Iljin, koji je razgovarao s Bagnjukom više od 30 puta u posljednja četiri mjeseca i čiji telefonski zapisi pokazuju da je komunicirao s osam drugih članova podtima za Kalibar, rekao je The Insideru da je "samozaposleni vodoinstalater", te da se računanjem bavi jedino dok izvodi vodoinstalaterske radove. Ipak, Iljin se pojavljuje u vojnoj odori na grupnoj fotografiji s drugim vojnim inženjerima koji nose oznake GVC-a.

Još jedan član tima koji se pojavljuje u Bagnjukovim telefonskim pozivima u vrijeme raketnih napada bio je Artjom Vedenov. Javio se na poziv i potvrdio svoje ime, no rekao je da radi na farmi, a novinaru se ponudio da objasni kako se kolje svinja ili čerupa kokoš.

Bojnik Ivan Popov, još jedan inženjer s diplomom Vojno-pomorske inženjerske akademije u Sankt Peterburgu, kaže da je sam naučio programski jezik Python, ali da nikad nije čuo za GVC ili za programiranje putanje projektila. Poručnica Jekaterina Čugunova, također iz podjedinice Kalibar, rekla je da je cvjećarka i inzistirala je na tome da je poziv bio na pogrešan broj.

Kad je drugom inženjeru GVC-a, Vladimiru Vorobjevu, koji je negirao da ima bilo kakve veze s Ministarstvom obrane i GVC-om, pokazana njegova fotografija u vojnoj odori s oznakom GVC-a, rekao je da je to prvi put u životu da vidi tu fotografiju, te izrazio šok što se našao u vojnoj uniformi.