NJEMAČKO-FRANCUSKO ministarsko vijeće često nije ni posebno uzbudljivo niti produktivno. Šefovi država i vlada dva najveća gospodarstva EU-a se sastaju, dogovore zajedničke tečajeve jezika ili nešto slično što nije posebno važno te izjavljuju da se i dalje zalažu za njemačko-francuski tandem. U prvom redu je riječ o simbolici. No ona je važna za funkcioniranje EU-a, piše Deutsche Welle.

To što je ovogodišnje Ministarsko vijeće odgođeno za početak iduće godine pokazuje koliko je dubok jaz između partnera. To ne uspijeva prikriti ni posjet njemačkog kancelara Olafa Scholza francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, koji je na brzinu zakazan za ovu srijedu (26.10.). I mada razlike u mišljenjima između Berlina i Pariza nisu ništa neuobičajeno, one ovoga puta dolaze u najgorem mogućem trenutku.

Iz Elizejske palače je priopćeno da odgoda Ministarskog vijeća ne govori ništa o stanju njemačko-francuskih odnosa. Kao razlog je navedeno da svi ministri nisu imali vremena, pa je zato termin pomaknut. No mnogi su to objašnjenje dočekali sa sumnjom. "Od 1963. godine, od kada ti sastanci na vrhu postoje, još nikada nijedan nije bio otkazan", kaže za DW Stefan Seidendorf, zamjenik direktora Njemačko-francuskog instituta (DFI), koji izdaje materijale za taj binacionalni sastanak.

"Novi šefovi država većinom moraju proći proces učenja kako bi shvatili da su ti sastanci stvarno važni za njemačko-francusku osovinu. Tako je bilo kod bivšeg njemačkog kancelara Ludwiga Erharda ili francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja", objašnjava Seidendorf. 

Jer, kako upozorava ovaj politolog, u Europi se ne može primijeniti američka doktrina prema kojoj jedna jako velika država sama preuzima vodeću ulogu, a ostale ju slijede. "Nijedna europska zemlja nije dovoljno velika da bi se sama brinula za političku stabilnost. Trebamo načelni dogovor između Njemačke i Francuske, čije su pozicije uvijek najudaljenije jedna od druge. Onda se ostale države članice mogu orijentirati prema tom srednjem putu", pojašnjava Seidendorf.

Obje strane daju prednost samostalnom postupanju

No trenutačno se čini da obje strane daju prednost samostalnom postupanju. Berlin je nedavno usvojio paket pomoći zbog rastućih cijena plina i struje vrijedan 200 milijardi eura, a da nije prethodno informirao Pariz. Što bi bilo za očekivati, jer jedna takva financijska injekcija može poremetiti tržišne mehanizme. 

Osim toga, Njemačka je zajedno s desetak drugih država, ali bez Francuske, nedavno na jednom sastanku članica NATO-a potpisala dogovor o projektu za zajednički protuzračni obrambeni sustav, tzv. "European Sky Shield Initiative". I to premda Francuska zajedno s Italijom već radi na proturaketnom sustavu Mamba, piše DW.

Macron je potom na sastanku na vrhu EU-a prošli tjedan zajedno sa Španjolskom i Portugalom najavio gradnju novog plinovoda između Barcelone i Marseillea koji bi služio i za transport vodika. To je zamjena za planiranu poveznicu između Španjolske i Francuske preko Pirineja, koju podržava Berlin.

"Obje strane idu na živce jedna drugoj", zaključuje Seidendorf. "Njemačka smatra da može postići multilateralne dogovore s manjim zemljama, mimo Francuske. A Francuska još od Macronovog govora 2017. na Sveučilištu Sorbonne čeka na to da se Njemačka izjasni za veći stupanj europske integracije." U tom govoru se Macron, među ostalim, založio za zajednički proračun eurozone i prisniju suradnju na području obrambene i porezne politike.

Kriza u najgorem mogućem trenutku

"Mi nemamo vremena za tako nešto. U Europi je rat, a predstoji nam i energetska kriza", kritizira u razgovoru za DW Sophie Pornschlegel, analitičarka iz trusta mozgova European Policy Centre iz Bruxellesa. "Ako budemo imali sreće pa ne bude hladno, pregurat ćemo još ovu zimu. Ali dugoročno trebamo europsko rješenje za visoke cijene energenata, primjerice solidarni fond. Jer, ako si više ne možemo priuštiti energiju, to vodi u gospodarsku krizu i rast nezaposlenosti." 

Po njezinom mišljenju, sadašnje podjele u Europi idu u prilog ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, jer EU čine nesposobnim za djelovanje.

Jacques-Pierre Gougeon, stručnjak za Njemačku s pariškog Instituta za međunarodne i strateške odnose (Iris), dodaje da je ova kriza između dviju zemalja dublja nego ijedna ikada ranije. "Ovaj prijepor je također i zato ozbiljan, jer druge, manje zemlje poput Poljske i baltičkih država dovode u pitanje vodeću ulogu njemačko-francuskog tandema", kaže Gougeon za DW.

Svjetlo na kraju tunela?

Za Ronju Kempin iz berlinske Zaklade znanost i politika (SWP) ove aktualne razlike u mišljenjima imaju dublje korijene: "Macron već dugo želi da EU djeluje u manjim tematskim skupinama i skeptičan je prema širenju na istok prije nego što se reformira način funkcioniranja EU-a. 

Za Francusku je EU u prvom redu sredstvo za povećanje moći", smatra ova stručnjakinja za njemačko-francuske odnose. "Nasuprot tome, Njemačka je prije sklona davanju suglasnosti za širenje na istok, jer vidi EU kao element koji donosi transformaciju i mir."

Stavovi dviju zemalja znatno se razlikuju i kod obrambene politike, kaže Kempin. Ona ističe da se Njemačka, doduše, suprotno svojim uvjerenjima odlučila za veće vojne izdatke, ali novac prije troši na direktnu kupovinu nego za zajedničke europske vojne projekte. To se pak ne sviđa Francuskoj, upozorava Kempin.

Stefan Seidendorf, zamjenik direktora Njemačko-francuskog instituta, ipak vidi svjetlo na kraju tunela: "Do sada su svi njemački i francuski šefovi država i vlada na kraju shvatili da ne mogu jedni bez drugih – čak i ako je iznalaženje kompromisa vrlo naporno."