NISKO studeno sunce jedva se probija iza oblaka blizu regionalne granice između Hersona i Mikolajiva. Posljednje jesensko lišće, boje hrđe i plamena, leti preko jalovog polja dok se šačica ukrajinskih vojnika penje na malo stablo i reže ga motornom pilom.

Vojnicima trebaju grane kao kamuflaža za njihov tamnozeleni višecijevni raketni bacač Grad, postavljen odmah iza drvoreda. Njegov prateći civilni zapovjedni SUV, koji prevozi glavnog časnika, stručnjaka za ciljanje i medicinara, nalazi se u blizini, piše Kyiv Independent.

Gotovo svakog dana ova posada dobiva metu, zauzima položaj u dometu, izračuna hitac, ispali salvu raketa i pobjegne prije nego što doleti uzvratna vatra. Dok čekaju poziv, čuje se tupa grmljavina oružja obiju strana u daljini.

"Uništavamo neprijatelje svaki dan"

"Stvar je jednostavna, dobivamo informaciju o meti, viši časnik na tabletu pomoću posebnog programa napravi sve proračune, odabere paljbeni položaj, odlazimo na taj položaj, odradimo svoj posao i odlazimo prije nego što nas pronađu", kaže Igor, čije je ratno ime Gavran, a zapovijeda samim bacačem Grad. Postrojbe nisu identificirane punim imenom radi njihove sigurnosti na bojnom polju i izvan njega.

Povremeno djeluju uz potporu dronova, što im omogućuje da korigiraju svoju vatru u stvarnom vremenu i dobiju video koji prikazuje što su učinili. "Vrlo je lijepo vidjeti svoje mete spaljene", kaže Gavran.

Ova postrojba je samo mali dio 59. motorizirane brigade koja brani Mikolajiv i pokušava potisnuti ruske snage dublje u Hersonsku oblast. Invazija u veljači zatekla je 59. brigadu iza neprijateljskih linija kod Oleškivskih Piska, južno od rijeke Dnjepar. Brigada se povukla pod borbom probijajući se kroz ruske snage koje su je zaobišle i zauzele Antonivskij most preko Dnjepra. Nakon što je brigada stigla do Mikolajivske oblasti, držala je liniju i odbila ruski napad prije nego što je počela potiskivati okupatore prema jugoistoku.

"Ova brigada uništava neprijatelje svaki dan. Samo danas smo pogodili tri oklopna vozila, dva tenka, jednu samohodnu haubicu, jednu haubicu D-20 i imamo 10 potvrđenih poginulih vojnika i oko 15 ranjenih. Ovo je samo jedan dan, a nije ni bio previše aktivan", kaže bojnik Sergij Cehockij, časnik za medije 59. brigade.

"Odgurnuli smo ih natrag. Dok potiskujemo neprijatelja prema Hersonu, mi smo sve bliže gradu", kaže Gavran. Doista, vojnik s ratnim nadimkom Šerif, koji upravlja kontrolnom točkom odmah niz cestu od regionalne granice, ističe kako je dovoljna kratka vožnja da se automobilom stigne do Hersona, naravno, kad ne bi bilo sukoba.

"20 minuta do Hersona"

"Svi su motivirani. Ovdje imamo izreku - do Hersona je 20 minuta", kaže Šerif.

U usporedbi s ukrajinskim trijumfalnim napadom na Harkivsku oblast u rujnu i dijelove Hersonske oblasti u listopadu, linija fronta u ovom dijelu Ukrajine pomicala se vrlo sporo u posljednjih nekoliko tjedana. "U posljednjoj ukrajinskoj ofenzivi Rusi su izgubili teritorij, ali s druge strane, linija bojišnice se skratila i gustoća ruskih snaga se poboljšala. Drugim riječima, imaju više ljudi po četvornom kilometru nego prije", kaže Konrad Muzyka, direktor analitičke tvrtke Rochan Consulting, koji prati ruske snage.

Muzyka kaže da postoje izvještaji o Rusima koji su se ukopali i učvrstili svoje položaje, ali i o Rusima koji su ih napustili, što je zbunjujuće. OSINT-ovi analitičari i ukrajinski vojnici koji su razgovarali s Kyiv Independentom rekli su da ruske snage na zapadnoj obali rijeke Dnjepar uglavnom još uvijek brane osvojeni teritorij.

Rusija je osnažila svoje pretenzije na Hersonsku oblast i druga okupirana područja krajem rujna, kada je ondje održala lažni "referendum" i ustvrdila kako "uključuje" Hersonsku oblast u Rusku Federaciju kršeći tako međunarodno pravo. Rusi ne žele bez borbe predati jedini osvojeni regionalni glavni grad. Ipak, okupacijski čelnici koje je imenovala Rusija navodno su se povukli preko rijeke.

"Znamo svaki njihov korak"

"Oni ondje oponašaju nekakvu obranu. Ali imamo podatke da je sve vrijedno već preseljeno iz Hersona. Pouzdano znamo da je cijela gradska uprava otišla, da su sve državne institucije već prazne, zgrade više nemaju ni zastava", kaže Cehockij i dodaje:

"Bilo je čak i slučajeva da su ostavljali hranu jer je teško prenositi stvari preko Dnjepra. Lokalni civili su uzeli hranu i odnijeli je kući." Ruske snage i njihovi kolaboracionisti naredili su da se do 70.000 stanovnika unutar zone od 15 kilometara istočno od Dnjepra preseli u još uvijek okupirane dijelove regije.

Muzyka kaže da Ukrajinci nastavljaju s topničkim napadima na ruske prijelaze, mostove, logističke centre, skladišta streljiva i zapovjedna mjesta. Oni to rade mjesecima koristeći dobre obavještajne podatke iz dronova, satelita i od ljudi na terenu kako bi pogodili Ruse ondje gdje ih boli.

"Znamo svaki njihov korak", kaže Cehockij.

Ovi precizni udari umanjuju sposobnost Rusije da drži zapadnu obalu rijeke. Analitičari vjeruju da će Rusi na kraju biti prisiljeni napustiti tu poziciju. "Ukrajinci će nastojati stvoriti uvjete koji će prisiliti Ruse na povlačenje. Ali istodobno su zabrinuti da se Rusi neće tako lako odreći Hersona", kaže Muzyka.

Cehockij kaže da su Rusi svjesni da ih svi vide kao okupatore i da se zbog sigurnosti okupljaju i kreću u velikim skupinama, što ih čini ranjivima. "Nemaju dovoljno vještine ili moći, moral im je nizak. Kad smo prolazili pokraj njihovih položaja, vidjeli smo kako grozno žive. Imaju rupu duboku pola metra, dugu 1.5 metara, tako da jedva mogu ležati prekriveni hrpom smeća. Žive kao klošari", kaže Gavran.

"Moramo ih uništiti"

Ukrajina ima mnogo alata za napadanje slabih točaka Rusa. Mogu se uočiti haubice M777 britanske proizvodnje kako se vuku prema vatrenim položajima. Neuhvatljivi višecijevni raketni sustav HIMARS vreba i iz ovih krajeva. Poput legendarne zvijeri, rijetko se viđa na otvorenom, ali i dalje je noćna mora za Ruse.

A tu su i jedinice poput Gavranovog Grada. Iako je stariji i manje precizan, ovaj sovjetski lanser s 40 cijevi montiran na kamion može biti smrtonosan u pravim rukama, ističe Gavran. Tijekom mnogih mjeseci borbe njegovi su suborci naučili kako iz oružja izvući najviše. Mete Grada uključivale su trupe, oklop, mostove, rovove, pa čak i helikoptere na zemlji.

"Oni teroriziraju naše pješaštvo pa ih moramo uništiti", kaže Gavran.

Ovaj dan, 3. studenoga, poseban je kao službeni Dan topništva i raketnih snaga u Ukrajini. Gavranova jedinica nije sigurna hoće li imati vremena za slavlje, ali svi su raspoloženi. Bolničarka Tanja uzbuđena je zbog nekoliko stiliziranih oznaka za oklopna vozila, koje je dostavio brigadni predstavnik za medije, inače rođen u Americi.

Mjeseci borbi iscrpili su zalihe obiju strana. U jednom trenutku obujam ruske vatre bio je 10 puta veći od ukrajinske. Gubitak toliko skladišta streljiva, mostova i zapovjednih centara promijenio je ravnotežu i napravio primjetnu razliku na bojnom polju.

Rusija i dalje ima puno vatrene moći

"Sada manje pucaju. I dalje su aktivni, ali ravnoteža je sada u našu korist. Mi također unapređujemo svoje vještine. Iskustvo koje smo stekli je kolosalno", kaže Cehockij. Ali Rusija još uvijek ima više nego dovoljno vatrene moći. "Intenzivno pucaju. Ne možeš ni glavu promoliti. Granatiraju topništvom, tenkovima i minobacačima", kaže vojnik Vitalij, koji na prvoj crti provodi po tri dana.

"Ima mirnijih dana i dana kad neprestano granatiraju i dečki moraju pronaći zaklon", kaže Šerif.

Bolničarka Tanja se slaže i kaže da u autu nikad ne znaš kad i odakle će doći vatra.

"Ponekad nemamo vremena čak ni napustiti svoje borbene položaje prije nego što krenu na nas", kaže Gavran i prezirno dodaje: "Ali ne možemo reći da su vrlo precizni. Da su precizni kao mi, ne bismo stajali ovdje i razgovarali."