IRAN se sprema Kremlju predati nacrte svog najučinkovitijeg oružja protiv Zapada - podzemne financijske mreže na koju se oslanja kako bi izbjegao sankcije.

Godinama je Islamska Republika osujećivala američke napore da je izolira i osiromaši njezino gospodarstvo izgradnjom paralelnog svemira lažnih kompanija i stranih banaka - uključujući glavne financijske institucije sa sjedištem u Europi i SAD-u - koje iranske tvrtke koriste kako bi izbjegle međunarodne kontrole i poslovale u inozemstvu, piše Politico.

Dok se Rusija suočava sa sve većom međunarodnom izolacijom zbog rata u Ukrajini, Iran je osim oružja ponudio podijeliti svoju stručnost u umijeću izbjegavanja sankcija, kažu zapadni diplomati. Niz nedavnih sastanaka visokih ruskih i iranskih dužnosnika, uključujući šefa iranske središnje banke Alija Salehabadija i zamjenika ministra gospodarstva Alija Fekrija, postavio je temelje za ovu suradnju, tvrde diplomati.

Ako Moskva uspije kopirati iranski sustav, može se nadati ublažavanju učinka mnogih sankcija, posebno u svom sektoru nafte i plina, koji čini okosnicu njezinog gospodarstva. Takav bi sustav ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dao mnogo više fleksibilnosti i vremena da nastavi voditi rat protiv Ukrajine održavajući prihode od nafte.

"Svatko tko je zainteresiran za promjenu ruskog stanja svijesti trebao bi shvatiti da je paraliziranje rusko-iranskih financijskih sposobnosti ključno", rekao je jedan od zapadnih dužnosnika.

Diplomati izdali upozorenje

Diplomati koji su izdali upozorenje o tehnikama izbjegavanja sankcija također su primijetili da su zapadne banke, poput njemačkih Commerzbank i Deutsche Bank, kao i Citigroupa iz SAD-a, imale ulogu u pomaganju Iranu da nastavi zgrtati prihode od izvoza kroz ilegalne transakcije. Rizik je da bi iste zapadne banke - svjesno ili nesvjesno - mogle biti uvučene u isti način trgovine od strane Rusije.

Tijekom ljeta su Teheran i Moskva vodili razgovore o korištenju Irana kao izvoznog čvorišta za rusku naftu nakon što se Teheran i svjetske sile vrate nuklearnom sporazumu, prema kojem bi Islamska Republika obuzdala svoj atomski program u zamjenu za ublažavanje sankcija. Ali zbog brutalnog tretmana prosvjednika od strane iranskog režima posljednjih tjedana i rastućeg skepticizma oko obnove sporazuma u Washingtonu, vjerojatnost da će doći do pomaka je nestala.

Međutim, odnosi između Rusije i Irana, koji su surađivali u Siriji kako bi podržali režim Bašara al-Asada u građanskom ratu, intenzivirali su se na drugim frontovima. Iran je postao glavni dobavljač dronova kamikaza koje Rusija koristi u Ukrajini. U međuvremenu, Teheran je od Kremlja zatražio pomoć u razvoju svog nuklearnog programa, izvijestio je CNN prošli tjedan pozivajući se na američke obavještajne službe.

Iran desetljećima izbjegava sankcije

Iran ima desetljeća iskustva u pronalaženju načina za izbjegavanje američkih sankcija, ali je napravio poseban napredak od 2018. nakon što se američki predsjednik Donald Trump povukao iz nuklearnog sporazuma i ponovo uveo ograničenja. Trump je tvrdio da je dogovor s Iranom nedovoljan da spriječi Teheran u izradi atomske bombe. Europske zemlje, predvođene Njemačkom i Francuskom, usprotivile su se američkoj odluci, ali nisu je uspjele spriječiti.

Čak i prije Trumpovog poteza, međutim, europske banke i kompanije oklijevale su ponovo surađivati s Iranom jer su mnoge američke sankcije ostale na snazi, a većina je tvrtki procijenila rizik pravne izloženosti SAD-a previsokim.

Iransko rješenje bilo je otići u podzemlje.

Podaci o nedavnim transakcijama između iranskih klirinških kuća i lažnih tvrtki registriranih u inozemstvu pod kontrolom režima, do kojih je došao Politico, sugeriraju da se obujam transakcija kojima se izbjegavaju sankcije mjeri u desecima milijardi dolara godišnje. Podaci koje su potvrdili zapadni dužnosnici naglašavaju stupanj do kojeg je Iran uspio zaobići takozvanu "kampanju maksimalnog pritiska" koju je Washington pokrenuo 2018. godine.

"To objašnjava kako je Iran zaobišao kampanju maksimalnog pritiska", rekao je jedan od zapadnih dužnosnika. To bi također moglo objasniti zašto se Iran, unatoč značajnim ustupcima administracije američkog predsjednika Joea Bidena, opirao ponovnom ulasku u nuklearni sporazum. Razgovori su zapeli čak i prije nedavnih prosvjeda u Iranu.

Iako su američke sankcije uzele danak iranskoj gospodarskoj bilanci, teheranska financijska mreža u sjeni osigurala je da gospodarstvo nastavi raditi, ako ne kroz sve cilindre, onda tempom koji ga održava, istovremeno osiguravajući privilegije elite. Iako su inflacija i nezaposlenost u Iranu visoke, što je pridonijelo nemirima, njegovo gospodarstvo je nedavno pokazalo znakove života, poraslo je za više od četiri posto samo u posljednjoj fiskalnoj godini, prema podacima Svjetske banke.

Uloga Kine

Iako se iranski izvoz nafte pod sankcijama otprilike prepolovio i sada iznosi oko milijun barela dnevno, uspio je održati snažnu trgovinu u drugim područjima, poput petrokemije i metala. S oko 100 milijardi dolara prihoda prošle godine, iranska vanjska trgovina dosegla je najvišu razinu otkako su SAD ponovno uvele sankcije. Unatoč padu količina nafte, Iran je imao koristi od rasta cijena, s prihodima od izvoza prošle godine koji su se više nego udvostručili i dosegnuli oko 19 milijardi dolara. Ono što pokreće oporavak iranske naftne industrije, prema Svjetskoj banci, neizravni je izvoz u Kinu.

Iranska nafta privlačna je Kini, uglavnom zato što je relativno jeftina. Nezakonita priroda sankcionirane iranske sirove nafte znači da se prodaje uz veliki popust u odnosu na tržišne cijene. Tu stupa na scenu iranska tajna mreža paravanskih tvrtki.

Samu je naftu prilično lako isporučiti ispod radara korištenjem transfera s broda na brod u otvorenim vodama i zatim miješanjem u stranim lukama s drugom sirovom naftom kako bi se prikrilo njezino podrijetlo. Veća poteškoća za Iran je dobivanje novca za prodaju bez izazivanja alarma u međunarodnom financijskom sustavu, kojim iz regulatorne perspektive dominiraju Sjedinjene Američke Države. Umjesto da se nafta prodaje izravno krajnjem kupcu, ona se prodaje preko fiktivnih tvrtki, često drugim sličnim tvrtkama.

Prošli tjedan SAD je sankcionirao sudionike lanca krijumčarenja nafte koje podržava Iran, a koje je Washington optužio za usmjeravanje novca Hezbollahu, terorističkoj skupini sa sjedištem u Libanonu koju podržava Teheran. "Pojedinci koji vode ovu nezakonitu mrežu koriste se mrežom paravanskih tvrtki i prijevarnim taktikama, uključujući krivotvorenje dokumenata kako bi prikrili podrijetlo iranske nafte, prodali je na međunarodnom tržištu i izbjegli sankcije", rekao je Brian Nelson, dužnosnik američkog ministarstva financija.

Tajno financiranje terora

Međutim, sposobnost potajnog financiranja terora samo je jedna od bezbrojnih prednosti koje Iran izvlači iz svog podzemnog financijskog sustava. Najveća je prednost što problematičnom gospodarstvu zemlje daje pristup čvrstoj stranoj valuti a da nijedan dolar ne uđe u bankovni sustav Irana. Iako većina sredstava generiranih putem ove mreže ostaje u inozemstvu, lokalne tvrtke mogu upotrijebiti prihod koji ondje ostvare kao kolateral kod kuće.

Iranski prikriveni financijski sustav izgrađen je na onome što je u samoj zemlji poznato kao "mjenjačnice". Organizacije koje se broje u desecima zapravo su klirinške kuće sa sjedištem u Iranu koje upravljaju mrežom paravanskih tvrtki u inozemstvu, obično registriranih u Kini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Turskoj. Ove ustanove su pod strogim nadzorom režima.

Ako iranska kompanija treba provesti inozemnu transakciju koja je zabranjena sankcijama, njezina lokalna banka može se obratiti jednoj od ovih kuća kako bi filtrirala plaćanje kroz labirint paravanskih tvrtki, zbog čega je izuzetno teško ući u trag pravom podrijetlu, ističu zapadni diplomati.

Manje poznati aspekt ove podzemne trgovine je središnja uloga velikih zapadnih banaka. Mnoge transakcije, od nafte do starog željeza, denominirane su ili u eurima ili u dolarima. To znači da namirenje, posljednji korak u transakciji, zahtijeva sudjelovanje europske ili američke banke, ovisno o valuti.

Prema podacima iranske mjenjačnice, koje je analizirao Politico, Iran je koristio velike banke sa sjedištem u EU, poput njemačkih Commerzbank i Deutsche Bank, kao i američke banke, uključujući Citigroup, za namirenje ovih transakcija. Prema pravilima američkih sankcija, domaćim bankama i stranim bankama koje posluju u SAD-u zabranjeno je obavljati gotovo sve financijske poslove koji uključuju Iran.

Nezakonita iranska zarada

Diplomati su rekli da podaci o razmjeni pokazuju kako se nezakonita iranska zarada od izvoza provlači kroz međunarodni bankarski sustav, ali nema dokaza da su banke bile svjesne da su te transakcije dio plana Teherana da održi prihode od nafte. Ako paravanske tvrtke navedene u transakcijama nisu posebno označene od strane američke vlade, banke često ne uspijevaju otkriti sumnjivu aktivnost.

Iako banke imaju stroge propise o dubinskim analizama kako bi ušle u trag podrijetlu sredstava, Iranci su postali majstori u skrivanju odakle dolazi gotovina. Ništa u klirinškim podacima ne otkriva vezu s Iranom. Predmetne transakcije često uključuju istu grupu kompanija i banaka sa sjedištem u Kini, Turskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Singapuru i Indiji, a vrijednosti se kreću od nekoliko tisuća do milijuna dolara.

Lavovski dio transakcija prolazi kroz Ujedinjene Arapske Emirate, rekli su diplomati. Blizina Irana i labavo regulatorno okruženje čine ga privlačnim mjestom za poslovanje Teherana. Ti isti atributi također su stavili ovu zemlju pod povećalo europskih dužnosnika. Očekuje se da će Europska komisija u narednim danima staviti UAE na popis zemalja "visokog rizika" po pitanju pranja novca i financiranja terorizma.

Jedna od tvrtki koje se često pojavljuju u evidenciji transakcija je Hua Gong HK Trading Limited registrirana u Hong Kongu. Osnovana je u listopadu 2018., ubrzo nakon što je SAD počeo ponovo uvoditi sankcije protiv Irana. Zapadni diplomati kažu da je ovo paravanska tvrtka, kojom upravlja Tahayyori Guarantee Society, jedna od najvećih iranskih mjenjačnica. Transakcije Hua Gonga tijekom prošle godine prošle su kroz Deutsche Bank i Citibank preko kineskih banaka. Primatelji sredstava uključivali su tvrtke u Hong Kongu, Italiji i Singapuru.

Što kažu banke?

Politico je kontaktirao zapadne banke i pitao ih za podatke o iranskoj mjenjačnici. Dotične europske banke odbile su komentirati jesu li bile svjesne da iza istaknutih transakcija stoje iranski subjekti.

"Commerzbank ozbiljno shvaća svoje obveze i odgovornosti prema zakonima i propisima o sankcijama", stoji u izjavi ove financijske institucije sa sjedištem u Frankfurtu: "Banka je provela mjere u skladu s industrijskim standardima kako bi osigurala da se njezine aktivnosti provode u skladu sa sankcijama, uključujući one koje provode UN, EU, SAD i Velika Britanija."

Deutsche Bank je prije 15 godina usvojila politiku odbijanja "svakog poslovanja sa strankama u Iranu", rekao je glasnogovornik, dodajući da banka također primjenjuje stroge kontrole na globalnoj razini kako bi spriječila i otkrila izbjegavanje sankcija, gdje god je to moguće.

Glasnogovornik Citigroupa rekao je da ova banka sa sjedištem u New Yorku "vrlo ozbiljno shvaća usklađenost s financijskim kriminalom, marljivo nadzirući i pridržavajući se uputa relevantnih vlada i drugih provjerenih izvora kako bi se zaštitio međunarodni financijski sustav od zlouporabe od strane nelegitimnih tvrtki ili drugih nezakonitih aktera".

Ipak, izvori bliski bankama privatno kažu da je sve ovo lakše reći nego učiniti. Banke su uložile milijarde u sofisticirane računalne sustave kako bi iskorijenile sumnjive transakcije i angažirale vojske stručnjaka za financijski kriminal. Ipak, Iranci su često korak ispred njih.

"Teško je znati kada smo izloženi malverzacijama. Ljudi koji se ovim bave profesionalno poznaju jurisdikcije koje ne surađuju s američkim vlastima, tako da i ovdje postoji regulatorna arbitraža", priznao je izvršni direktor jedne od banaka.

Nije jasno u kojoj su mjeri određene transakcije koje je analizirao Politico mogle prekršiti američke sankcije. Glasnogovornica američkog ministarstva financija nije komentirala konkretne banke, ali je rekla da postoji bogata evidencija pomnog praćenja usklađenosti s američkim sankcijama protiv Irana i Rusije i da će se to nastaviti činiti, uključujući i kad su u pitanju financijske institucije.

"Ministarstvo financija nastavit će tragati za pokušajima izbjegavanja sankcija kako bi se sakrio i premjestio novac kroz međunarodni financijski sustav, a financijske institucije trebale bi i dalje biti na oprezu zbog takvih akcija", rekla je glasnogovornica.

Kršenje američkih sankcija u prošlosti je bilo iznimno skupo za europske banke. Primjerice, francuski BNP kažnjen je 2014. godine s 8.9 milijardi dolara zbog kršenja američkih sankcija protiv Irana i drugih zemalja. Europska unija je ukinula većinu financijskih sankcija protiv Irana u sklopu nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, kojeg se europske sile i dalje pridržavaju. Unatoč tome, europske banke uglavnom su se klonile transakcija zbog straha od izlaganja američkim sankcijama.

I dok su nacionalni regulatori u Europi odgovorni za nadzor svojih banaka, na Europskoj središnjoj banci (ECB) kao upravitelju zajedničke valute je da nadzire transakcije denominirane u eurima koje prolaze kroz njezin sustav namirenja poznat kao TARGET2.

Kritičari optužuju Europsku središnju banku

Kritičari optužuju Europsku središnju banku da zatvara oči pred zlouporabom svog sustava namirenja. Na pitanje Politica kako je ECB nadzirao svoju mrežu i je li banka bila svjesna nezakonitih aktivnosti u koje su uključene iranske paravanske tvrtke i banke eurozone, glasnogovornik je rekao: "ECB provodi sankcije Europske unije, a ne sankcije koje su nametnule jurisdikcije izvan Unije. Što se tiče sankcija Europske unije, ECB osigurava da TARGET2 ne podmiruje transakcije koje potpadaju pod sankcije."

Ipak, čak i ako financijske transakcije s iranskim interesima nisu kršenje sankcija Europske unije, europski propisi usmjereni na borbu protiv pranja novca zahtijevaju od banaka da provode temeljite provjere identiteta svojih klijenata. To je standard koji se zove "upoznaj svog klijenta". Nedostaci Europske unije u tom pogledu očiti su godinama. U rujnu je Europska bankovna agencija, koja koordinira regulaciju u tom sektoru, rekla da dužnosnici u cijeloj regiji "moraju učiniti više" u borbi protiv nedopuštenih aktivnosti u europskom financijskom sustavu.

Sve dok se to ne dogodi, kažu zapadni diplomati, Iran će nastaviti koristiti europsku financijsku infrastrukturu bez straha da će biti otkriven, što bi onda mogla slijediti i Rusija. "Ovo nije rupa u zidu, nego zida jednostavno nema", rekao je jedan od europskih dužnosnika.