RIJEČI kojima opisujemo određene pojave su bitne jer oblikuju ljudsku percepciju. Njima se može oblikovati subjektivna percepcija u većoj ili manjoj mjeri. Političari to dobro znaju, pa koriste razne riječi kojima prikrivaju stvarne namjere, uzroke i posljedice.

Jedna od tih riječi je "besplatno", vrlo draga političarima jer njom mogu stvoriti percepciju kod ljudi da im oni (političari) nešto daruju, stvaraju nešto ni iz čega i dijele, poklanjaju. To je jedna od najvećih manipulacija u politici, jeftin trik koji je toliko čest da se o razmjeru te laži i ne razmišlja.

Premijer Andrej Plenković je tako na zadnjoj sjednici vlade slavodobitno izjavio: "Osiguravamo besplatan školski obrok za preko 300 tisuća učenika. Ovom mjerom osiguravamo da niti jedno dijete u školi ne bude gladno. Želimo spriječiti razlike među djecom. Mi ćemo ulagati u osnovne i srednje škole. A kombinacijom financiranja besplatnih obroka, besplatnih udžbenika i besplatnog prijevoza mi stvaramo preduvjete da se naši najmlađi koncentriraju na učenje i uspjehe."

Teško je kritizirati nešto što ima veze s djecom, zato hulje to koriste kao štit od kritike

Tko bi se usudio reći nešto protiv besplatne hrane za djecu? Huljama su djeca najdraži štit od kritike. Kritiziranje onih kojih koriste djecu kao živi štit se percipira kao kritiziranje djece. Pozivanje na djecu je tako retorička taktika, logička zabluda koja se koristi za obranu drugih stavova, ideja i namjera.

Kritiziranje politika koje imaju veze s djecom osobu uvijek dovodi u opasnost od optužbe za mržnju prema djeci, prije nego što uopće iznese svoje argumente. Zbog toga mnogi to izbjegavaju, a hulje znaju da se logičkom zabludom "pomisli na djecu!" mogu lako obraniti od propitkivanja svojih namjera. Pa što može biti loše u tome da se osigurava da nijedno dijete u školi ne bude gladno?

Ništa, osim načina na koji je najavljena ta politika, riječi koje su korištene i laži koje su u nju ubačene, a zaštićene su retoričkom taktikom pozivanja na djecu. Posebno se to odnosi na riječ "besplatno", kojom Plenković želi stvoriti dojam da su on, vlada i HDZ nešto financirali i omogućili. Retorička manipulacija, političarima toliko draga upravo zbog toga što je ljudi tako lako prihvaćaju, ne propitkuju je i na kraju internaliziraju.

Ništa nije "besplatno" 

Naravno da ne postoji ništa "besplatno" i djeci Hrvatske Plenković, država i HDZ nisu ništa darovali. "Besplatno" je političarima samo drugi izraz za "građani su platili". Time se ljude koji su platili za nešto "besplatno" može uvjeriti u to da glasaju za one koji se prikazuju kao dobrostivi donatori koji dijele nešto iz svog džepa.

Nema uspješnije političke taktike i retoričke manipulacije od toga da se nešto najavi kao "besplatno" iako će indirektno to financirati isti ljudi kojima se ta stvar "daruje". Političar je osoba koja građanima uzima novac iz novčanika, pola zadrži, a drugu polovicu vrati osobi kojoj je ukrao i to nazove "besplatnim".

Ustvari se radi o političkom reketu, a kada se u njega još uključe djeca, onda i o moralnoj ucjeni. Onaj tko kritizira osobu koja daje djeci nešto "besplatno" je automatski u moralno lošijoj poziciji premda samo želi ukazati na to da se djecu koristi za dobivanje jeftinih političkih bodova.

Plenković govori kao da su to on i HDZ financirali iz vlastitog džepa

Može se lako dokazati da se ne radi o pretjerivanju i nekoj teoriji urote. Obratite samo pozornost na Plenkovićevu izjavu s početka teksta i prebrojite koliko puta se u tih kratkih nekoliko rečenica sugerira da su oni (vlada, HDZ) dali besplatne udžbenike, obroke i prijevoz.

"Osiguravamo besplatan...", "... osiguravamo da...", "Želimo spriječiti...", "Mi ćemo...", "... mi stvaramo...". Sasvim legitimno s političke strane, standardan dio političke retorike, ali svejedno obmanjivanje građana Hrvatske.

Sjetimo se zadnjeg rebalansa proračuna. Ministar financija Marko Primorac je u listopadu obavijestio vladu o rastu prihoda državnog proračuna od PDV-a za 2.1 milijardu kuna. Prihodi od poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije su istim rebalansom narasli za 117.9 milijuna kuna, prihodi od doprinosa za 7.1 milijun kuna, prihodi od poreza na dobit 2 milijarde kuna.

Znači, građani ove godine neplanirano dobro pune državni proračun, velikim dijelom zbog inflacije. Većina prihoda Republike Hrvatske od poreza je iz PDV-a, koji plaćaju krajnji kupci. Kako su cijene rasle, a PDV se plaća kao postotak temeljne cijene, tako su rasli prihodi države od tog poreza. PDV i trošarine mogu biti indirektan trošak kompanije kroz smanjivanje prometa jer povećavaju cijenu, ali su građanima direktan trošak koji plaćaju.

Građani će platiti besplatne obroke, besplatne udžbenike i besplatan prijevoz te oni imaju pravo govoriti "mi ćemo...", a ne Plenković, vlada i HDZ.

Postoji rješenje da djeca dobiju sve što trebaju, a izbjegnu se problemi "besplatnog"

Ipak, u "besplatnome" ima interes i sama koruptivna hobotnica u državi, na čelu koje je Plenković. Dobavljače obroka će birati država ili regionalne/lokalne vlasti, izdavače i distributere udžbenika također, kao i prijevoznike. Stvara se cijelo novo područje u kojem se može stvorili novi krak korupcijske hobotnice jer su u Hrvatskoj država i regionalne/lokalne vlasti uglavnom sinonimi za HDZ.

"Besplatno" će tako uglavnom biti preplaćeno, nekvalitetno i korumpirano. Najviše koristi će imati HDZ-ova klika, srednji birokratski činovnici koji će dijeliti poslove poznanicima, rodbini, stranačkim kadrovima ili jednostavno onome tko više stavi u kuvertu. Prodaja je osigurana, cijenu dogovaraš s nekim ćatom kojeg možeš lako potkupiti, pa ne ovisiš o tržištu, a kvaliteta nije bitna.

Elegantno su rješenje kojim bi se izbjegla većina problema "besplatnog", a djeca bi opet dobila udžbenike, prehranu i prijevoz, vaučeri. Njima bi se iz državnog proračuna financirale sve potrebe djece, ali bi roditelji (koji su i financirali sve to) mogli sami odrediti kako i na što trošiti novac.

Na primjeru obroka, odabere se nekoliko desetaka dobavljača školskih obroka na nekom području, roditelji dobiju vaučer određenog novčanog iznosa i sami odabiru što će njihovo dijete jesti te po kojoj cijeni. Novčani iznos na vaučeru može osiguravati dovoljne prehrambene potrebe djece, ali roditelji mogu nadoplatiti ako žele.

Vaučeri za obrazovanje već postoje u Hrvatskoj. HZZ ih izdaje za obrazovanje odraslih, zaposlenih i nezaposlenih, a program se financira iz fondova EU. O njima ste sigurno manje čuli od Plenkovića nego o "besplatnim" obrocima, udžbenicima i prijevozu za djecu.

Razlog je jednostavan. Na vaučerima se ne mogu tako lako zaraditi politički bodovi, a ne mogu se ni namještati natječaji koji bi se koristili kao još jedan krak korupcijske hobotnice. I vaučeri su "besplatni", ali nemaju ono što Plenković i HDZ zaista trebaju, još jednu polugu za širenje svog koruptivnog utjecaja i ostanak na vlasti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala