JASNO je da Svjetsko prvenstvo nije završeno, ali jedan važan aspekt nogometne igre neće biti zastupljen u preostalim utakmicama. To je nogomet fokusiran na kreaciju. Većina preostalih momčadi u mogućnosti je igrati nogomet usmjeren stvaranju, ali to nije bila njihova filozofija tijekom turnira.

Pogledate li način na koji su preostali timovi pristupili najvažnijim utakmicama dosad, postaje jasno da je glavni cilj bio limitirati protivnika. Nadugačko i naširoko je pisano o tome koliko je reprezentativni nogomet drugačiji od klupskog. Kvaliteta nastupa nikako ne može biti na istom nivou i to nije ono na čemu bi se trebalo inzistirati.

S druge strane, osim sirove kvalitete, koju možemo gledati u najboljim ligama svijeta, ovakva natjecanja donose naboj koji privlači velik broj gledatelja. I apsolutno je jasna magnetičnost koja se stvara. Uzbuđenje ne znači kvalitetu, ali ima svoju draž.

Reprezentativna destrukcija

Postoji još jedan element igre koji je vrlo jasno isplivao kao dobitna kombinacija kod bar tri od četiri polufinalista. Čak je i Argentina, koja je kao favorit morala vršiti pritisak na protivnika, tijekom većine svojih nastupa glavni fokus stavljala na beton u obrani.

Koji god kamen preokrenuli, ispod njega ćete pronaći pohvale na račun Maroka. Njihov fizički zahtjevan nogomet visokog tempa osvojio je mnoge. Pojedinci su se istaknuli na terenu, ali timska koordinacija je njihovo glavno obilježje. Posebice u bloku pred Bonom.

Sa svakom utakmicom koju su odigravali, sve se jasnije odražavala njihova pragmatičnost i okomitost njihovih napada nakon preuzetog posjeda. Gledajući unatrag, ne čudi što je Zlatko Dalić protiv prvih afričkih polufinalista u povijesti odigrao susret na "ubijanje" nogometa. Uski prostori i fokus na obranu vlastitog gola lijepo su se zrcalili u prvoj utakmici Hrvatske na ovom Svjetskom prvenstvu.

Dva polufinalista su u skupini pokazala što će funkcionirati tijekom čitavog prvenstva. Limitiraj protivnika i pokušaj iskoristiti malen broj prilika koje su stvorene u takvom okruženju. Uistinu se može reći da je ta utakmica najbolji prikaz čitavog turnira.

Filozofija se svela na pitanje: "Je li lijepo?" i odgovor: "Nije. Glavno da donosi bodove ili prolaz dalje. Za ljepotu se bavite drugim sportovima. Ili bar klupskim nogometom." Španjolska je kreirala, ali jalovo. Portugal je kreirao, ali nedovoljno. Njemačka je kreirala, ali neefikasno. Brazil je kreirao, ali jednodimenzionalno.

I tako, kad se okrenete, više nema momčadi koje su fokusirane na kreaciju. Može se navesti Argentina kao neka natruha kreacije, ali gotovo da se ne radi o sistematskoj kreaciji. Zapravo je riječ o omogućavanju Leu Messiju da nešto stvori. I dalje je glavni fokus na tome da se bude čvrst pred vlastitim golom.

Posljednji bastion kreacije

To nas dovodi do momčadi koja ima sve alate s kojima može lomiti protivnike kreacijom, Francuske. Ali Tricolori su antiteza kreacije. Zato što mogu, ali ne žele. Imaju mehanizme, kompatibilne pojedince i više od jednog obrasca kojima mogu gaziti napadačkim nogometom. Pokazivali su kratke bljeskove u tom smjeru, ali ništa više od toga.

Naslov na prošlom prvenstvu je osvojen tako, zašto bi se išta mijenjalo? Jasno je što i kako funkcionira i koliko je skup jedan primljeni pogodak. Francuzi su fizikalijama, tehnikom i uigranošću usmjereni na to da kazne protivnika koji se previše uvuče u njihovu zonu. I to već godinama rade uspješno. Kad nešto nije pokvareno, sigurno to nije potrebno popravljati.

Pa ako oni nisu taj bedem koji je branio utvrdu kreacije, tko jest? Odgovor na to pitanje je zapravo dosta jednostavan, Englezi. Momčad Garetha Southgatea je većinu turnira odigrala pokušavajući kreirati igru. Imali su spoticanje protiv SAD-a prije utakmice odluke s Francuzima, ali i dalje su inzistirali na najjasnijem kreativnom planu od svih četvrtfinalista.

Izgradnju kroz strukturu i sposobnosti svojih igrača bez izričitog oslanjanja na obranu. Naravno da nisu igrali nogomet bez defenzive, ali fokus je uistinu bio na kreaciji. Utakmica protiv branitelja naslova bila je savršen pokazatelj baš toga i još jedne bitne stvari.

Gordi Albion ima svijetlu budućnost pred sobom, tko god im bio izbornik, ako se nastave ovakvi rast i rad. Bit će nužne pojedinačne promjene, poput vratara, ali smjer u kojem Englezi idu s pravom im može davati razlog za optimizam. Nije potrebno nabrajati pojedince koji su briljirali na ovom natjecanju, ali definitivno je riječ o velikom zalogu za budućnost.

Ono što ostaje kao veliko pitanje je mogu li s nogometom usmjerenim na kreaciju osvojiti jedan od velikih turnira? Kako sada stvari stoje, to će biti poprilično teško učiniti. Jer čak i njihovi glavni konkurenti su pronašli rješenje jednadžbe, a ono je u destrukciji.

Sadašnjost i budućnost su u kontroli

Reprezentacije čiji kadar igra u velikim ligama Starog kontinenta više se ne oslanjaju na oduševljavanje masa kreacijom, već na taktičku disciplinu da bi se nadoknadio gubitak kvalitete u reprezentativnom nogometu.

Momčadi koje su živjele u kreaciji ili kaosu više nisu na natjecanju. Narativ postaje mnogo jači od definiranih brojki. Baš zato nema potrebe ni smisla dokazivati poantu brojkama jer ni ovo Svjetsko prvenstvo nije bilo usredotočeno na njih.

Dobili smo neke zanimljive statističke koncepte u mainstreamu poput ničije lopte u posjedu. Van toga, kao što reprezentativni nogomet više nije avangarda, tako ni ne podliježe istim parametrima kao i onaj klupski.

Da, igru je na isti način moguće opisati njima, ali uzorak je premalen i pretjerano podložan random faktoru da bi bio relevantan u jednom natjecanju. Možda nakon njih nekoliko zaredom budemo imali jasnije parametre i obrazloženja, no i dalje će fokus biti jako daleko od onoga što gledamo svaki vikend kad reprezentacije miruju.

I to je samo po sebi sasvim u redu. Nema nikakvih problema u tome da takva natjecanja donose svoju posebnu dozu raznih uzbuđenja i natjecateljskih nadmudrivanja. Samo, kako vrijeme ide dalje, nogomet na njima sve je manje totalan, a sve više rudimentaran. I usredotočen na postavljanje granica, a ne na nadilaženje istih. Svi traže kriptonit za protivnika, a malo kome je u prvom planu biti Superman.