SUDBINA Rusije je usko vezana za sudbinu sirove nafte. Veliki dio proizvodnje u državi se odnosi na vađenje nafte i njenu preradu u rafinerijama, povijesno je služila kao geopolitičko oružje, a prihodi državnog proračuna ovise o količini proizvedene nafte i njenoj cijeni.

Slijedom navedenog logično je da i rat u Ukrajini donekle ovisi o odnosu Rusije i nafte. Poveznica je jednostavna, što više nafte Rusija proda po što većoj cijeni, to su državni prihodi veći i može lakše financirati agresiju na Ukrajinu.

Imati sigurnost u energentu koji koristi i kupuje cijeli svijet je ugodno. Rusija to iskorištava ekonomski i politički, ali nije jedina. Nafta je tako veliki blagoslov država, ali često i prokletstvo. To se pokazuje i na primjeru rata u Ukrajini.

Rusija se oslanjala na visoku cijenu nafte za saniranje ekonomskih troškova sankcija i financiranje rata, ali cijena je pala na manju razinu nego što je bila početkom rata. Kako se to dogodilo iako je Rusija veliki proizvođač i izvoznik tog energenta?

Rusija je drugi najveći izvoznik nafte, ali ipak manje važan nego prije 

Proizvodnja nafte je koncentrirana u rukama nekoliko zemalja. Prema Upravi za energetske informacije SAD-a, pet najvećih država proizvođača nafte je 2021. proizvelo više od pola svjetske nafte.

Najveći proizvođači su SAD (14.5 posto), Rusija (13.1 posto), Saudijska Arabija (12.1 posto), Kanada (5.8 posto) i Irak (5.3 posto). Iako su prošla vremena kada je Rusija uz Saudijsku Arabiju imala gotovo dvostruko veću proizvodnju od SAD-a, od 2018. SAD prelazi u vodstvo.

Rusija ipak ima jednu ključnu prednost, a to je da ne može potrošiti svu naftu koju proizvede jer nema dovoljno jako gospodarstvo. Tako je drugi najveći izvoznik sirove nafte na svijetu, a trećina njenog izvoza ovisi o tom energentu. To nije čudno jer više od pola izvoza iz Rusije otpada na energente, a sirova nafta je glavna među njima.

Međutim, iako je Rusija kao energetska sila iznimno važna globalno, ta snaga je relativno manja nego prije deset i više godina. Pojavili su se novi proizvođači, pa je tako relativni udio Rusije u svjetskoj proizvodnji i izvozu nafte manji nego prije desetak godina. To znači da je njen utjecaj na cijenu manji jer je tržište manje ovisno o njenoj sirovoj nafti.

Cijene nafte snažno padaju unatoč ratu u Ukrajini

Kretanje cijene nafte tijekom 2022. dokazuje da Rusija, točnije sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, nisu glavni čimbenik kretanja cijene sirove nafte. Cijena jednog barela sirove nafte tipa Brent bila je 80 dolara prvih dana početka godine, a do početka rata u Ukrajini se popela na 90 dolara po barelu. Vrhunac je dosegnut u drugom tjednu rata i tijekom lipnja, između 115 i 120 dolara.

Ali od sredine lipnja cijena pada i trenutno je oko 80 dolara. Ista cijena kao s početkom godine, unatoč ratu u Ukrajini, sankcijama Rusiji i nedavnom ograničenju cijene ruske nafte koje su uvele EU i zemlje G7. Čak je u lipnju 2021. cijena bila veća nego danas, 85 dolara po barelu. Većinu vremena od početka 2010. do kraja 2014. cijena je bila daleko veća nego trenutno, više od 100 dolara po barelu.

Sirova nafta nije svuda ista i ne prodaje se po istoj cijeni. Rusija proizvodi naftu Urals smjese, kombinacije nafte izvađene u regijama Urala, Volge i zapadnog Sibira. Ta smjesa je standardno jeftinija od Brent nafte za nekoliko dolara, ali se od početka rata u Ukrajini razlika u cijeni drastično povećala.

Znakoviti trendovi

Početkom godine je razlika u cijeni bila jedan do dva dolara, u skladu s povijesnim trendom, a nakon napada Rusije na Ukrajinu skače na 10 dolara, dvadeset, pa čak u nekim mjesecima i više od 30 dolara. To se dogodilo praktički odmah, bez ikakvih sankcija EU i SAD-a.

Cijele godine, dok je cijena sirove nafte bila 90, 100, 115 itd. dolara, što su mediji redovito prenosili, Rusija ju je prodavala po 60, 70, 80 dolara. Popust od 30 i više dolara po barelu su često iskorištavale Indija i Kina, nakon što su kompanije u EU postupno prestajale kupovati naftu iz Rusije. SAD je ionako neto samodostatan po pitanju nafte, ima je dovoljno za vlastite potrebe i izvoz, pa je njegova zabrana uvoza nafte iz Rusije bila simbolična gesta.

Tijekom rujna, listopada i studenog je "popust" na Urals naftu iz Rusije pao na 20-ak dolara. Od početka prosinca ponovno raste, pa je trenutno ruska nafta 25 dolara i više jeftinija od Brent nafte, što je najvažnija svjetska referentna cijena. Trenutno je barel Urals nafte jeftiniji od 55 dolara.

Rusija je potpuno ovisna o nafti

Procjenjuje se da naftna i plinska industrija direktno iznose 20 posto BDP-a, a indirektno puno više. Ukupno na industrijski sektor otpada 32 posto BDP-a, što znači da su nafta i plin većina ruske industrije. Ovisnost samog državnog proračuna je još veća, čak 45 posto prihoda federalnog proračuna dolazi iz naftnog i plinskog sektora. Najveći dio tog sektora je nafta.

Po pitanju industrije koja nije vezana za energente se Rusija ne može pohvaliti uspjesima. Relativno je nerazvijena i samo četvrtina dodane vrijednosti dolazi iz visokotehnološke industrije. Za usporedbu, u državama zapadne Europe, SAD-u i Kini taj udio visokotehnološke industrije je 40 do 50 posto.

Zbog toga je ukupna dodana vrijednost industrije Rusije (bez nafte, plina i rudarstva) manja nego ona Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. A te države su ne samo teritorijalno manje nego imaju i daleko manje stanovnika (Italija 59 milijuna, Francuska 67 milijuna, UK 67 milijuna, Rusija 144 milijuna), pa je jasno kako su radnici zbog niske razine razvijenosti industrije u Rusiji puno manje produktivni.

Kristalno je jasna važnost nafte i njene cijene za Rusiju. Rast BDP-a Rusije u prvom desetljeću 21. stoljeća, njena ekonomska renesansa zbog koje se svrstavala u klub brzorastućih zemalja u razvoju (BRICS), snažno korelira s rastom cijena nafte na svjetskom tržištu.

Veliki pad cijene nafte krajem 2014. je uzrokovao financijsku krizu u Rusiji, veliki pad vrijednosti nacionalne valute i državnih prihoda. BDP je 2015. pao 2 posto i nikad se više nije vratio na stope rasta s početka stoljeća, kada je godišnje rastao po stopama od 5 do 10 posto.

Najava krize u EU, SAD-u i Kini jako šteti Rusiji

Nafta je istodobno izvor snage Rusije, ali i slabost. Svaki rat je skup, ne samo humanitarno nego i financijski. Iako je izgledalo da će Rusija puno lakše prebroditi sankcije Zapada, s manjim padom BDP-a nego se očekivalo, zadnjih mjeseci se procjene pada opet pogoršavaju. Razlog boljeg "preživljavanja" sankcija bio je drastičan rast cijene nafte i plina, a razlog novih revizija naniže je pad cijena.

Strategija "izgladnjivanja zvijeri" je logičan put zaustavljanja Rusije. Zbog toga su i uvedene sankcije te je ograničena cijena nafte. Ali pitanje je koliko je ograničenje cijene na 60 dolara efikasno jer već sada Rusija Urals naftu mora prodavati po nižoj cijeni.

Očekuje se dolazak krize, a cijena nafte je iz tog razloga u padu od svog vrhunca tijekom sredine godine. Jedino pitanje je o tome koliko će biti duga i teška. Očekivanja teže recesije guraju cijenu nafte ispod 85 dolara jer će usporavanjem gospodarstava svijeta padati i potrošnja nafte. S druge strane rat u Ukrajini i sankcije Rusiji djeluju prema rastu cijene. U svakom slučaju se ruska nafta prodaje s velikim popustom, od 25 i više dolara po barelu. 

Izgleda da je jedan od većih neprijatelja Rusije ustvari izgledna svjetska kriza 2023. Trgovci naftom predviđaju da će se zbog izbijanja krize smanjiti potrošnja i potražnja za naftom te sukladno tomu trguju po sve nižim cijenama. Paradoksalna je situacija da EU i SAD pokušavaju izbjeći krizu, a upravo je kriza snažno oružje protiv Rusije jer "izgladnjuje" njen državni proračun.