KAD JE VLADIMIR Putin 24. veljače 2022. godine poslao 200.000 vojnika u Ukrajinu, krivo je pretpostavio da je samo pitanje dana kad će njegova vojska pobjednički ući u glavni grad Kijev, piše BBC u analizi prve godine Putinovog rata.

Nakon niza ponižavajućih povlačenja njegov prvotni plan je u potpunosti propao. Ali Rusija još nije izgubila rat.

I dan danas Putin najveću invaziju u Europi od Drugog svjetskog rata uporno naziva "specijalnom vojnom operacijom". Za službeni Kremlj bombardiranje civila, uništavanje gradova te raseljavanje 13 milijuna ljudi nije rat.

Cilj koji je Rusija postavila 24.2.2022. bio je "demilitariziranje i denacifikacija" Ukrajine. Putin je govorio, a ruska propaganda ponavljala, da će zaštititi ljude u Ukrajini od osam godina maltretiranja i genocida. Također, cilj "specijalne vojne operacije" u startu je bio spriječiti NATO da proširi svoj utjecaj na Ukrajinu. Onda je dodao još jedan cilj - neutralni status Ukrajine.

Predsjednik Putin to nikada nije rekao naglas, ali visoko na dnevnom redu bilo je rušenje vlade izabranog predsjednika Ukrajine. "Neprijatelj me označio kao metu broj jedan; moja obitelj je meta broj dva", rekao je Volodimir Zelenski. Ruske trupe su dvaput pokušale upasti na predsjedničko imanje, tvrdili su Ukrajinci na početku rata.

Na kraju dana, cilj je bio uništiti ideju Ukrajine kao moderne države.

A onda je promijenio ciljeve

Nakon otprilike mjesec dana rata, nakon povlačenja kod Kijeva, ciljevi rata su se dramatično promijenili. Tad je glavni cilj postao oslobođenje Donbasa, što je ruski naziv za industrijsku regiju na istoku Ukrajine.

Loša situacija na bojnom polju natjerala je Putina da pošto-poto aneksira dijelove Ukrajine u rujnu, a bez da je ijednu od njih u potpunosti kontrolirao. Niti Luhansk, niti Donjeck, niti Herson niti Zaporižju.

A onda je bio prisiljen na mobilizaciju, prvu nakon Drugog svjetskog rata. Iako je govorio da je riječ o parcijalnoj mobilizaciji, u rat je pozvano 300.000 ljudi.

Rat se sad vodi na liniji dugoj 850 kilometara, a ruske pobjede su malene i rijetke. Što je trebala biti brza ruska pobjeda sad je rat u kojem bi, pretpostavljaju zapadni analitičari, Ukrajina mogla pobijediti. Ideja da Ukrajina bude neutralna je davno nestala.

Što je Putin postigao?

Najveći uspjeh na koji predsjednik Putin može polagati pravo jest uspostavljanje kopnenog mosta od ruske granice do Krima, koji je nezakonito pripojen 2014.

Putin je govorio o zauzimanju teritorija koji uključuje gradove Mariupolj i Melitopolj kao "značajnom rezultatu za Rusiju". Azovsko more, unutar Kerčkog tjesnaca, "postalo je unutarnje more Rusije", izjavio je Putin, ističući da to nije pošlo za rukom ni ruskom caru Petru Velikom.

Je li pogriješio?

Osim kopnenog spajanja Krima s Rusijom, krvavi rat je katastrofa za Rusiju. Putin je dosad postigao jako malo, osim što je ruska vojska pokazala neviđenu brutalnost.

Gradovi poput Mariupolja sravnjeni su sa zemljom, a brojni su dokazi o ratnim zločinima, poput onog u Buči iz prvih tjedana rata.

No, najveće slabosti pokazala je ruska vojska. Povukli su se iz Hersona, neslavno im je propao onaj konvoj kod Kijeva, kao i sama opsada grada. Potopljena je krstarica Moskva, ponos ruske mornarice. Napadnut je te znatno oštećen i Kerčki most. No, najvažnije, ruski gubici su ogromni, a ruski vojni vrh u mnogo je situacija pokazao nevjerojatni amaterizam.

U međuvremenu, ukrajinska vojska se značajno naoružava. Nakon moćnih HIMARS-a koji su uvelike promijenili tijek rata, uskoro bi trebali dobiti i moderne zapadne tenkove.

Ali rat nije ni blizu kraja. Borba za Donbas se nastavlja. Rusija je zauzela gradić Soledar te se nada višemjesečne borbe za Bahmut privesti kraju.

Ako bude trebalo, Putin može proširiti mobilizaciju i razvući rat. Rusija je nuklearna sila, a on je to više puta dao do znanja. Ako je nužno, koristit će i nuklearno oružje da bi zaštitio Rusiju, ali i okupirani ukrajinski teritorij, prijetio je ne jednom.

Kijev vjeruje da je cilj Rusije svrgnuti i proeuropsku vlast u Moldaviji.

Je li Putin oštećen?

Sedamdesetogodišnji Putin dosad se distancirao od vojnih neuspjeha, ali njegov autoritet van granica Rusije je oštećen.

Kod kuće, čini se da je rusko gospodarstvo na površini izdržalo niz zapadnih sankcija, iako je proračunski deficit skočio, a prihodi od nafte i plina su dramatično pali.

Svaki pokušaj mjerenja Putinove popularnosti pun je poteškoća.

Biti oporba u Rusiji je vrlo rizično, sa zatvorskim kaznama za svakoga tko širi "lažne vijesti" o ruskoj vojsci. Oni koji se protive ruskom vodstvu ili su pobjegli ili su, kao i glavni oporbeni lik Aleksej Navalni, bačeni u zatvor.

Okretanje Ukrajine prema Zapadu

Sjeme ovog rata posijano je 2013., kada je Moskva uvjerila ukrajinskog proruskog vođu da odustane od planiranog pakta s Europskom unijom, što je izazvalo prosvjede koji su ga na kraju srušili i doveli do toga da Rusija zauzme Krim i otme zemlju na istoku .

Četiri mjeseca nakon ruske invazije 2022., EU je Ukrajini dodijelila status kandidata, a Kijev se zalaže da bude primljen čim prije.

Dugogodišnji ruski čelnik također je očajnički pokušavao spriječiti Ukrajinu da uđe u orbitu NATO-a, ali njegov pokušaj da okrivi zapadni obrambeni savez za rat je temeljen na lažima.

Ne samo da je Ukrajina prije rata navodno dogovorila privremeni sporazum s Rusijom kako bi ostala izvan NATO-a, već je u ožujku predsjednik Zelenski ponudio da Ukrajina ostane nesvrstana, nenuklearna država: "To je istina i to se mora priznati."

Je li NATO kriv za rat?

Zemlje članice NATO-a sve više šalju Ukrajini sustave protuzračne obrane kako bi Ukrajina zaštitila svoje gradove. Zapad šalje i raketne sustave, topništvo i bespilotne letjelice koji su pomogli u preokretu protiv ruske invazije.

Ali NATO nije kriv za rat. Širenje NATO-a dolazi kao odgovor na rusku prijetnju - Švedska i Finska prijavile su se za članstvo samo zbog invazije.

Optuživanje NATO-a da se širi na istok ruski je narativ koji je stekao stanovito mjesto u Europi. Prije rata Putin je zahtijevao od NATO-a da vrati kazaljku na sat u 1997. godinu i ukloni svoje snage i vojnu infrastrukturu iz srednje Europe, istočne Europe i Baltika.

U njegovim očima, Zapad je još 1990. godine obećao da se NATO neće proširiti "ni inča na istok", ali je to ipak učinio. Međutim, to je bilo prije raspada Sovjetskog Saveza, pa se obećanje dano tadašnjem sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu odnosilo samo na Istočnu Njemačku u kontekstu ponovno ujedinjene Njemačke.

Gorbačov je kasnije rekao da se u to vrijeme "nikada nije raspravljalo o temi širenja NATO-a". NATO tvrdi da nikada nije namjeravao rasporediti borbene trupe na svom istočnom krilu, sve dok Rusija nije ilegalno anektirala Krim 2014.