RIJEČKI Županijski sud je zbog nedostatka dokaza nepravomoćno oslobodio krivnje 52-godišnjeg Roberta Žaju optuženog da je 2006. kao vozač izazvao sudar u kojem su na autocesti kod Čavala iznad Rijeke poginule sestre Višnja i Gordana Filipović.

Optužnicom se Žaju teretilo da je 15. prosinca 2006. oko 20:25 u blizini mjesta Čavle upravljao Renault Cliom plave boje, riječkih registarskih oznaka. Nadalje, da se kretao autocestom Rijeka – Zagreb, njemu krajnjim desnim prometnim trakom južne kolničke trake u zabranjenom smjeru, pristajući da time ugrozi sigurnost vozača i putnika vozila koja su se kretala u dozvoljenom smjeru iz pravca Rijeke u pravcu Kikovice.

Tako je ugrozio Toyotu Yaris riječkih registracija, kojom je u dozvoljenom smjeru upravljala Višnja Filipović (22), koja je, da bi izbjegla direktan sraz s njegovim vozilom, naglo skrenula udesno. Iz tog razloga je došlo do snažnog zanošenja i višestrukog prevrtanja Toyote Yaris, koja se nakon prevrtanja zaustavila na kotačima, uslijed čega je Višnja Filipović od zadobivenih teških i po život opasnih ozljeda na mjestu događaja preminula, dok je suputnica u vozilu Gordana Filipović (18) preminula u KBC-u Sušak idućeg dana u 5 sati ujutro.

Preostali suputnici, trojica mladića koja su se sa sestrama nalazila u automobilu, zadobila su ozljede lake naravi. Žaju se teretilo da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozio promet te izazvao prometnu nesreću, a kaznenim djelom je prouzročena smrt više osoba.

Sutkinja kaže da nema dovoljno dokaza

Sudsko vijeće je presudilo kako nema dovoljno dokaza iznijetih tijekom suđenja da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda. Sutkinja je u obrazloženju presude istaknula kako je nekoliko svjedoka reklo da je vidjelo Renault kako u to vrijeme vozi suprotnim smjerom. No, dodala je, ostali su sa sigurnošću tvrdili da su vidjeli Golf, Renault ili Škodu Fabiju kako se kreću u zabranjenom smjeru.

Ni njihovi iskazi vezani uz slova i brojeve na registracijskim pločicama tog automobila ne potvrđuju da bi to bio automobil Clio Roberta Žaje, poručila je sutkinja Jasenka Kovačić. Iskaz svjedoka koji je bio u zatvoru sa Žajom tijekom istrage, a koji je navodno tvrdio kako mu je on priznao da je izazvao nesreću i pobjegao s mjesta događaja, Kovačić ne ocjenjuje mjerodavnim.

Rekla je, naime, da iskaze zatvorenika treba uzimati s rezervom zbog njihovih mogućih interesa u tome, kao i da nijedan drugi zatvorenik iz njihove zajedničke sobe nije čuo ništa o tom priznanju.

Robert Žaja uhićen je točno na desetu godišnjicu nesreće, 15. prosinca 2016. godine, u Istražnom zatvoru proveo je dva mjeseca, a u svojoj obrani je tvrdio kako nema nikakve veze s tom nesrećom, neistinitima ocjenjujući tvrdnje da je nekome u zatvoru priznao kako je izazvao nesreću.

Tužitelji su najavili žalbu na ovu oslobađajuću presudu.

Žajin otac: Kako netko 10 godina može nositi takvo zlo u sebi?

Robert Žaja navodno je policiji priznao što je učinio tog kobnog 15. prosinca 2006., ali se kasnije na ispitivanju branio šutnjom. 

"Ne mogu vjerovati da je mogao biti 10 godina s nama i da nije ništa, da ja nisam ništa primijetila, to ne mogu vjerovati. Ako je napravio to, trebao je odmah ostati na licu mjesta, lijepo priznati svoje što je napravio. Jako mi je žao tih roditelja", kroz suze je nakon što je uhićen rekla Marija Žaja, njegova majka.

"Ja se čudim da to može čovjek ijedan deset godina podnijeti, nositi takvo zlo u sebi i nije smio napraviti nitko i ne vjerujem da je on. Onda je zaslužio kaznu, ne znam koliku, ali ne bi trebala bit mala", rekao je njegov otac Petar.