PRILIČNO bizarna priča nam dolazi iz Pule. Agencija veselog naziva Hiljadarka zakupila je prostor pulskog Doma sportova, gdje se trebao održati koncert Duška Kuliša, Dragana Kojića, Ane Bekute i Zorane Mićanović. Ako su vam izvođači nepoznati – u pitanju je folk i turbofolk glazba, kako bismo rekli, istočnjačkog opusa. Ili kraće - cajke.

Koncert je otkazan voljom gradonačelnika Pule Filipa Zoričića, koji je o tome rekao: "Istina je da sam posve nedvosmisleno i jasno rekao da se u javnom prostoru grada Pule i u objektima kojima upravlja Grad koncerti ovakve vrste neće održavati i da mislim da ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada."

"Moja je dužnost biti otvoren prema svima, a u javnom prostoru, dok sam ja gradonačelnik, promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule sa svim njezinim bogatim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima", dodao je.

Nije na političarima da određuju tko će što slušati

I tu se gradonačelnik spetljao. Naime, složit ćemo se da je turbofolk glazbeno smeće – raj loših stihova, ritam-mašina i auto-tunea uz kičastu vizualnu pratnju te, da prostite, puno sisa i guzica. Nikakve kulturne vrijednosti ta glazba nema. Turbofolk je u glazbenom smislu nula, a u vizualnom kič.

Ima Srbija predivne narodne glazbe, ono što možemo čuti od jednog velikog umjetnika Miroslava Ilića, ali ima i totalnog smeća koje puni radije, televizije i dvorane "regiona", ali i šire – klubove po dijaspori, od Austrije do Australije.

Štoviše, netko je simpatično primijetio da je za poratno pomirenje dijaspora bivše države zaslužno upravo to što je hrvatska dijaspora počela dolaziti u srpske klubove slušati ovakvu glazbu.

Kada netko pošteno zakupi dvoranu, a postoje i ljudi koji za taj koncert žele kupiti kartu (kako čujemo, prodaja je išla odlično), onda je na gradu, županiji ili državi da omogući koncert u dvorani i pokupi PDV. Nije na političarima da određuju glazbeni žanr koncerata, posebno ne onih u sportskim dvoranama. Nije to HNK sa svojim programom.

Koliko god je turbofolk kao glazba, kako bi Amerikanci rekli, bullshit, toliko je i zabrana koncerta takve glazbe bullshit, a ako se zabrana glazbe opravdava "multikulturalnim i multietničkim vrijednostima", onda je i takvo opravdanje bullshit.

Postoji genijalno rješenje – ne idite na koncert koji vas ne zanima

Europske "multikulturalne i multietničke vrijednosti" podrazumijevaju upravo poštovanje prava drugih – pa, eto, i tuđeg glazbenog izričaja ma koliko nam on bio stran, neslušljiv i negledljiv.

Jednostavno, zabrana tuđih vrijednosti koje nas ničim ne diraju ili ugrožavaju (ovaj koncert sigurno nikoga ne ometa da uživa u klapama ili operi), zabrana u ime nekih valjda viših vrijednosti je licemjerje. Takva zabrana ne odražava nikakvu multikulti Europu, već jednu posebnu kategoriju elitističkog balkanluka, nametanja svojeg kao ispravnog, i to ljudima koji ti na bilo koji način ne smetaju.

Cijela priča je u onoj temeljnoj postavci liberalnog društva da sloboda pojedinca ide do granice slobode drugog pojedinca. Ako netko uredno zakupi dvoranu i organizira koncert, treba li ikome taj koncert smetati? Naravno, ako se ondje promoviraju poruke mržnje, uzdižu totalitarni režimi i slično, onda je to stvar javnog interesa, DORH-a i policije, ali opet ne lokalne samouprave.

No ako će netko ondje slušati glazbu i gledati što se već na takvim koncertima gleda, onda je na državi da pokupi porez i trošarine (od svakog piva koje se tamo popije lijep dio ide državi), a jedino neka policija pošalje par patrola više da poslije netko ne bi došao na ideju da vozi pod utjecajem alkohola. 

Vas koje takva glazba ne zanima, ne volite je ili je otvoreno mrzite – ne morate za taj koncert kupiti kartu. Niti se organizira na otvorenom pa da morate trpjeti buku niti su tražili HNK pa da kažete da se, eto, kosi s programom nastupa i vrijednostima hrvatske kulture.

Koga briga što slušaju ljudi koji su pošteno platili ulaznicu?

Koncert turbofolk glazbe vas manje ometa nego dozvoljeno pušenje u kafićima, gdje htjeli ili ne udišete otrovne sastojke dima pušača za susjednim stolom. A taj koncert nekoga veseli.

Neke ljude koji imaju pravo na svoj glazbeni ukus, na svoj način zabave, na svoj način provođenja slobodnog vremena. I sve dok to rade ne ometajući druge i uredno plaćajući zakup, poreze i sve što treba, o njihovoj zabavi ne trebamo prosuđivati ni ja, ni vi, ni gradonačelnik Pule. Možemo, naravno, svi imati svoje mišljenje, ali ga ne i nametati kroz političku ili kakvu drugu funkciju.

Nekad su zabranjivali rock, pa metal, a sad cajke

Nekad su zabranjivali rock, pa metal, a sada zabranjuju turbofolk – sve je to sasvim protivno bilo kojim multikulturalnim vrijednostima. Slično, uostalom, kao i javni prosvjedi – s nekim izuzecima tipa govora mržnje i nasilnog pozivanja na rušenje ustavnog poretka, javni prosvjedi su dozvoljeni sviđali se nama ili ne, slagali se s našom ideologijom ili ne. Nije demokracija ako prosvjeduju samo oni koji nam se sviđaju… Tako je i s glazbom. 

Bivša država je imala porez na šund, no ta vremena – da neka državna komisija prosuđuje što je dobra glazba, a što šund – su iza nas i dobro da su iza nas. Što ima neka državna komisija tu određivati? 

Također, srpska glazba je u Hrvatskoj bila neformalno zabranjena devedesetih, pa i kasnije. Na radijima, osim na ponekom lokalnom, ni danas nećete čuti nešto izvan opusa Balaševića ili Bajage.

Zabrane dovode samo do veće popularnosti

Upravo je takva neformalna zabrana dovela do jačanja popularnost turbofolka jer je sve što je iz Srbije djelovalo kao "zabranjeno", posebno u doba prije popularnosti MP3 formata i današnjih online servisa kada slušate što vam se ćefne. Mladima je zabranjeno – privlačno. Upravo se zabranama povećao interes za takvu glazbu.

Ukratko, turbofolk je smeće od glazbe, ali je i zabrana koncerta također smeće. Slušaj svoje i pusti druge da slušaju svoje. Zabranama se ne pokazuješ kao multikulti Europljanin, već upravo obratno, kao licemjerna osoba kojoj su europske vrijednosti nerazumljive i strane. Ako je netko u ovome ispao Balkanac – onda su to ovi koji bi turbofolk zabranjivali, a ne ovi što bi ga slušali.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala