GUARDIANOV panel autora pozabavio se odgovorima na pitanje kako se će rat u Ukrajini razvijati tijekom 2023. godine. Jedno se čini sigurnim - sukob neće uskoro završiti. Kako Ukrajina može pobijediti? I kakav je osjećaj unutar Rusije?

Emma Ashford: Ukrajina se dobro držala, ali vrijeme i američka politika možda nisu na njezinoj strani

Emma Ashford je suradnica programa Reimagining US Grand Strategy u Stimson Centeru u Washingtonu i autorica knjige Oil, the State and War.

Tijekom prošle godine, pitanja tajminga - koliko brzo ili učinkovito će političke inicijative ili programi naoružanja djelovati - često su ostavljana po strani pod intenzivnim pritiskom da se Ukrajina naoruža što je prije moguće. I većina država podržala je zajednički cilj omogućiti Ukrajini da se obrani od ruskog napada.

Danas se, međutim, misli okreću prema dugoročnim izgledima sukobljenih strana, oblikovanim postupnim shvaćanjem da bi ovaj sukob potencijalno mogao trajati godinama. Nažalost, različiti interesi u zapadnoj koaliciji bit će sve izraženiji. Ukrajina i istočnoeuropske zemlje najbliže ruskim granicama možda će biti voljne održavati rat još nekoliko godina. Zapadnoeuropske države, međutim, mogle bi biti oprezne s produljenjem sukoba i njegovih koncentriranih gospodarskih troškova u drugu zimu ako izostane vojni probitak.

Nezadovoljstvo javnosti u Sjedinjenim Američkim Državama i dijelovima Europe će rasti kako rat bude odmicao, bez obzira na to što će dostava naprednog oružja Ukrajini potrajati i neće odmah proizvoditi učinke na bojnom polju. Ukrajina je uspješno zaštitila svoj suverenitet, vratila barem dio svog teritorija i pokazala da se neće podvrgnuti statusu ruskog vazala. Za SAD, međutim, sve veći troškovi i rizici eskalacije uzrokovani nastavkom sukoba gotovo sigurno nadmašuju koristi od nastavka inkrementalnih teritorijalnih dobitaka.

To je izvor rastućeg nezadovoljstva koji se odražava u anketama u američkoj javnosti - 40% republikanaca vjeruje da SAD čini previše u ovom sukobu. Rat će vjerojatno postati politički lopta u ranim fazama kampanje za predsjedničke izbore u SAD-u 2024., posebno za republikanske predsjedničke aspirante. Ukratko, vrijeme vjerojatno nije na strani Ukrajine, barem kada je riječ o neskladu između političkih vremenskih horizonata i vojnih dobitaka.

Timothy Garton Ash: Ukrajinska protuofenziva ovog proljeća mogla bi preokrenuti tijek rata

Timothy Garton Ash je povjesničar, politički komentator i kolumnist The Guardiana. Njegova najnovija knjiga, Homelands: A Personal History of Europe, izlazi sljedeći tjedan.

Nakon što sam upravo proveo tjedan dana u Kijevu, jasno mi je da će ovo proljeće i ljeto biti potencijalno vrijeme za ukrajinsku pobjedu. U ovom trenutku Rusija još uvijek ima stratešku inicijativu na istoku, dok Ukrajini opasno ponestaje streljiva za njeno postsovjetsko oružje.

Ali planirana ukrajinska protuofenziva ovog proljeća, uz korištenje novih brigada opremljenih i obučenih na Zapadu, mogla bi preokrenuti stanje. Ako se ukrajinske oružane snage uspiju probiti južno od regije Zaporižja do Azovskog mora, mogle bi podijeliti ruske okupacijske snage na dva dijela i potencijalno ugroziti Krim. Ovo očito nosi veći rizik, ali i veću priliku za postizanje mira. Ovo, a ne dugotrajni rat na istoku, najbolja je prilika za Ukrajinu da se stavi u poziciju pregovarati s pozicije moći.

Kako ukrajinski čelnici opetovano naglašavaju, kako u Kijevu tako i na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji prošlog vikenda, brzina je od ključne važnosti. Bude li zapadna vojna i gospodarska potpora dolazila presporo, vrijeme će raditi za Vladimira Putina. Ovo je jedna od rijetkih stvari koje je britanska vlada u posljednje vrijeme dobro procijenila. Ali potreban je taj osjećaj hitnosti i istinska predanost ukrajinskoj pobjedi, koje bi trebali dijeliti i SAD i druge velike europske sile. Ovdje postoje određene sumnje. Zalaganje za povećanje potpore kako bi se omogućilo brzo ukrajinsko ponovno oslobađanje teritorija nije samo moralni ili emocionalni argument. Strateško je shvaćanje da su ukrajinske pobjede na bojnom polju preduvjet za postizanje trajnog mira.

Andrej Soldatov i Irina Borogan: Rusi se spremaju za dugotrajni rat i prelaze na režim preživljavanja

Andrej Soldatov i Irina Borogan ruski su istraživački novinari i autori knjige The Compatriots: The Brutal and Chaotic History of Russia’s Exiles, Émigrés, and Agents Abroad.

Ovaj će rat trajati jako dugo - taj se osjećaj kod Rusa pojavio krajem 2022. Većina onih koji su željeli napustiti zemlju već su je napustili. Ostatak, onaj misleći dio stanovništva, pokušat će se prilagoditi okolnostima u državi u kojoj i djeca podliježu obveznoj propagandi u školama.

U 2023. godini dodatni osjećaj bit će strah od onih koji su s entuzijazmom išli u rat, a sada se vraćaju. Mnogi će biti ljutiti i frustrirani te sposobni za daljnje nasilje.

Ljudi će se prebaciti na tihu strategiju preživljavanja - nešto što je poznato Rusima koji se sjećaju Sovjetskog Saveza. Doći će do egzodusa u obiteljskom životu, do tihih razgovora u kuhinji, do navike da budete oprezni u onome što govorite javno, telefonom ili na društvenim mrežama. Ukratko, držat će glavu pognuto.

Vreće s mrtvacima koje stižu u ruske gradove i sela neće izazvati suosjećanje prema stradanju Ukrajinaca. Ova je zemlja oduvijek imala problema s povezivanjem s globalnim svijetom, što je naglašeno stoljetnom nacionalnom psihozom o tome gdje Rusija pripada - Aziji ili Europi. Sada, s prekinutim vezama sa Zapadom za mnoge godine, pitanje je djelomično odgovoreno.

Ta kombinacija depresije i otuđenosti vjerojatno je bila bliska onome što su osjećali Nijemci u drugoj godini Prvog svjetskog rata ili Iračani tijekom vrlo dugog, brutalnog i besmislenog rata s Iranom. Ali postoji razlika: veza s globalnim svijetom i istina o ratu još uvijek postoje zahvaljujući internetu i ruskim novinarima u egzilu, koji u zemlji imaju milijunsku publiku.

Sevim Dağdelen: Dok je rat u pat poziciji, moramo ponovno otvoriti mirovne pregovore

Sevim Dağdelen je članica njemačkog Bundestaga iz redova stranke Die Linke.

U godini dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, uz kršenja međunarodnog prava ubijene su stotine tisuća vojnika i oko 8000 civila. Rat u Ukrajini pretvorio se u prikriveni rat između SAD-a i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge strane. Dok su NATO i njegovi saveznici uključeni u ekonomski rat i masivnu isporuku sve težeg naoružanja Kijevu, velika većina zemalja diljem svijeta nije stala ni na čiju stranu.

Prema riječima američkog generala i načelnika Združenog stožera oružanih snaga Marka Milleya, rat je trenutačno na mrtvoj točki. To treba iskoristiti kao priliku za zamrzavanje sukoba. Sada je potreban ogroman društveni pritisak na zapadne vlade da se okrenu od logike vojne eskalacije i okrenu diplomaciji. Zapad snosi visok stupanj odgovornosti za eskalaciju ovog rata, a tu je i uvijek prisutna prijetnja izravnog uključivanja. Da bismo zaustavili ovo ludilo, potreban nam je trenutni prekid vatre bez preduvjeta.

Inicijative koje su pokrenuli brazilski predsjednik Lula, Vatikan i Kina pokazuju pravi smjer. A inicijativa za žito na Crnom moru i stalne razmjene zarobljenika pokazuju da su dogovori mogući. Cilj 2023. godine mora biti nastavak pregovora između Ukrajine i Rusije budući da su dvije strane navodno bile blizu dogovora prošlog travnja. Mnogi zapadnjaci očito radije uopće ne bi podržali pregovore.

Ne smijemo više čekati. Treba započeti pregovore i prekinuti besmisleni ekonomski rat koji najviše pogađa stanovništvo u Europi i na globalnom jugu.

Frank Ledwidge: Ukrajina je sada naoružana, ali pravi vojni test 2023. bit će njezina obuka

Frank Ledwidge je odvjetnik i bivši vojni časnik koji je služio na Balkanu, u Iraku i Afganistanu.

Tijekom prošle godine naglasak je stavljen na nabavu opreme: topništva, raketnih sustava, tenkova, a sada i borbenih zrakoplova. Ovo je bilo i jest potpuno točno. U ratu iscrpljivanja kao što je ovaj, Ukrajina treba zamijeniti dotrajalu, oštećenu ili uništenu opremu novom, brojnijom i boljom opremom. Osim toga, Ukrajina formira nove brigade s kojima kasnije ove godine namjerava ostvariti značajne proboje kako bi oslobodila teritorij.

Ukrajinski vojnici pokazali su da im ne treba pomoć u održavanju motivacije i volje za borbom. Baš kao što su Rusi pokazali da će čak i dobro opremljene trupe biti poražene u modernom ratovanju ako im nedostaju dobar moral, vodstvo i obuka.

Ali vrhunska oprema i moral nisu dovoljni. Ukrajina je u prošloj godini pretrpjela strašne žrtve. Najmanje 100.000 vojnika je izbačeno iz stroja, uključujući pripadnike njihovih najboljih i najiskusnijih jedinica. Obuka je ključna, posebno za kombinirano mehanizirano ratovanje - kada vojnici, tenkovi i topništvo djeluju usklađeno - kojim Ukrajinci trebaju ovladati ako žele poraziti Rusiju.

Zapadne zemlje sve više pomažu, samo Britanija ima za cilj pripremiti do 30.000 ukrajinskih vojnika godišnje za borbu. Ali trenutačni napori su nedovoljni jer je možda samo 10% ukrajinskih snaga dosad obučeno. NATO mora obuku učiniti svojim stalnim glavnim naporom. To će osigurati da Ukrajina otključa borbeni potencijal u svojim novoopremljenim brigadama, ostvari značajnu pobjedu ove godine i obrani se u budućnosti.

Andrij Jermak: Ukrajina vjeruje da će ovaj sukob oblikovati 21. stoljeće

Andrij Jermak je šef ureda ukrajinskog predsjedništva.

Kad je Rusija napala moju zemlju, njezino je vodstvo bilo iznenađeno jedinstvom Ukrajine i njezinih zapadnih saveznika. Kremlj je vjerovao da će njegova vojska marširati do Kijeva za nekoliko dana. Kremlj je bio u krivu.

Ukrajinske oružane snage i narod branili su našu zemlju s izuzetnom hrabrošću, o kojoj će povjesničari, kada budu imali vremena, pisati priče o herojstvu za divljenje budućim generacijama. Rusija je uznemirena podrškom koju pružaju naši prijatelji. Naši zapadni saveznici uvidjeli su da ovaj strašni sukob predstavlja prekretnicu u povijesti.

Ukrajina i njezin narod stoje na prvoj liniji sukoba koji će oblikovati 21. stoljeće, baš kao što su Prvi i Drugi svjetski rat zacrtali povijest u prethodnih 100 godina. Vjerujte mi kad kažem da je naša borba i vaša borba. Naši izgubljeni životi postat će vaši izgubljeni životi ako Ukrajina ne pobijedi.

Ako Rusija pobijedi, sigurnost Zapada i međunarodni poredak temeljen na pravilima bit će razbijeni. Uvjeravam vas da Rusija neće stati ako njezine oružane snage uspiju u Ukrajini. Ako se dopusti Rusiji da uspije, ovaj sukob neće završiti unutar granica moje zemlje.

Rusko vodstvo razumije samo silu. Što je zapadni odgovor agresivniji i sveobuhvatniji, to će rat brže završiti.