NA POČETKU rata ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je dobrovoljce da se pridruže obrani Ukrajine. Douglas, koji živi na farmi u ruralnoj Škotskoj, počeo je razmišljati o tome da se pridruži ukrajinskim redovima jedne hladne, mračne ožujske večeri prošle godine.

"Helikopteri su bili najgori", kaže Douglas za Sky News gledajući preko polja, gdje se kao klinac igrao rata. Njihov zvuk urezao se u Douglasovo sjećanje - buka nadolazeće paljbe iz neprijateljskog helikoptera iznad glave.

Ovaj 26-godišnjak nedavno se vratio s bojišnice u istočnoj Ukrajini, a zvuk niskoletećeg zrakoplova iznad njegove obiteljske farme u jugozapadnoj Škotskoj još uvijek ga tjera da potraži zaklon. U ožujku prošle godine ležao je na kauču nakon posla i s pivom u ruci pretraživao Netflix. Bilo je to u prvih nekoliko tjedana Putinove invazije i nije mogao iz glave izbaciti ideju o ratu u Europi.

Nije imao vojnu obuku i iskustvo, ali...

Obično je ignorirao vijesti, ali s invazijom na početku svake emisije stalno je pojačavao zvuk na radiju u radionici. Ideja o odlasku u Ukrajinu mučila je Douglasa dok se vraćao na posao.

Sljedećeg je dana na Spotifyu nasumično pustio svoje omiljene pjesme - zasvirala je Seven Nation Army od The White Stripes. Shvatio je to kao znak. Unatoč tome što nije imao nikakvu vojnu obuku ili iskustvo, morao je otići. Tog je dana dao otkaz na poslu.

Douglas nije bio sam. Ukrajinska vlada procjenjuje da se u tim prvim danima prijavilo 20.000 dobrovoljaca iz inozemstva. Njegov otac Derek, koji se brine o obiteljskoj farmi, i majka Sheena, koja vodi tvrtku za catering, molili su ga da to ne čini. "Kada je došao i rekao da ide, bilo nam je jako teško", kaže Sheena.

Prvo je slagao pakete s hranom, a onda je došla prilika za borbu

Tijekom svog prvog mjeseca u Ukrajini pomagao je oko međunarodne pomoći - slagao je pakete s hranom, slao opremu na bojišnicu. Onda je došla prilika da se pridruži borbi.

Douglas se prijavio u nacionalistički ukrajinski bataljun pod nazivom Karpatski Sič, koji je pojačan stranim borcima. Za svoj pozivni znak - nadimak koji se koristi tijekom vojnih operacija - Douglas je odabrao Soap, prema škotskom liku u videoigri Call Of Duty.

Našao se uz suborce iz Japana, Kine, Sjeverne i Južne Amerike te Europe. Njihovi razlozi za pridruživanje varirali su od obnavljanja vojnih karijera do bijega od problematičnih obiteljskih okolnosti. Neki su samo htjeli prenositi rat na TikToku, dok su se drugi smatrali elitnim vojnicima koji nikada ne bi javno dijelili svoje aktivnosti.

Douglasov otac: "Čekali smo taj jedan telefonski poziv"

Skromna vojnička plaća držala ga je na životu. "Dobivali smo plaću, što je bilo veliko olakšanje. Potrošili smo puno da dođemo tamo, nahranimo se, opskrbimo se i platimo račune kod kuće", govori Douglas.

Bilo je dosta nadrealnih trenutaka, poput proslave 26. rođendana u rovu koji su napali Rusi. U međuvremenu, njegova obitelj napeto je čekala vijesti. "Nosili smo se s tim tako što smo čekali taj jedan telefonski poziv", kaže otac Derek.

Srećom, taj poziv nikad nije stigao. Za Sheenu je to bila noćna mora. Nosila se s tim tako što je isključila vijesti o ratu i bacila se na posao. Bila je ljutita što im Douglas nije češće slao poruke.

"Douglas se vratio, ali u Ukrajini ima puno onih koji se nikad neće vratiti"

Nakon osam mjeseci Douglas je stigao kući za Božić. Sjedeći u kuhinji seoskog doma, njegova je obitelj osjetila olakšanje jer se sigurno vratio kući. "Sretni smo što smo vratili Douglasa, ali u Ukrajini ima puno ljudi koji se neće vratiti", kaže Derek.

Otkako se vratio na farmu, iako je bilo teško i izgubio je prijatelje u borbama, Douglas još uvijek ima živa sjećanja na Ukrajince koji se vraćaju u svoja sela koja je i on pomogao osloboditi: "Isplatilo se to vidjeti."

Ali nemilosrdni fizički zahtjevi i bliski susret s tenkom, od kojeg je dobio potres mozga, dali su razlog njegovim suborcima da se zabrinu za njega. Jednog dana prošle jeseni odveli su ga na stranu i otvoreno mu rekli: "Idi kući, Soap." Znao je da više ne može podnijeti pa je otišao s bojnog polja.

Prije povratka u Ujedinjeno Kraljevstvo pronašao je nekoliko svojih ozlijeđenih prijatelja iz rovova koji su bili liječeni u ukrajinskim bolnicama. Želio je da znaju da nisu sami. Povratak u normalan život bio je kompliciran. Muči se sa snom i upravo je dobio novi posao. Ali nije siguran je li njegovo ratovanje završeno.

"Shvatio sam što znači moći slobodno živjeti"

"To je dilema. Mislim da bih mogao učiniti više dobra, bilo da se radi o humanitarnom radu ili borbi", kaže Douglas pokazujući torbu koja je spakirana i spremna za polazak.

Njegovim bi roditeljima bilo jako teško kad bi se odlučio vratiti u Ukrajinu. Njegov tata opisuje to kao "samoubilačku misiju". Ali za Douglasa se vrijeme provedeno u Ukrajini pokazalo formativnim.

"Shvatio sam što znači moći slobodno živjeti", zaključuje Douglas za Sky News.