PRVI put u osam mjeseci Rusi su na korak do zauzimanja malog ukrajinskog grada koji je već napustilo više od 90% predratnog stanovništva.

Ukrajinska obrana u istočnom gradu Bahmutu i oko njega pritisnuta je kombinacijom intenzivne artiljerijske, minobacačke vatre i zračnih napada te značajnim angažmanom kopnenih snaga, kako ruskih redovnih vojnika tako i boraca privatne vojne kompanije Wagner, piše CNN.

Ako i kada Bahmut padne, moglo bi biti zanimljivo preispitati jesu li ruske snage poboljšale svoju taktiku, učeći iz popisa pogrešaka koje su do sada učinile u ovom sukobu i konačno iskorištavajući svoju nadmoć u broju i vatrenoj moći.

Odgovor - vjerojatno ne.

Mick Ryan, bivši australski general i autor newslettera WarInTheFuture, kaže da bi "ukrajinske oružane snage mogle procijeniti da su postigle sve što su mogle, ostajući na svojim obrambenim položajima oko Bahmuta, te da je važnije očuvanje snaga za bitke koje slijede".

Ali ukrajinsko povlačenje ne znači katastrofu ako se provede na uredan način. "To treba tretirati kao rutinsku taktiku, a ne kao vjesnika katastrofe", kaže Ryan.

Ukrajinci su nanijeli ogromne gubitke Rusima u Bahmutu, prema nekim procjenama u omjeru 7:1

Ukrajinci su iskoristili Bahmut za nanošenje golemih gubitaka napadačkoj sili, prema nekim procjenama u omjeru 7:1. Dolazi trenutak kada je pametnije povući se nego trpjeti rastuće gubitke i štetan udarac moralu gledajući predaju stotina, a možda i tisuća opkoljenih ukrajinskih vojnika.

Za Ukrajince je taj trenutak kritičan.

Ali za Ruse zauzimanje Bahmuta ne bi promijenilo temeljne nedostatke u njihovoj ratnoj kampanji. Bitka za Bahmut u određenoj mjeri sugerira da Rusi mijenjaju svoj način ratovanja ili barem pokušavaju to učiniti.

I dalje se oslanjaju na masivnu baražnu neizravnu vatru (topništvo i haubice, rakete, zračno bombardiranje) kako bi razbili obrambene položaje. To je bila taktika u Mariupolju, Severodonjecku i Lisičansku prošle godine. Ukratko - ne ostavljajte čitavim ništa što se može braniti.

Da se prisjetimo riječi maršala Georgija Žukova iz Staljinove ere: "Što dulje bitka traje, to ćemo više sile morati upotrijebiti." Ali takva uporna vatra zahtijeva učinkovit logistički lanac. Ruske snage još uvijek se muče po tom pitanju.

Završna događanja u Mariupolju i drugim gradovima prošle godine uključivala su vojnike koji su napredovali ulicu po ulicu. Ali rijetko su to bili ruski regularni vojnici, češće čečenske postrojbe, milicije iz samoproglašenih republika Luhansk i Donjeck i mali broj Wagnerovih operativaca. I često su ulazili u područja koja su već bila napuštena.

Jeziva iznimka

Kampanja za zauzimanje Soledara u siječnju i sadašnja za zauzimanje obližnjeg Bahmuta bile su provedene prema istoj taktici, ali s jednom značajnom i jezivom iznimkom - valovi pješaštva koje je regrutirala Wagnerova skupina Jevgenija Prigožina poslani su da preplave ukrajinsku obranu.

Prigožin je djelovao jednostrano kako bi osramotio rusku vojsku i osnažio vlastiti ugled. Wagnerovi borci koje su Ukrajinci zarobili rekli su za CNN da nisu imali gotovo nikakvu koordinaciju s regularnim ruskim snagama, osim topničke potpore, jer su u stotinama i tisućama poslani naprijed na ukrajinsku vatrenu liniju.

Prigožin se prošli tjedan hvalio da će front pasti ako Wagner napusti Bahmut.

Također postoje znakovi da su Rusi upotrijebili više pješaštva u svojim neuspješnim pokušajima napredovanja u Vuhledaru, opet uz velike gubitke.

Čini se kao da Rusi srljaju naprijed umjesto da integriraju novu dimenziju u svoj borbeni poredak: preplavljuju ukrajinsku obranu valom za valom topovskog mesa - i prihvaćaju stope gubitaka do 80% u tom procesu.

Takav poražavajući postotak žrtava je neodrživ duž linija fronta koje se protežu tisućama kilometara. Nekim analitičarima takvi gubici znače da su "već prisutni uvjeti za veliku rusku vojnu pobunu".

Bahmut postao opsesija za Ruse

Bahmut je postao opsesija za Ruse u nedostatku napredovanja na drugim mjestima, što je daleko od bilo kakve strateške logike. Zabrinuto što Prigožin uzima slavu, rusko ministarstvo obrane počelo je slati više snaga u to područje.

Ali fokus na Bahmut možda je poremetio ruske operacije drugdje na frontu. Umjesto trijumfa ruskog generalštaba, naporna kampanja za zauzimanje Bahmuta, prvi put napadnutog prije nekih 10 mjeseci, ilustrira očajničku potrebu za "pobjedom" - bilo kakvom pobjedom - bez obzira na šire bojno polje.

To može objasniti zašto je ukrajinskim snagama naređeno da drže liniju. Volodimir Nazarenko, zamjenik zapovjednika Nacionalne garde Ukrajine, rekao je prošli tjedan da Rusi "ne uzimaju u obzir svoje gubitke u pokušaju da zauzmu grad. Zadatak naših snaga u Bahmutu je nanijeti što više gubitaka neprijatelju. Svaki metar ukrajinske zemlje neprijatelja košta stotine života".

Ruska mobilizacija prošle jeseni, regrutiranje oko 300.000 ljudi, osigurala je bazu pješaka i pomogla u novom ustroju jedinica koje su pretrpjele teške gubitke. Istodobno je Prigožin pretraživao ruske zatvore i pretvarao Wagnerove snage u udarne trupe u ovoj kampanji.

Ukrajinski zapovjednici znali su da će se uskoro suočiti s novim napadom. Ali prema Institutu modernog rata u West Pointu, "Rusija nije uspjela dokazati da može učinkovito integrirati nove snage u oštećene formacije ili izgraditi kohezivne postrojbe od ad hoc grupacija raštrkanih ostataka jedinica".

Rusija sada "pokušava voditi skup i dugotrajan sukob s pričuvama, dok istodobno pati od ozbiljnog iscrpljivanja vodstva na bojnom polju", ocjenjuje Institut.

Postoji više sistemskih problema

Sukob u Ukrajini je pokazao kako se ruske snage postupno pokušavaju udaljiti od oslanjanja na taktičke grupe jačine bojne, kombinirane oružane formacije koje su se pokazale loše opremljenima za ovaj sukob. Njihova Ahilova peta je nedostatak pješaštva i izviđanja.

Mane svake takve taktičke skupine u napredovanju prema Kijevu prije godinu dana bile su jedan od razloga zašto je kampanja posrtala i propala. Ruske snage bile su ranjive na zasjede. Ta je ranjivost pogoršana uvriježenom kulturom koja poslušnost cijeni više od inicijative.

Prema nedavnoj studiji Europskog vijeća za vanjske odnose, "neadekvatna obuka i nekompetentnost ruskog vojnog osoblja - u kombinaciji sa strogim hijerarhijama, zbog kojih su časnici bili nesposobni djelovati na vlastitu inicijativu - značili su da nisu mogli brzo koordinirati napredovanje duboko u neprijateljski teritorij".

Kao što je Rob Johnson napisao za US Army War College Quarterly: "Osnovne borbene vještine (kao što su budnost, upravljanje logistikom i taktičko kretanje po terenu kako bi se izbjegli gubici) bile su ispod standarda, a dokazi upućuju na značajan nedostatak discipline."

Takvi se nedostaci ne liječe preko noći. Preustrojavanje formacija i struktura usred rata nije idealno, a još manje kada postoji manjak kompetentnih zapovjednika srednje razine. Gubitak pukovnika i potpukovnika povećava probleme Rusije.

"Rusija je odgovorila na borbe na bojnom polju u Ukrajini okrećući se svom modelu raspoređivanja velikih vojnih snaga iz prošlosti. Na neki način ovo odražava napetost između ruske težnje za tehnološki sofisticiranim načinom rata i njezine dugogodišnje pristranosti prema jednostavnoj, gruboj masi", ističe Institut modernog rata.

Ta gruba masa sigurno je nanijela ozbiljne gubitke ukrajinskim jedinicama u prošlih nekoliko mjeseci, a neki ukrajinski zapovjednici doveli su u pitanje mudrost držanja i Soledara i Bahmuta. Ali, čak i ako se ruska zastava podigne nad ruševinama Bahmuta, to bi se moglo pokazati kao Pirova pobjeda.

Kao što Mick Ryan piše: "Ako Rusi zauzmu Bahmut, zauzet će ruševine. To je grad s minimalnom strateškom važnošću, s gotovo nikakvom preostalom infrastrukturom za podršku okupacijskim snagama. To što su Rusi toliko uložili u njegovo zauzimanje dovoljno govori o njihovoj lošoj strategiji u ovom ratu."

Povrh toga, iscrpili su ljude i materijal koji bi im mogao biti prijeko potreban jer i Ukrajinci planiraju protuofenzivu u mjesecima koji dolaze.