NAKON što je postalo potpuno jasno da se dugo najavljivana (više iz Kijeva nego iz Moskve) ruska ofenziva izjalovila, interes stručnjaka i javnosti preusmjerio se na jednako dugo najavljivanu ukrajinsku proljetnu ofenzivu.

Ruska vojska je svakog dana u svakom pogledu sve slabija i slabija. Međutim, pitanje je je li ukrajinska vojska dovoljno jaka da iskoristi ruske slabosti? I dok Kijev tamošnju javnost pokušava uvjeriti kako će uskoro osloboditi Krim, nastavlja od Zapada tražiti sve više i više oružja. Osim povećanja obima već isporučenog oružja (prije svega tenkova), Kijev traži projektile zemlja-zemlja i zrak-zemlja velikog dometa, višenamjenske borbene avione i streljivo.

S druge strane sa Zapada odgovaraju da je Ukrajina u nešto više od godinu dana dobila više od 50 milijardi dolara vojne pomoći te da je došlo vrijeme da pokaže što s njom mogu učiniti. Koliko god se to predsjedniku Zelenskom i ukrajinskim generalima ne sviđalo, proljeće je došlo, a s njim i vrijeme da s riječi prijeđu na dijela. I pokažu da su ukrajinske snage sposobne ne samo braniti se već i izvoditi velike ofenzivne operacije.

Leopardi dolaze na kapaljku

Predsjednik Zelenski je djelomično u pravu kad se žali na sporost zapadnih isporuka oružja i streljiva jer Leopardi doslovno dolaze na kapaljku. S druge strane, ni ruske snage u Ukrajini nisu u ništa boljoj poziciji. Ogromne gubitke oklopnih snaga (ukrajinsko ministarstvo obrane tvrdi da je uništilo više od 3570 tenkova i 6900 oklopnih borbenih vozila) ruski generali pokušavaju nadomjestiti zastarjelom opremom.

Tako su put Ukrajine iz grada na ruskom dalekom istoku Arsenjeva krenule željezničke kompozicije s tenkovima T-54/55. Nama su oni jako dobro poznati jer su bili najbrojniji tenkovi hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata. Već su tada bili zastarjeli, no ratovalo se s onim što se imalo.

I sada ti odavno zastarjeli ruski T-54/55 idu u Ukrajinu, gdje će najvjerojatnije služiti kao samovozni topovi i/ili sastavni dio ruskih rovova kao bunkeri naoružani topovima D-10T od 100 mm. Maksimalan domet topa D-10T s rasprskavajućom granatom je 14.600 metara pa upotreba kao topničkog oružja itekako ima smisla.

Međutim, pitanje je otkud će ruska logistika pribaviti granate kalibra 100 mm, koje se odavno ne proizvode. Svim sovjetskim granatama tog kalibra odavno su istekli resursi (rok trajanja) pa su podjednako opasne za Ukrajince i za ruske tenkovske posade.

Teško da ruski generali planiraju da će se T-54/55 koristiti kao tenkovi, međutim zapovjednici na terenu često imaju drukčije ideje od generala koji sjede u klimatiziranim uredima stotinama kilometara od bojišta. S dolaskom sve većeg broja zastarjelih T-62 i T-54/55 u Ukrajinu, ni zapadne isporuke Leoparda 1 više ne izgledaju toliko pogrešne.

Što s Abramsima?

U utorak je Pentagon objavio da će Ukrajincima umjesto tenkova Abrams M1A2 poslati verziju M1A1. S obzirom na to da su Amerikanci i ovako namjeravali iz M1A2 izvaditi oklop od osiromašenog uranija prije isporuke Ukrajincima, razlike u borbenoj moći između te dvije verzije, što se Ukrajinaca tiče, zapravo i nema. Pentagon je objasnio da će odluka o isporuci M1A1 ubrzati cijeli proces te da će prvi tenkovi doći u Ukrajinu za osam do deset mjeseci. S obzirom na to da je prvotni plani isporuke za M1A2 bio krajem ove i početkom 2024. godine, baš i nije jasno gdje se to vidi ubrzanje.

Ono što Pentagon nije spomenuo - ali je vrlo izvjesno - povećanje je potencijala da se Ukrajini isporuči znatno više od sada obećanog 31 Abramsa. Jer, za razliku od M1A2, svi su M1A1 povučeni iz operativne uporabe te se nalaze u ratnoj pričuvi. Zadnji korisnici bili su američki marinci koji su 2021. godine iz operativne uporabe povukli 400 M1A1 pa su ti tenkovi još uvijek u vrlo dobrom stanju. Po američkim skladištima i odlagalištima moralo bi biti više od 3000 M1A1, samo je pitanje u kakvom su stanju. Sve isključivo ovisi o volji Bijele kuće koliko će Abramsa isporučiti Ukrajincima.

Burna reakcija Moskve

Izjava britanske zamjenice ministra obrane Annabel Goldie da će u Ukrajinu zajedno s tenkovima Challenger 2 doći i potkalibarne granate s penetratorima napravljenim od osiromašenog uranija izazvala je burnu reakciju Moskve. Čak je sam Putin rekao da se radi o ozbiljnoj eskalaciji tvrdeći da je to streljivo zapravo nuklearno oružje. Odmah je najavio premještanje taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiju.

Putin je pritom "zaboravio” da ruske snage u agresiji na Ukrajinu koriste granate 3BM-29 Nadfil-2, 3BM-32 Vant i 3BM60 Svinets-2 s potkalibarnim penetratorima od osiromašenog uranija. Te su granate isporučene ruskim snagama u Ukrajini relativno nedavno u sklopu priprema za okršaje sa zapadnim tenkovima.

Američka vojska je sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvila uporabu osiromašenog uranija kao jeftinu zamjenu za metal titan. Prvo je napravila ploče koje je upotrijebila za pojačanje tenkovskih oklopa, a potom i potkalibarne penetratore. 

Zašto osiromašeni uranij?

Osiromašeni uranij odabran je iz dva razloga. Prvi je njegova velika gustoća od 19.050 kg/m3, što ga čini jednim od najčvršćih materijala. Druga odlična odlika je da je jeftin. Da bi se prirodni uranij koristio u elektranama ili nuklearnim bojnim glavama, mora proći kroz proces obogaćivanja. Za proizvesti jedan kilogram obogaćenog uranija, potrebno je pročistiti 11.8 kg prirodnog uranija. Prema tome, nakon tog postupka ostane 10.8 kg osiromašenog uranija, a on se onda može iskoristiti za proizvodnju potkalibarnih penetratora i ploča tenkovskih oklopa.

Razina radijacije osiromašenog uranija je 40% manja od prirodne uranijeve rudače. Razlog tomu je što osiromašeni uranij sadrži bitno manji udio izotopa uranija 235U i 234U koji se pri procesu obogaćivanja ekstrahiraju iz prirodnog uranija. Zbog toga nema opasnosti od zračenja ni tijekom proizvodnje ni tijekom uporabe. 

Ploče oklopa od osiromašenog uranija namijenjene su isključivo američkoj vojsci te strani kupci mogu dobiti samo klasični višeslojni oklop znatno slabije razine zaštite. Pentagon je potvrdio da s Abramsima u Ukrajinu neće poslati granate od osiromašenog uranja M829 (poznatije kao Silver Bullet). Osim SAD-a i Rusije, tenkovske potkalibarne granate s penetratorima izrađenim od osiromašenog uranija izrađuju u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Kini. Programe za razvoj imaju Indija i Pakistan, a vjerojatno i Izrael.