SUPERPOTJERA i Tko želi biti milijunaš neki su od najpopularnijih kvizova današnjice, no brojni gledatelji ne mogu ni danas prežaliti legendarnu Kviskoteku, čija se prva epizoda emitirala 3. travnja 1980. godine. U suradnji s Yugopapirom donosimo vam članak iz 1988. u kojem tvorac kviza Lazo Goluža, povodom 100. epizode kviza, govori o Kviskoteci i razlozima njezine popularnosti.

Siječanj 1988: U petak, 22. siječnja (Prvi program, u 21 sat), Televizija Zagreb prikazat će stotu Kviskoteku. Prva je viđena još u travnju 1980. godine. Urednik Lazo Goluža i redatelj Egon Šoštarić i danas realiziraju popularnu emisiju, ali maskota Kvisko pojavila se prije Kviskoteke - još početkom sedamdesetih.

Prvi kviz zagrebačke televizije 3-2-1 uređivali su Lazo Goluža i Miro Mahečić, a vodio Ivan Hetrich. Tadašnji Kviskov debi, daleke 1972. godine, povoljno je ocijenjen i u reviji Studio, koja mu je dodijelila Srebrni vijenac. 

Ti prvi kvizovi, koje je režirao Mladen Cesarec (a već nakon trećeg ili četvrtog, pa sve do danas, tu vrstu programa režirao je Egon Šoštarić), bili su tako popularni da su prilikom glasanja za Studijeve vijence popularnosti u nekoliko kola bili na prvom mjestu. Tek u zadnjem kolu na drugo ih je mjesto istisnula popularna Hetrichova televizijska serija Kuda idu divlje svinje. 

Jedan od dvojice iz te nekadašnje ekipe, današnji urednik Kviskoteke, koja je startala 1980. godine, Lazo Goluža sjeća se čak i prve igre detekcije u kvizu 3-2-1, slavnom prethodniku današnje Kviskoteke: tajanstvena ličnost bio je Stjepan Možar, koji pucnjem iz topa na zagrebačkom Griču označava podne.

"Pazili smo da promjene ne naruše prepoznatljiv image Kviskoteke"

Kviskoteku su prije sedam godina pokrenuli Mahečić i Goluža, da bi već poslije pet emisija plovidbu nastavio Goluža sam. Tadašnja Kviskoteka bila je i zamišljena kao dugoročan projekt, pa danas očekujemo njen stoti nastavak. 

Voditelj tih prvih emisija bio je nezaobilazni Ivan Hetrich, a nakon njega pa sve do danas - Oliver Mlakar. Iako su u studiju već bili kompjutori, bez kojih je današnja Kviskoteka nezamisliva, koristila se stara, iskušana tehnologija - pritiskalo se prekidače u najobičnijem strujnom krugu kad je trebalo gledateljima ilustrirati bodovno stanje natjecatelja ili bilo što drugo. Ubrzo se prešlo na kompjutoriziranu obradu podataka jer iz emisije u emisiju bilo ih je sve više.

"Kviskoteka je već na samom startu (Zbirka Kviskovih pitalica - op. p.) bila začuđujuće dobro primljena", sjeća se urednik Lazo Goluža. "U usporedbi s današnjom Kviskotekom sve je promijenjeno, izuzevši igre detekcije. Svake godine nešto bismo mijenjali i svaka nova serija emisija bila je korak dalje u odnosu na prethodne. Ali pazili smo da te promjene nikad ne naruše prepoznatljiv image Kviskoteke."

Formula se pokazala uspješnom i nije ju trebalo mijenjati, nego samo dopunjavati. Sedam godina poslije Kviskoteka izgleda potpuno drukčije, a ipak - ostaje Kviskoteka. Gledatelj je vrlo lako prepoznaje, vezuje se uz nju, sudjeluje u njoj. Taj se kviz gleda u cijeloj zemlji i povod je mnogim gledateljima da reagiraju. Oni pišu Kviskoteci pisma, pokušavaju čak nacrtati određene situacije, najčešće Kviska itd. Prošle godine čak je priređena izložba tih radova u Muzejskom prostoru u Zagrebu.

Kviskoteku priprema uhodani tim koji se sastoji od redakcijske jezgre i stalnih vanjskih suradnika. Redakcijska ekipa, na čelu s Lazom Golužom, za koju već tri godine ne postoji strogo određeno radno vrijeme (ista ekipa napravila je u posljednje dvije godine pet stotina emisija Brojke i slova), planira modele, formu i način postavljanja zadataka, prema kojima suradnička ekipa priprema pitanja. U toj su ekipi, uz Maju Jurković i Svena Hauptfelda, četiri doktora znanosti: Boris Senker, Darko Novaković, Željko Klaić i Pavao Pavličić!

"To je ustaljen tim ljudi koji non-stop rade za Kviskoteku", kaže Goluža. "U dogovoreno vrijeme oni isporučuju zadatke koje mi selekcioniramo." Naime, svi su ti zadaci i pitanja neko vrijeme pohranjeni u tajnom Kviskotekinom sefu, a tek iz njega, i to uz Golužin blagoslov, stižu i do 64 natjecatelja, koliko ih je odabrano za ovu seriju od trideset i jedne emisije između 1743 kandidata iz cijele zemlje. 

Od dvije stotine kandidata u emisiju su došla samo 64

Kao što je poznato, prije svake serije emisija Kviskoteke održe se testiranja u Zagrebu i u još sedam jugoslavenskih gradova: Beogradu, Nišu, Banja Luci, Mostaru, Osijeku, Splitu i Rijeci. 

Psiholozi Vesna Lamza i Kruno Matešić u prvom navratu pozvali su na suradnju dvije stotine kandidata, od njih odabrali sto, a potom selekcionirali, odlučili se za njih 64, koji su raspoređeni po emisijama za ovu Kviskoteku koja je počela u studenom prošle, a završit će u lipnju ove godine.

Među stalnim su suradnicima, zaduženim za vanjski izgled Kviskoteke, scenograf Saša Ljahnicky, zatim dizajner programa, poznati grafičar Miroslav Šutej i, dakako, redatelj Egon Šoštarić, koji sve to uspješno koordinira. 

Prisutna je i mala privreda (kompjutorska ekipa) koja se brine o obradi svih podataka, zatim je tu glavni kamerman Berislav Micić, mikser Vladimir Koščević, sekretarica režije Srebrenka Herold-Mijatović itd.

"Tek sada, poslije sedam godina, čini mi se da imamo tim koji zadovoljava", priznaje Goluža i dodaje: "Uspjeli smo stvoriti i zadržati stalnu ekipu ljudi, koja ne samo da voli ono što radi nego je kadra proizvesti i kvalitetan program."

Većina gledatelja je bila uvjerena da prati direktan prijenos kviza

Uoči stote Kviskoteke Goluža i njegovi suradnici razmišljaju i o sljedećih sto emisija, kako u šali običavaju reći. Planiraju da emisiju skrate za petnaest minuta - trajala bi pola sata i bila bi emitirana pet puta tjedno. To je, zapravo, formula uspjeha američkih kvizova, a realizatori nastoje biti vrlo ekonomični, pa pet ili šest emisija snime u jednom danu. 

Na sličan način radi i redakcija Kviskoteke - paralelno snima Brojke i slova i u jednom danu snimi pet emisija toga tipa. To je dobar trening za Kviskoteku. Iz toga proizlazi, iako većina gledatelja vjeruje u suprotno, da se Kviskoteka i slični kvizovi ipak snimaju unaprijed. Teško je snimiti visokokvalitetan program uživo i nigdje u svijetu se takvi programi, kao što su kvizovi, ne rade uživo. 

No, budući da Kviskoteka ima prepoznatljiv tempo i neposrednost, većina je gledatelja uvjerena da prati direktan prijenos tog zanimljivog natjecanja. Takav način rada postavlja pred režisera Šoštarića i njegovu ekipu izuzetno složene zadatke. Naime, sve to treba i te kako dobro koordinirati jer kviz nije samo natjecanje ljudi ispred kamera nego i onih ispred malih ekrana - gledatelja.

"Za mene, kao redatelja, kviz i nadalje ostaje jedan od najsloženijih zadataka", kaže Šoštarić i objašnjava: "To je slično realizaciji prijenosa neke utakmice, gdje treba podjednaku pažnju posvetiti svim sudionicima, k tome još i publici, i sve prikazati u pravom trenutku, s tempom."

Epizoda se samo po slavljeničkim ružama razlikovala od ostalih

U takvom, prepoznatljivom stilu napravljena je i stota Kviskoteka koja će se samo po slavljeničkim ružama razlikovati od ostalih iz ove serije. Prvi put nastupit će natjecatelj iz Makedonije, prof. fizike Dragan Petkovski iz Kumanova. Ostala trojica natjecatelja su Dimitrije Stanković, ekonomist iz Niša, Igor Ilić, student elektrotehnike iz Zagreba, i Vesna Jovanović, konstruktor-dizajnerica iz Zemuna.

Njima, kao i svima koji će tek nastupiti, pruža se prilika da se dokažu i da zarade koju paru. Maksimalno se može zaraditi pola stare milijarde, no za to treba osvojiti jedno od prva dva mjesta u četiri emisije i u završnoj, petoj, pobijediti tri suparnika u natjecanju. 

Novčane nagrade u Kviskoteci nisu jedino što natjecatelji mogu osvojiti. Redakciji pomažu i dva sponzora: Eurocentres, fondacija za europske jezike i obrazovanje iz Züricha, koja nagrađuje pobjednika tromjesečnim učenjem jezika u europskoj zemlji koju izabere, i JAT, koji osigurava besplatnu povratnu kartu. 

Pobjedniku će nagradu u ime spomenute švicarske fondacije za jezike uručiti njen predstavnik, dr. Juergen Gemmeke, koji će tom prilikom nešto reći i o mogućnostima učenja svjetskih jezika u njihovim filijalama u Europi i Americi.

Što preostaje gledateljima? Osim mogućnosti da provjere svoje znanje, Kviskoteka i za njih organizira nagradnu igru. O tome kakve ih nagrade očekuju - u stotoj Kviskoteci.