VEĆ MJESECIMA ukrajinske i ruske snage vode krvavu bitku oko naizgled beznačajnih lokacija. Na područjima oko malih gradova u Donbasu - kao što su Avdijivka, Vuhledar i Bahmut - borbe su bile toliko intenzivne da su mnogi zapadni komentatori i mediji kritizirali inzistiranje ukrajinske vlade na tome da nastavi borbu na tim lokacijama.

Prema tajnim dokumentima koji su se nedavno pojavili na Discordu, američki obavještajni dužnosnici mjesecima su upozoravali Kijev da se povuče iz Bahmuta.

Skeptici misle da bi Ukrajinci inzistiranjem na Bahmutu mogli ugroziti protuofenzivu 

Daleko bolje, glasi argument skeptika, bilo bi da se Ukrajinci povuku iz gradova i zauzmu nove položaje koje je lakše braniti, ostavljajući Rusima - koji su, čini se, voljni angažirati goleme količine vojnika i opreme - samo ograničene dobitke male vojne vrijednosti.

Neki promatrači čak tvrde da bi Ukrajinci držanjem Bahmuta mogli ugroziti svoju očekivanu protuofenzivu, ponajprije potrošnjom toliko mnogo streljiva za obranu grada, piše The Atlantic.

Ukrajina ne može birati gdje će se boriti baš zato što sprema protunapad

No, Ukrajina nema luksuz birati gdje će se boriti upravo zato što sprema protuofenzivu. Dok nastoji odbaciti ruske snage koje su prodrle u ukrajinski teritorij u prošlogodišnjoj bici za Donbas, Ukrajini je potrebno neko vrijeme da ovlada širokom paletom nove opreme koju su joj osigurali njezini europski saveznici i Sjedinjene Američke Države, dok istovremeno iscrpljuje rusku vojsku i opremu.

Daleko od nepotrebno destruktivne, ukrajinska odluka da se bori za Bahmut, Avdijivku i Vuhledar - što nazivamo Drugom bitkom za Donbas - bila je, kao i većina odluka ukrajinske vojske u ovom ratu, utemeljena na čvrstom strateškom razumijevanju.

Maksimiziranje šansi za uspjeh

Plan je bio iskoristiti prednosti defenzive za akumuliranje i uvježbavanje snaga za protuofenzivu. Doista, umjesto da naškodi bilo kakvoj protuofenzivi, odluka Ukrajine da produži borbu u spomenutim gradovima vjerojatnije je bila dio maksimiziranja šansi za uspjeh.

Ukrajinske oružane snage suočavaju se s neprijateljem koji ima kvantitativnu prednost. Ruska vojska, osobito nakon na brzinu provedene mobilizacije koja je započela prošlog rujna, dovela je velik broj novih vojnika, iako su oni zbog ranijih gubitaka na bojnom polju opremljeni starijom i lošije održavanom opremom nego u ranijim fazama rata.

Ako je rat u Ukrajini išta pokazao, to je da je napredovanje opasan posao

Ovoj brojnijoj, ali manjkavoj vojsci trebalo je vremena za obuku. Rusija bi bolje služila svojim interesima dopustivši novim trupama da razviju svoje vještine na zaštićenim obrambenim položajima i dopustivši iskusnijim vojnicima da se odmore u pripremi za ukrajinski napad.

Ako Ukrajina želi vratiti teritorij koji je Rusija zauzela prošle godine ili 2014., morat će prisiliti okupatora na povlačenje. A ako je dosadašnji rat išta pokazao, onda je to da je pokušaj napredovanja protiv moderne vatrene moći opasan posao - kao što su sami Ukrajinci pokazali ruskim osvajačima mnogo puta.

Smrtonosno natjecanje u ruskim redovima

Ipak, čak i nakon što je ruska kampanja 2022. otkrila velike nedostatke u vodstvu i učinkovitosti njezinih snaga, činilo se da su moskovski vojni stratezi opsjednuti idejom zauzimanja malih zajednica oko kojih se sada vode borbe u Donbasu. Stoga se Rusija vratila u ofenzivu bez pokušaja da riješi svoje brojne probleme.

Ruski napori u Bahmutu bili su posebno intenzivni jer je ta zajednica postala meta zloglasne Wagnerove grupe, privatne vojne kompanije koju je organizirao Jevgenij Prigožin. Ovaj nekadašnji ugostitelj iz Kremlja poznat je i kao Putinov kuhar, a u međuvremenu je postao jedan od stupova njegovog režima.

Ruska vojska je istodobno bacila oko na Kupjansk, Liman, Avdijivku i Vuhledar i uložila značajna sredstva u njihovo zauzimanje. Na taj su način Rusi pokrenuli smrtonosno natjecanje unutar vlastitih redova jer se činilo da vojska i Wagner čine sve kako bi nadmašili jedno drugo u političke svrhe.

Katastrofalni ruski gubici u Vuhledaru

Borbe u Vuhledaru proizvele su jedan od najneobičnijih prizora rata. Početkom veljače Rusi su očajnički željeli zauzeti grad, pa su naredili koloni tenkova da napreduje niz cestu bez opreme za razminiranje. Ukrajinci su uništili cijelu kolonu postavljajući mine naprijed i iza, što je dovelo do toliko katastrofalnih gubitaka da je ruski zapovjednik otpušten.

Slično tome, ruske formacije nisu uspjele zaobići i okružiti Avdijivku, nisu uspjele zauzeti Kupjansk, napravile su bezbroj neuspješnih pokušaja da ublaže ukrajinski pritisak na Kreminnu i nisu uspjele potisnuti ukrajinske formacije natrag u Liman (koji je Rusija okupirala prije nego što ga je Ukrajina oslobodila početkom listopada). Svaka od ovih neuspjelih operacija skupo je koštala Ruse.

Bahmut je najstrašniji primjer ruske spremnosti da žrtvuje svoju vojsku

Bahmut je bio još strašniji primjer ruske spremnosti da žrtvuju vojnike. Wagnerova skupina usvojila je posebno perverzan oblik ratovanja. Sirove i neiskusne trupe donedavnih zatvorenika poslane su naprijed u napad na ukrajinske linije gotovo bez ikakve nade za preživljavanje. Njihova uloga je samo da budu mete - da natjeraju Ukrajince da otkriju vlastite položaje otvaranjem vatre.

Očigledna je namjera da rusko topništvo i kasniji jurišni valovi napreduju pokraj tijela svojih mrtvih suboraca. Primjenom ove iznimno skupe taktike "ljudskih valova" Wagner je ponavljao praksu Crvene armije iz Drugog svjetskog rata - onu koju današnji zapadni štovatelji sovjetske operativne umjetnosti obično ne ističu.

Šokantni ruski gubici kod Bahmuta

Međutim, čak i ovaj oblik samodestruktivnog ratovanja donio je samo male teritorijalne dobitke, a gubici ruskih vojnika, posebno kod Bahmuta, bili su posebno šokantni. Jedan je dužnosnik NATO-a rekao za The Guardian krajem ožujka da su Rusi u Drugoj bitci za Donbas dnevno imali 1200 do 1500 gubitaka, a većina se dogodila oko Bahmuta.

Ukrajina je također pretrpjela gubitke. U prosincu, kada je predsjednik Volodimir Zelenski posjetio Washington, jedan od najemotivnijih dijelova njegovog obraćanja Kongresu bio je posvećen borbama u Bahmutu. "Svaki pedalj te zemlje je natopljen krvlju; neprestano se čuju topovi. Borba za Bahmut će promijeniti tragičnu priču našeg rata za neovisnost i slobodu", rekao je Zelenski.

Strašni strateški izbori koje moderni rat nameće vojnicima

U ožujku, kada je Zelenski posjetio front u Bahmutu, zahvalio je vojnicima na njihovim herojskim naporima, istovremeno naglašavajući da se borba mora nastaviti dok Ukrajina ne pobijedi. Inzistirao je na tome da će, ako Bahmut padne, Putin nanjušiti slabost i iskoristiti rusku pobjedu za prikupljanje međunarodnog pritiska protiv ukrajinskih interesa.

Druga bitka za Donbas razotkrila je strašne strateške izbore koje moderni rat nameće borcima. Odluka Zelenskog da produži i naglasi značaj bitke mogla bi se činiti bešćutnom, ali to je dio promišljenog pokušaja da se u budućnosti smanje ukrajinski gubici i pripremi protuofenziva.

Mnogo je bolje za ukrajinske snage da se suprotstave velikoj i nevještoj ruskoj vojsci kada ona napada i izlaže se velikim gubicima. Ako rusko vodstvo nastavi pokušavati napredovati pod ovim okolnostima, Ukrajinci moraju nastaviti iskorištavati prednosti.