SJEDINJENE Države su jučer po tko zna koji put od odlučnog "ne" na kraju došle do "može", barem što se tiče isporuke oružja Ukrajini. Već je bedasto gledati to natezanje i neodlučnost Washingtona koji onda, kao, popusti molbama saveznika i isporuči HIMARS-e, Bradleyje, Patriote, Abramse...

>> Preokret u Washingtonu. SAD pristao na obuku ukrajinskih pilota, šalje i F-16?

Iako je američki predsjednik Joe Biden odluku da će dozvoliti isporuku F-16 Fighting Falcona Ukrajini svojim kolegama na sastanku G7 iznio u povjerenju, ona je vrlo brzo došla u medije. Zbog toga Biden neće moći zaista iznenaditi i razveseliti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kad im se ovaj pridruži u Japanu. Usprkos tome Zelenski će, kao iskusan glumac, odglumiti iznenađenje. Sreću neće trebati glumiti jer će, eto, konačno dobiti toliko željene zapadne borbene avione.

Ne tako suptilna poruka Macronu

Velika većina zapadnih medija objavila je da će Ukrajina dobiti F-16. Međutim, Biden je kolegama rekao da se Washington neće protiviti ni isporukama drugih borbenih aviona. Ako koja država ima viška.

To se prije svega odnosi na francuskog predsjednika Macrona i francuske borbene avione Mirage 2000. Ukrajinci bi rado primili i švedske Gripene, ali kako Švedska (zbog Turske) još nije postala članica NATO saveza, pitanje je hoće li ih uopće ponuditi.

U svakom slučaju, Ukrajinci se najviše pouzdaju u donacije višenamjenskih borbenih aviona F-16. Kažu da bi im 48 primjeraka za početak bilo dovoljno. Države koje su do sada pokazale najviše spremnosti za isporuke F-16 su Belgija i Danska.

Uz to, dansko ratno zrakoplovstvo bi bilo nositelj obuke ukrajinskih vojnika, tj. osiguralo bi smještaj, učionice, simulatore i vjerojatno avione potrebne za preobuku Ukrajinaca koji su do sada letjeli isključivo na avionima proizvedenima u Sovjetskom Savezu. Samu obuku izveli bi američki instruktori.

Kako do broja 48?

Ukrajinci će zasigurno dobiti starije varijante F-16. Potencijalni donatori su Belgijci, Danci, Norvežani i Portugalci, koji bi zajedno mogli dati desetak aviona F-16AM. Grčka ima jako puno F-16, ali teško da će dati ijedan. Turska još manje.

Poljska se do sada iskazala kao veliki donator naoružanja Ukrajini, ali ovog puta zasigurno neće dati svoje avione F-16C/D Block 52+. Tako da će na kraju američko ratno zrakoplovstvo morati donirati većinu Fighting Falcona ako se želi dosegnuti broj 48.

Kao sasvim slučajno, neimenovani, ali zato jako dobro obaviješteni izvor iz samog vrha američkog ratnog zrakoplovstva prekjučer je za Yahoo News izjavio da su preliminarna testiranja ukrajinskih pilota pokazala kako bi se osnovna obuka  s prvotno predviđenih 18 mogla skratiti na samo četiri mjeseca.

>> Dokument Pentagona: Ukrajinski piloti testirani na avionima F-16, bili su odlični

Dodao je da su dva ukrajinska pilota koja su sudjelovala u testiranju (isključivo na simulatorima) pokazala veliki entuzijazam i mar, ali i jako slabo poznavanje engleskog jezika. Činjenica je i da su se našli u kabini koja je potpuno drukčija od onih u MiG-29 i Su-27. Na F-16 čak ni upravljačka palica ne stoji među pilotovim nogama, nego desno od sjedala.

Usprkos svemu, američki instruktori zaključili su da bi se osnovna obuka mogla obaviti za četiri mjeseca. Potom bi morao uslijediti napredniji i još složeniji dio obuke, u kojem bi ukrajinski piloti svladali upotrebu sve sila naoružanja koje F-16 može ponijeti. Ili će, što je vjerojatnije, obuka biti ograničena samo na projektile zrak-zrak i pokoji projektil zrak-zemlja.

Što Ukrajinci očekuju od F-16?

U svakom slučaju, prvi F-16 i, što je još važnije, prvi ukrajinski piloti sposobni letjeti na njima u Ukrajinu bi trebali doći najranije na samom kraju ove godine. Iako je vjerojatnije da će to biti početkom naredne.

Što Ukrajinci očekuju od F-16? Prije svega da im osigura prevlast u zračnom prostoru. Doduše, sudjelovanje ruskog ratnog zrakoplovstva u dosadašnjem dijelu agresije na Ukrajinu bilo je vrlo slabo. Najviše su korišteni bombarderi za lansiranje krstarećih i hipersoničnih projektila.

Svako povećanje intenziteta djelovanja jurišnika Su-25 i jurišnih helikoptera Ka-52 automatski dovodi do velikog povećanja njihovih obaranja. U usporedbi s ruskom artiljerijom, uloga zrakoplovstva je minimalna.

Nakon što uz pomoć F-16, MiG-29 i Su-27 ukrajinsko ratno zrakoplovstvo potpuno preuzme dominaciju u svom zračnom prostoru, i samo će se moći usredotočiti na blisku zračnu potporu snagama na zemlji.

F-16 je izuzetno uspješan višenamjenski borbeni avion

F-16 je prvotno razvijen kao "europski" dnevni lovac koji će se uspješno moći suprotstaviti sovjetskom MiG-u 21, a kao zamjena za ne baš uspješni lovac F-104 Starfighter koji je "ponosno" nosio nadimke "leteći lijes" i "tvornica udovica".

No s vremenom je F-16 postao najuspješniji višenamjenski borbeni avion koji podjednako uspješno uništava ciljeve u zraku i na zemlji. S isporučenih više od 4500 primjeraka postao je i najprodavaniji američki i zapadni borbeni avion. I još se uvijek uspješno prodaje.

Tajna uspješnosti F-16 leži u njegovoj jednostavnosti i istovremenoj uporabi najnaprednijih tehnologija. To se prije svega odnosi na uporabu računalnog sustava za nadzor leta (fly-by-wire) i sintetičke stabilnosti jer je avion bio napravljen s negativnom stabilnošću, tj. težište je namjerno pomaknuto prema repu, što je omogućilo odličnu pokretljivost u zraku. 

Međutim, Fighting Falcon se neće proslaviti kao lovac, nego kao jurišnik. Izraelska je vlada 1981. odlučila zračnim udarom uništiti irački nuklearni reaktor koji je bio pri dovršetku. Operacija je nazvana Opera i uspješno je izvršena 7. lipnja 1981. U njoj je sudjelovalo osam aviona F-16A, svaki naoružan s dvije bombe Mk84.