NAKON što je u nedjelju u emisiji Utisak nedelje na Tv Novoj u Beogradu gostovao otac curice ubijene u beogradskoj školi Slobodan Negić i svojim istupom izazvao suze svih u studiju, ali i brojnih građana koji su gledali snimke njegovog gostovanja, o svemu se oglasio i Igor Jurić, otac djevojčice otete i ubijene 2014. godine. Ujedno je i osnivač zaklade koja nosi njeno ime, a u javnosti se često javlja oko problematike nestalih osoba.

Njegov emotivni status prenosimo u cijelosti.

"Mislio sam da sam dobar čovjek.

Sve dok nisam upoznao Sofijinog tatu Slobodana. Upoznali smo se grleći se i zajedno plačući, jecajući i tiho tješeći jedan drugog bez riječi. A onda je Slobodan prekinuo tišinu i tiho rekao ono što svi već znamo: "Igore, mnogo mi nedostaje moja Sofija..."

Slobodan je zajedno s ostalim roditeljima djece stradale u Ribnikaru i Mladenovcu postao dio jedne velike obitelji. Obitelji u kojoj više nisi Slobodan nego Sofijin tata, kao što ja nisam Igor nego Tijanin tata. Tako mi se obraćaju ljudi koji me prepoznaju na ulici.

"Jeste li vi Tijanin tata"? „Da, jesam...“

Onda vas u trenutku preplave dva osjećaja, jedan je neizmjerni ponos, drugi je neizmjerna tuga. Tako će nastaviti život Slobodan, kao i svaki drugi roditelj koji je u ovoj strašnoj tragediji izgubio one koji ovaj život čine smislenim.

Izuzetno sam tužan i izuzetno sretan što sam upoznao Slobodana.

Znam da ću imati od koga naučiti dobrotu. Znam s kim mogu šutjeti. Znam tko će me razumjeti. Jednako tako žarko želim zagrliti i šutjeti sa svakim roditeljem koji će ispričati svoje priče o svojoj stradaloj djeci.

I tek ćemo plakati kada se njihove priče spoje sa Slobodanovim. Tek tada ćemo početi shvaćati koliki je to zapravo gubitak za sve nas. Barem se nadam da stvarno hoćemo.

Slobodan nam je svima dao zadatak da na ovoliku količinu ljubavi i dobrote koju nam je pružio odgovorimo isto.

Da bolje razumijemo, volimo i poštujemo svoje bližnje. Ali ne samo bližnje. Samo dobrota i ljubav mogu izliječiti ovu veliku ranu i nasilje oko nas. Baš onu dobrotu koju moj Sloba nosi u sebi, u svom ogromnom srcu.

I zato, zbog Sofije i njezinog tate, zbog sve druge stradale djece i njihovih roditelja, razmislite kako razgovarate sa svojom i tuđom djecom, s prijateljima, rodbinom, poznanicima i onima koje ne poznajete.

Dug svakom djetetu...

Neka svatko od nas bude barem mali, ako već ne može biti veliki Slobodan Negić. To dugujemo svakom djetetu koje je stradalo u ovoj neviđenoj tragediji.

I neka to krene od vas, dragi zastupnici. Ispunite skupštinu i s najvećim poštovanjem u tišini i primjerenim rječnikom razgovarajte o ovoj nevolji koja nas je zadesila.

Pokušajte biti dobri kao on

Nama, roditeljima stradale djece, ništa ne znači što se međusobno bjesomučno vrijeđate. Raspravite među sobom kako preduhitriti i spriječiti ovakve tragedije. I barem dok su sjednice posvećene ovoj tragediji, svi pokušavajte biti, barem nakratko, Slobodan Negić. Pokušat ću naučiti biti dobar kao on.

Znam da je gotovo nemoguće, ali pokušat ću. Pokušajte i vi.

Zbog Sofije i svakog drugog stradalog djeteta.

Sofijin tata, Slobodan Negić. Oličenje dobrote."

Tko je bila Tijana Jurić?

Tijana Jurić, djevojka iz Subotice u Vojvodini, oteta je, mučena, zlostavljana i ubijena 25. srpnja 2014. Imala je samo 15 godina.

Riječ je o slučaju koji se danima intenzivno pratio. U prvom redu zbog ovog slučaja i medijske pažnje koju je izazvao, 2019. godine je Srbija izglasala zakon o doživotnoj kazni zatvora za najteža kaznena djela, uključujući teško ubojstvo, silovanje i obljubu djece, trudnica i nemoćnih osoba. Zakon je u medijima postao poznat kao Tijanin zakon.

Tijana se te kobne subote bila vratila s mora, s crnogorske obale, gdje je bila na školskom izletu. Otišla je u selo Bajmok i ondje navečer izašla s prijateljima. Ljetni odmor je, kao i ranijih godina, provodila kod djeda i bake na selu. Tog je ljeta bila upisala srednju glazbenu školu, želeći učiti etno pjevanje i usavršiti sviranje violončela. Život je tek bio pred njom.

S prijateljima je otišla na malonogometni turnir, koji se održava u zaseoku Rata, i ostala s njima cijelu večer. Oko ponoći je krenula kući u društvu jedne prijateljice i prijatelja, no na pola puta odlučila je da se mora vratiti kako bi vratila majicu s kapuljačom koju joj je prijatelj posudio. Prijatelj je predložio da vrati majicu umjesto nje, ali ona ga je odbila.

Rastali su se nekih 200 metara od kuće njene bake i djeda. Tijanin otac je kasnije, osobnom istragom, uspio rekonstruirati kuda je išla i što se dogodilo.

Na putu prema Sportskom centru Rata Tijana je oko pola sata iza ponoći susrela još nekoliko prijatelja koji su je pitali kamo ide, a ona im je odgovorila da ide vratiti posuđenu majicu. Prešla je željezničku prugu i zemljanim putem nastavila prema sportskom terenu, na kojem ju je čekao prijatelj, vlasnik majice.

Prijatelj je, kad je vidio da Tijana ne dolazi, krenuo ususret njoj. Ali nesretna djevojčica u tom je trenutku već bila oteta. Pronašao je samo njenu tenisicu. Igor Jurić je na temelju svoje istrage zaključio da je od trenutka kad je zadnji put viđena do trenutka kad je njena tenisica pronađena prošlo najviše sedam minuta. Pretpostavlja se da je nasilno ugurana u automobil, a da joj je tenisica ispala dok se otimala.

Potraga trajala 13 dana, uključili se mađarska policija i Interpol

Tijanu su prijatelji te noći počeli zvati na mobitel i slati poruke na Facebook, ali ona nije odgovarala, a nakon dva sata isključio joj se i mobitel. Iste noći djeca i drugi stanovnici Bajmoka počeli su je tražiti po selu i okolnim zaseocima i njivama. Uskoro se uključila i policija, a onda i žandarmerija, uz policijski helikopter i pse tragače.

Tijanin otac, koji se odmah vratio iz Belgije, gdje je radio kao nogometni trener, kasnije je rekao da je otkrio kako je policija ustvari mogla pravovremenom intervencijom pronaći njegovu kćer preko signala mobitela da ga je odmah po nestanku locirala.

Policija je ispitala sve za koje je sumnjala da bi mogli biti umiješani u njen nestanak, ali tragova nije bilo. A onda je u ponedjeljak lociran signal njenog mobitela oko dva kilometra od granice s Mađarskom. U potragu je uključena i mađarska policija, čak i Europol i Interpol. Pojavljivale su se raznorazne teorije: da su Tijanu oteli trgovci ljudima, kamatari kojima je njen otac navodno dugovao, čak i migranti ili neka vjerska sekta.

34-godišnji Đurić ju je oteo, izudarao, pokušao silovati i onda zadavio

A onda je 7. kolovoza, trinaestog dana potrage, objavljeno da je uhićen ubojica Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Srpski ministar policije Nebojša Stefanović potvrdio je na press-konferenciji tog dana da je Đurić uhićen dan ranije u svojoj mesnici. Prema ministrovim riječima, on je "potpuno mirno rezao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo", uz "potpunu odsutnost bilo kakvog kajanja, potpunu odsutnost bilo kakvog ljudskog ponašanja".

Đurić, inače visok dva metra i težak preko 100 kilograma, prvo je negirao da je oteo i ubio Tijanu Jurić, ali kad je pao na poligrafskom testiranju, slomio se i priznao svoj stravični zločin istražiteljima.

Prema njegovoj priči, pijan je vozio i udario djevojčicu automobilom, a kad je ona počela zapomagati i zvati upomoć, udario ju je više puta u glavu i ubacio u automobil. Potom ju je odvezao na polje, gdje ju je, po svemu sudeći, svukao, pokušao silovati i zatim je zadavio majicom - onom istom koju je htjela vratiti prijatelju. Nakon toga je, kaže, tijelo vratio u auto i prevezao ga desetak kilometara od Sombora, gdje ga je zakopao na divljem smetlištu, udaljenom 23 kilometra od mjesta na kojem ju je oteo. U prtljažniku automobila pronađena je i lopata kojom ju je zakopao. No prije toga je navodno stao u lokalnoj krčmi i nastavio piti.

Međutim, policijska istraga je utvrdila da Đurić svoju žrtvu uopće nije prvo udario automobilom. Đurić je također poricao da je silovao Tijanu, da bi naknadno priznao da ju je seksualno zlostavljao. Tužiteljstvo je, pak, ustvrdilo da ju je pokušao silovati, a zatim je ubio da bi prikrio pokušaj silovanja, kako je tada pisao srpski Blic.

Na kraju je osuđen na 55 godina zatvora, 40 za teško ubojstvo i 12 godina za pokušaj silovanja, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.