U FILMU Oppenheimer istoimeni lik kojeg glumi Cillian Murphy kaže da predložena lokacija za tajni laboratorij za razvoj i testiranje atomskog oružja u sjevernom Novom Meksiku sadrži samo školu za dječake i Indijance koji izvode pogrebne obrede. Ali na toj zemlji je netko živio.

Američka vojska dala je 1942. godine 32 hispanske obitelji koje su živjele na visoravni Pajarito 48 sati da napuste svoje domove i zemlju, u nekim slučajevima pod prijetnjom oružjem, kako bi izgradili laboratorij koji će stvoriti prve atomske bombe na svijetu, tvrde rođaci onih koji su protjerani, kao i bivši zaposlenik laboratorija, piše Reuters.

Kuće su rušene buldožerima, stoka je ustrijeljena ili puštena, a obitelji su dobile malo ili nimalo naknade, tvrdi Loyda Martinez (67), koja je 32 godine radila kao računalna znanstvenica u Nacionalnom laboratoriju Los Alamosa, te je citirala izvještaje o iseljenim stočarima i farmerima obitelji koje su joj susjedi u dolini Espanola.

Glasnogovornik Nacionalne uprave za nuklearnu sigurnost rekao je da su latinoamerički farmeri dobili kompenzaciju po znatno nižoj stopi od bijelih vlasnika posjeda, ali agencija nije bila upoznata s uništavanjem domova i ubijanjem ili napuštanjem životinja. Agencija se nije bavila pitanjem jesu li vlasnici posjeda nasilno uklonjeni.

Martinez je provela desetljeća boreći se za deložirane stanovnike i prava Hispanaca, domorodaca, žena i drugih zaposlenika laboratorija te je dobila dvije grupne tužbe koje se odnose na jednake plaće i tretman za njih. "Bili su to hispanoamerički vlasnici domova, što možda objašnjava zašto se ova mračna epizoda u američkoj povijesti toliko ignorira", rekla je.

Laboratorij danas ima preko 14 tisuća zaposlenih

Uspješnica Christophera Nolana uzburkala je sukobljene odnose sjevernog Novog Meksika s "laboratorijem", koji danas ima preko 14.000 radnika i najveći je poslodavac u regiji. Mnogim lokalnim Hispancima - potomcima španjolskih kolonijalnih doseljenika - njegove su visoke plaće platile domove, visoko obrazovanje i priliku da ostanu na višegeneracijskim zemljištima u ovom zemljom bogatom, a novcem siromašnom području.

Marcel Torres, čija obitelj živi u području Penasco od 1700-ih, radio je u najtajnijim sektorima laboratorija 35 godina kao strojar pomažući u izradi nuklearnog oružja - kako bi, kako je rekao, "pokušao spriječiti svjetski rat".

"Bili smo im toliko vrijedni da ih nije bilo briga tko smo u utrci", rekao je Torres (78), koji je dodao da je u laboratoriju zarađivao otprilike tri puta više nego što bi zarađivao drugdje u tom području. Za druge, laboratorij nosi nasljeđe smrti i oduzimanja imovine.

Martinez je lobirala u Kongresu SAD-a za kompenzaciju zaposlenicima poput njezina oca, laboratorijskog radnika koji je umro nakon rada s otrovnim kemijskim elementom berilijem. Godine 2000. Kongres je priznao da su radijacija i drugi toksini doprinijeli smrti ili bolestima tisuća radnika koji rade na nuklearnom oružju.

Ministarstvo rada uspostavilo je fond za odštetu za one koji su pogođeni, ali bile su potrebne godine da obitelji dobiju isplatu, rekla je Martinez, koja je početkom 2000-ih bila članica državne komisije za ljudska prava Novog Meksika. Myrriah Gomez, docentica na Sveučilištu New Mexico, rekla je da su njezini pradjed i prabaka istjerani sa svog ranča od 63 hektara kako bi se izgradio laboratorij, a da je njezin djed umro od raka debelog crijeva nakon što je radio na projektu Manhattan.

"Oppenheimer nije imao dvojbe oko raseljavanja ljudi iz njihovih domovina", rekla je Gomez, koja je napisala knjigu Nuclear Nuevo Mexico o postavljanju laboratorija. Autorica Alisa Valdes, koja je napisala scenarij o Loydi Martinez, rekla je da scene u filmu Oppenheimer snimljene u blizini Abiquiua u Novom Meksiku, koje prikazuju laboratorij u praznom krajoliku, odražavaju stavove američke vlade da je to područje nenaseljeno.

"Nema gospodarskog razvoja u našim područjima jer je sve usredotočeno na Los Alamos"

Laboratorij je izgrađen na zemljištu koje je sveto lokalnom narodu Tewa i koje je dodijeljeno hispanskim doseljenicima pod španjolskom kolonijalnom vlašću, a zatim dodijeljeno hispanskim i bijelim stanovnicima nakon što je SAD okupirao to područje nakon Meksičko-američkog rata koji je trajao od 1846. do 1848.

"Uzimanje zemlje za Los Alamos nije bilo odstupanje, to je ono što su Sjedinjene Države radile od 1848.", rekao je državni povjesničar Novog Meksika Rob Martinez, čiji je ujak radio u laboratoriju.

Godine 2004. obitelji vlasnika posjeda dobile su kompenzacijski fond od 10 milijuna dolara od američke vlade. Danas je okrug Los Alamos, gdje se nalazi laboratorij, jedan od najbogatijih i najbolje obrazovanih u SAD-u. Susjedni okrug Rio Arriba, koji čine 91% Hispanoamerikanaca i Indijanaca, među najsiromašnijim je u zemlji, s najnižim akademskim rezultatima.

"Nema gospodarskog razvoja u našim područjima jer je sve usredotočeno na Los Alamos", rekao je Cristian Madrid-Estrada, direktor regionalnog skloništa za beskućnike u Espanoli, najvećem gradu Rio Arriba.

Iz laboratorija su rekli da je više od 61% zaposlenika od 2018. iz Novog Meksika, a većina njihove radne snage živi izvan okruga Los Alamos. "Posvećeni smo uspjehu ove regije koju svi zovemo domom", rekao je glasnogovornik u izjavi.