POPUT posjeta ruskoj banji, odlazak na ručak u Dubai usred ljeta zahtijeva prolazak kroz cijeli niz temperatura. Teturam kroz vrućinu od 43 stupnja Celzijeva, a zatim uranjam u klimatizirane prostore restorana 11 Woodfire, brišući kondenzaciju sa svojih naočala dok tražim sankcioniranog oligarha Andreja Meljničenka, za Financial Times piše Max Seddon.

Restoran s Michelinovom zvjezdicom u luksuznom predgrađu Jumeirah rijedak je izlet za najbogatijeg Rusa. Sjedi za stolom u kutu, odjeven u skladu s vremenom koliko je to moguće. "Ne poznajem dobro grad i ne izlazim često na ručak", kaže Meljničenko dok proučava jelovnik. Putinova invazija na Ukrajinu prošle godine učinila je Meljničenka, kako sam kaže, "izopćenikom", okončavši ugodan život u kojem je uživao na zapadu zahvaljujući prihodima od svog rastućeg carstva ugljena i gnojiva EuroChema.

Europska unija je sankcionirala Meljničenka u ožujku 2022. jer je prisustvovao okruglom stolu oligarha s Putinom u Kremlju nekoliko tjedana ranije, točnije prvog dana rata, 24. veljače. To ga je potaknulo da napusti svoju vilu u St. Moritzu i pođe u Ujedinjene Arapske Emirate, čiji je državljanin postao 2021. godine, te da se povuče kao korisnik zaklade koja posjeduje njegovo carstvo. Njegova motorna jahta A, vrijedna 300 milijuna dolara, ima ovdje vez, utočište u usporedbi s većim bratom, jahtom na jedra A, vrijednom 600 milijuna dolara, koju su zaplijenile talijanske vlasti u Trstu.

Međutim, ratni porast cijena gnojiva udvostručio je Meljničenkovo bogatstvo na više od 25 milijardi dolara, prema ruskom izdanju Forbesa. A za moskovsku elitu Ujedinjeni Arapski Emirati su mjesto gdje se bogatstvo može potrošiti. Sankcionirani na zapadu, bogati Rusi poput Meljničenka našli su se kod kuće usred estetike blještavila i jahti u Dubaiju.

Rat ga je iznenadio

Meljničenko priznaje da ga je rat iznenadio. Odletio je u Moskvu, kako je očekivao, u rutinski posjet Kremlju u ime Ruske udruge industrijalaca i poduzetnika, lobističke skupine oligarha: "Moraš se često sastajati s dužnosnicima. Kako bih inače mogao poslovati u zemlji? A onda se probudiš i na televiziji vidiš projektile kako lete i imaš izbor otići ili ostati. Kako možeš ostati?"

Masovno sankcionirajući oligarhe, Zapad se nadao da će oni ustati kako bi zaštitili svoje bogatstvo i organizirati državni udar protiv Putina ili barem pozvati na prekid rata. Zašto se to nije dogodilo? Jesu li Putin i njegove službe sigurnosti previše stabilni, a oligarsi preslabi? No, čini se da Meljničenko uopće ne misli da je za rat prvenstveno odgovoran Putin: "Ovo je bila globalna pogreška. Ljudi koji su to pokušali spriječiti nisu radili svoj posao."

U Meljničenkovoj analizi Zapad je dopustio da stvari izmaknu kontroli kada je odlučio da je Rusija "zahrđala benzinska postaja" u konačnom propadanju zbog prevelike ovisnosti o nafti i plinu: "Što čini moć koja slabi? Ne možete riješiti kućne probleme? Onda idete u rat."

Putin je mnogo puta rekao da nije imao drugog izbora osim započeti rat, ali uvijek je to formulirao kao svoju odluku.

"Ali život je mnogo kompliciraniji", kaže Meljničenko. "Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odgovoran je za rat jer je izbjegavanje rata postavio kao cilj svoje predizborne kampanje, ali je svojim ekstremnim neprofesionalizmom isprovocirao svog snažnog i agresivnog susjeda da to učini. Burns iz CIA-e je napravio propust kada je SAD deklasificirao obavještajne podatke da je Putin planirao invaziju. To znači da je loše radio svoj posao i da nije mogao postići ono što je trebao - izbjeći rat", kaže.

"Odgovornost je kolektivna"

Meljničenko kaže da je "odgovornost kolektivna", a na pitanje osjeća li ikakvu krivnju za rat odgovara: "Apsolutno se ne smatram osobno odgovornim za tragedije koje su se dogodile." Inzistira na tome da su krivi svjetski čelnici: "Pokušavati riješiti tko je kriv, a tko nije, vrlo je opasno."

Seddon pita Meljničenka zamjera li Zapadu što ga je sankcionirao, a nekoliko mjeseci kasnije i njegovu ženu, nakon što je postala korisnica zaklade koja posjeduje njegovu imovinu. On sliježe ramenima: "To je kao svaka prirodna katastrofa, kiša, uragan. Što možeš učiniti? Tako je kako je."

Jedini ruski milijarder koji je kritizirao Putina zbog rata je ekscentrični tajkun Oleg Tinkov, koji je tvrdio da ga je Kremlj natjerao na hitnu prodaju njegove banke zbog njegovih antiratnih komentara. Dvosmislene izjave poput Meljničenkovih - koji je prošlog ožujka rekao: "Događaji u Ukrajini doista su tragični. Hitno nam treba mir" - frustrirale su Tinkova, koji je rekao da su oligarsi postali taoci vlastitog bogatstva.

"On laže. Pokušava govoriti o svojim visokim moralnim kvalitetama", ironizira Meljničenko, odbijajući dalje komentirati.

Meljničenko je daleko animiraniji oko širih posljedica sankcija protiv njega, koje su postale dio globalnog natezanja oko izvoza žitarica iz ukrajinskih crnomorskih luka. Meljničenko uspoređuje ove sankcije, za koje kaže da su podigle globalne cijene hrane i pospješile krizu gladi u siromašnim zemljama, s američkim nuklearnim bombardiranjem Hirošime: "Nije pogodilo mnogo vojnih ciljeva, ishod rata je već bio određen, a patnja je ogromna. Potpuno je isto."

"Sankcije su ekonomsko oružje za masovno uništenje"

Meljničenko je potom uložio znatne napore pokušavajući natjerati sugovornika da se složi oko ovoga, odbacujući proteste da nije u pravu što osuđuje sankcije na takav način, dok ostaje tako dvosmislen o njihovom temeljnom uzroku - ratu koji je započela Rusija. "Ako nanosite štetu milijunima koji nemaju nikakve veze sa sukobom, vi ste ratni zločinac", kaže oligarh, tvrdeći da su sankcije ekonomsko oružje za masovno uništenje: "Nemojte se skrivati iza izraza kolateralna šteta - to je zločin. Nije važno zašto je to netko učinio."

Seddon pita Meljničenka je li to što Rusija radi u Ukrajini zločin. "Po mom mišljenju, da", kaže on. Naknadno je stupio u kontakt s Financial Timesom kako bi rekao da se njegov odgovor odnosi na konkretne scene napada na civilne ciljeve koji su, po njemu, zločin.

"Prema mom mišljenju, mnogo događaja... Još jednom, ja nisam na terenu, nisam stručnjak, ne mogu opisati ovaj ili onaj konkretan slučaj." Ali vidio je iste slike uništenih gradova: "Opet, nisam bio na terenu, što da kažem? Rat na površinu izvlači svakakve odvratne ljude s obje strane. Ratnih zločina svakako ima s obje strane. To se događa u svakom ratu. To je prirodno. Nije važno tko je započeo."

"Ne vidim trend deeskalacije. To me plaši"

Meljničenko je zabrinut da će se dugoročne posljedice rata osjetiti i izvan Ukrajine: "Nažalost, nigdje ne vidim trend deeskalacije. To me plaši. Što duže stvari traju i što su očekivanja društva više osujećena, to ga je teže mobilizirati. Postoji ograničenje koliko dugo propaganda može okupiti ljude za uništenje. Ljudi se umore od toga i žele ići dalje. Lideri počinju gubiti popularnost."

U moskovskim elitnim krugovima pobuna je potaknula zabrinutost o "dobu nevolja" koje će graničiti s građanskim ratom. "Ali vrijeme nevolja neće biti ograničeno samo na Rusiju”, kaže Meljničenko: "U kulturološkim studijama postoji koncept vremena karnevala i vremena orgija. Karnevali su kad svi stave maske i igraju po pravilima. Orgije su kad svi polude. U vremenu smo orgija. I čini se da to neće dobro završiti."

Naravno, konačna odgovornost za to leži na Putinu, ali Meljničenko ne vidi svijet tako: "Besmisleno je govoriti o dobru i zlu, jer sve ovisi o tome s koje strane se gleda. Ovo je vrijeme kada su maske skinute i svi divljaju."