MNOGI ruski dezerteri nemaju putovnice i imena su im na međunarodnim tjeralicama. Oni se unatoč tome pokušavaju snaći u inozemstvu. Trojica dezertera su za Deutsche Welle govorila o svojim sudbinama i uvjerenjima. U nastavku prenosimo tekst DW-a.

Oktoberfest je u punom jeku u Münchenu. Vasilija srećemo u mirnom parku na periferiji grada. On je u Njemačkoj skoro mjesec dana i jedan je od prvih ruskih dezertera kojem je pošlo za rukom da legalno uđe u zemlju. Ovaj mladić kaže da se u Njemačkoj osjeća sigurno, ali da se boji za svoju obitelj u Rusiji. Zato ne želi da se objavi njegovo pravo ime. U Rusiji, čije vlasti zbog dezerterstva tragaju za njim, prijeti mu do 15 godina zatvora.

"Neću se boriti protiv svog naroda"

Vasilij je artiljerac. Studirao je na vojnoj akademiji i obvezao se na višegodišnju službu u ruskoj vojsci. Ali on se već odavno razočarao u nju. Njegovi pokušaji napuštanja vojske bili su neuspješni. Kada je Rusija napala Ukrajinu, dobio je naredbu za odlazak na bojište.

"Rekli su: ?Spremi se, već nam ponestaje ljudi'", prisjeća se Vasilij. Ali on je to odbio. "Ja sam ukrajinskog porijekla", rekao je svom nadređenom: "Moj otac je Ukrajinac, neću se boriti protiv svog naroda."

Unatoč svim prijetnjama njegovog nadređenog, Vasilij nije otišao na bojište. Ali zbog toga nije bio otpušten iz svoje postrojbe. Kako su u razgovoru za DW rekli Vasilij i drugi dezerteri, rusku vojsku nije bilo jednostavno napustiti ni prije 21. rujna 2022. godine, kada je predsjednik Vladimir Putin objavio djelomičnu mobilizaciju. A nakon toga je, kažu, to postalo potpuno nemoguće. Kazne za neovlašteno napuštanje vojarne i dezerterstvo povećane su na deset odnosno 15 godina zatvora.

"Nije bilo izlaza", kaže Vasilij. "Dobio sam poziv iz zapovjedništva i rečeno mi je: 'Ili ćeš ići na ratište ili ćemo protiv tebe pokrenuti kazneni postupak. U tom slučaju ćeš završiti iza rešetaka, odakle ćeš ionako biti poslan u rat.'" Zbog svega toga Vasilij se odlučio na bijeg iz Rusije.

Viktor: Bilo se jednostavno nemoguće suprotstaviti

Prema podacima organizacije "Go by the Forest" ("Idi šumom"), koja pomaže Rusima koji žele izbjeći mobilizaciju i odlazak u rat, više od 500 dezertera napustilo je zemlju nakon objave mobilizacije. A to su samo oni koji su se obratili aktivistima za ljudska prava. Stvarne brojke su vjerojatno višestruko veće.

Većina muškaraca bježi najprije u Kazahstan ili Armeniju. Jedan od njih je i časnik za vezu Viktor. Ni on ne želi objaviti svoje pravo ime. Za razliku od Vasilija, on je bio sudionik ruskih vojnih operacija protiv Ukrajine.

Tijekom videopoziva iz glavnog grada Kazahstana Astane Viktor kaže da je pokušao napustiti vojsku. No u veljači 2022. godine odlazi na vojnu vježbu koja se održava na ukrajinskom poluotoku Krim, koji je Rusija anektirala. Već 24. veljače je njegova postrojba sudjelovala u ruskoj invaziji.

"Probudili su nas u pet sati ujutro, postrojili i rekli: 'Počinje!' Ali nam nisu rekli kamo se ide", prisjeća se Viktor. "U tom trenutku jednostavno se bilo nemoguće suprotstaviti. Ako je netko išao naprijed, Ukrajinci bi ga upucali, a ako bi bježao nazad, uhvatili bi ga njegovi", priča Viktor.

On je sve do ljeta 2022. bio na ukrajinskom teritoriju. "Vidio sam pogubljene ratne zarobljenike i čuo odgovarajuća naređenja zapovjednika postrojbi", kaže, ali uvjerava: "Nikada se ništa slično nije dogodilo poput onoga u Buči." O masakrima nad civilima u Ukrajini saznao je, kaže, tek krajem travnja 2022. godine, kada je uspio dobiti pristup internetu. "Nakon toga sam preispitao mnogo toga", kaže on.

Jevgenij: Spreman sam odgovarati pred sudom

Jevgenij, časnik u jednoj specijalnoj postrojbi, također je u veljači 2022. poslan na granicu s Ukrajinom na vojnu vježbu. Potječe iz siromašne obitelji, a vojska mu je omogućila napredak u društvu. "Nadali smo se i vjerovali da neće doći do rata", prisjeća se veljače 2022. "Mislili smo, Putin je ubojica i lopov, ali ne i fanatik koji će započeti rat. Ali ispostavilo se da stvari stoje drugačije", priznaje Jevgenij.

24. veljače on i njegova jedinica prešli su granicu s Ukrajinom. Došli su u Brovari kod Kijeva. "Za nas je to sve bilo jako tužno. 30. ožujka je poginula skoro cijela četa", kaže on pričajući o borbama. "Kada smo bili blizu Kijeva, nismo uzimali zarobljenike jer nije bilo načina da ih odvedemo u Rusiju pa su zbog toga bivali ubijeni." Ukrajinska strana je postupala na isti način, kaže on.

Jevgenij uvjerava da on sam nije sudjelovao u ubojstvima. "Spreman sam odgovarati pred sudom. Moja savjest je čista. Sudjelovao sam u ratnim djelovanjima, pucao sam, ali pucano je i na mene", kaže on.

Strah od izručenja Rusiji

Nakon neuspješne ruske ofenzive kod Kijeva Jevgenijeva postrojba je premještena u Donbas. Kako bi mogao otići odatle, sam sebi je pucao u nogu. "Jedni druge smo međusobno ranjavali u blizini ukrajinskih položaja i rekli smo da su Ukrajinci pucali na nas. Povjerovali su nam i prebačeni smo u jednu bolnicu u Rusiji", priča Jevgenij.

Viktor je sredinom kolovoza 2022. dobio dopust. U vojarni je pokušao dobiti otpust iz vojske, ali mu to nije pošlo za rukom prije objavljivanja mobilizacije. Oba časnika su na kraju pobjegla u Kazahstan. Budući da se protiv njih u Rusiji vodi kazneni postupak, u Kazahstanu nisu mogli dobiti posao, čak su i mobitele i bankovne račune morali prijaviti na tuđa imena. Također su strahovali da bi ih Kazahstan mogao izručiti Rusiji.

Molba za humanitarne vize za ruske dezertere

"Za sebe vidim tri mogućnosti: Francuska, Njemačka ili Sjedinjene Države. Jer te zemlje izdaju privremene putne isprave. Uostalom, nitko od nas nema putovnicu", kaže Viktor. On je već nekoliko puta kontaktirao veleposlanstva ovih i drugih zapadnih zemalja, ali do sada je sve to bilo bezuspješno.

"Njemačko savezno ministarstvo unutarnjih poslova je u svibnju 2022. godine priopćilo da će dezerteri iz ruske vojske dobiti izbjegličku zaštitu jer se može pretpostaviti da će njihovo dezerterstvo biti shvaćeno kao politički čin protiv rata i da zbog toga njihovo kazneno gonjenje predstavlja i politički progon", kaže Rudi Friedrich, direktor udruženja Connection e.V. To udruženje sa sjedištem u Offenbachu na međunarodnoj razini podržava one koji odbijaju sudjelovati u ratu. Zajedno s drugim nevladinim organizacijama on poziva Europski parlament i zemlje članice EU da zaštite one koji odbijaju ratovati za Putina. Njima bi se, smatra, trebale izdati humanitarne vize.

Putevi ruskih dezertera do Europe

Vasilij je jedan od prvih dezertera koji su bez putovnice uspjeli doći iz Kazahstana u Europu. Uspio je dobiti posao programera u jednoj njemačkoj IT-kompaniji. Njemačko veleposlanstvo u Kazahstanu izdalo mu je privremenu putnu ispravu za strance s radnom vizom. Nije bilo lako naći firmu koja će prihvatiti dezertera bez putovnice, priznaje Vasilij i dodaje da je još teže bilo napustiti Kazahstan.

Kod prvog pokušaja bio je izveden iz zrakoplova jer je njegovo ime stajalo na međunarodnoj tjeralici. Vasilij priča kako je njegova petogodišnja kći trčala od jednog do drugog graničnog službenika i molila: "Pustite tatu!" Sutradan je, zahvaljujući svom odvjetniku Jernaru Košanovu, uspio napustiti zemlju. "Ispostavilo se da postoje određeni uvjeti pod kojima je to moguće", kaže Vasilij ne iznoseći detalje i dodaje: "Postoji izlaz."

Sada se već prilagođava životu u Njemačkoj i s entuzijazmom priča o svom novom poslu. Vasilij radi na razvijanju videoigara. Zahvalan je Njemačkoj na izdavanju vize i Kazahstanu na dozvoli za izlazak iz zemlje. Unatoč rizicima za njegovu obitelj, odlučio je objaviti svoju priču o dezerterstvu kako bi i drugi imali šansu za bijeg iz tog krvavog rata.

"Svim dezerterima, svima onima koji su na bojištu i koji su očajni, želim reći da je sve moguće. Ne morate se boriti i postupati protiv svoje savjesti. Možete se usprotiviti sudjelovanju u ovim zločinima", poručuje Vasilij.