SVAKIM danom odgađanja početka kopnene ofenzive na Gazu situacija na Bliskom istoku sve je složenija. Da je izraelska vojska ušla u Gazu dva, tri dana nakon terorističkog napada Hamasa, dobila bi potporu. Međutim, premijer Benjamin Netanyahu prvo je krenuo formirati vladu nacionalnog jedinstva, u čemu nije uspio. U vladu je ušao Benjamin Gantz, vođa stranke Kaḥol Lavan (Plavo i bijelo). U kriznu vladu odbio je ući najveći Netanyahuov protivnik Yair Lapid, vođa stranke Yesh Atid. Bliska budućnost će pokazati tko je bolje odlučio.

Ni izraelskim generalima nije se žurilo da uđu u dobro utvrđen Pojas Gaze, prepun bunkera i podzemnih tunela. Što se njih tiče, oni bi dovijeka napadali iz zraka i artiljerijom. Povrh toga, puno ih više brine stanje na granici s Libanonom, gdje svakog trenutka može eskalirati sukob s puno moćnijim Hezbolahom.

Odgađanje ofenzive

Odgađanje izraelske kopnene ofenzive na Pojas Gaze i Hezbolah sve više dovodi u nezavidnu poziciju. Hezbolah se do sada promovirao kao najveća opasnost za Izrael i najveći zaštitnik Palestinaca, pa sad arapska javnost od njega očekuje da s riječi prijeđe na djela. Problem je što se ni njemu ne ratuje. Sasvim mu je dobro u Libanonu kojim praktički vlada. Otvoreni i masovni napad na Izrael izazvao bi istu takvu reakciju Izraelaca. Iako je Hezbolah puno bolje naoružan od Hamasa te bi nanio i znatno veću štetu Izraelu, na kraju bi izgubio.

Veliko je pitanje kako bi izraelska vojska uspjela uništiti Hamas i da uđe u Pojas Gaze. Uništiti podzemne tunele mogu i iz zraka ako znaju gdje su. Međutim, uništavanjem tunela neće se uništiti sam Hamas. Kad bi izraelska vojska i obavještajne službe eliminirale sve vođe Hamasa, njihova bi mjesta vrlo brzo popunili drugi.

Hamas je u 16 godina, koliko upravlja Pojasom Gaze, potpuno, mogli bismo reći kapilarno, preuzeo nadzor nad svim aspektima života tamošnjih stanovnika. Do sada nismo čuli kojom bi to metodom izraelska vojska odstranila Hamas između više od dva milijuna Palestinaca. I čime bi ga zamijenila. Najave kažu da bi operacija mogla trajati čak 18 mjeseci. 

Rizici su preveliki, korist premala

Najava glasnogovornika Bijele kuće Johna Kirbyja da će predsjednik Biden postaviti neka teška pitanja premijeru Netanyahuu zasigurno će se odnositi na ovo. Godina i pol vojne operacije u Pojasu Gaze neprihvatljivo je dugačak rok. Zapravo je ulazak izraelske vojske u Gazu sve manje prihvatljiv.

Stoga je vrlo vjerojatno da će Biden od Netanyahua zatražiti da prihvati prijedlog Hamasa o puštanju svih otetih u zamjenu za prestanak zračnih udara. Jednostavno su rizici nastavka rata s Hamasom (najvjerojatnije i s Hezbolahom) preveliki, a moguća korist premala.

Hoće li to Netanyahu napraviti? Jako teško jer bi prestankom sukoba izraelska javnost krenula tražiti odgovore tko su krivci. Koalicijom s ekstremnom desnicom Netanyahu je i prije napada Hamasa razarao izraelsko društvo koje je odgovaralo velikim prosvjedima.

Zbog toga Netanyahu zna da mu je politička karijera mrtva. Samo je pitanje hoće li, prije nego što se to i ostvari, donijeti jedinu razumnu odluku ili će nastaviti s ratom koji će se na kraju preliti izvan granica Izraela, potencijalno sve do Irana.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala