CIJELI svijet strahuje od daljnje eskalacije na Bliskom istoku. Što će se dogoditi ako se u rat između Hamasa i Izraela uključi Hezbolah i aktivira takozvani Sjeverni front?

Hezbolah je snažna militaristička organizacija koju je 1982. osnovala Iranska revolucionarna garda i to usred rata u Libanonu 1975-1990.

Cilj Irana je bio da svoju Islamsku revoluciju iz 1979. pokuša nametnuti regiji te da se suprotstavi izraelskoj vojnoj operativi nakon njihove invazije na Libanon 1982. Prema tome, riječ je o snažnom iranskom proxyju u Libanonu, vojno neusporedivo brojnijem, moćnijem i bolje opremljenom od palestinskog Hamasa.

Procjenjuje se da Hezbolah raspolaže s velikim brojem raketa i bespilotnih letjelica kojima može pogoditi svaki pedalj izraelskog teritorija. Njihov vođa Sayyed Hassan Nasrallah rekao je tijekom 2021. kako grupa broji više od 100 tisuća boraca, izuzetno uvježbanih i prekaljenih u borbama u kojima su sudjelovali, prije svega u građanskim ratovima u Siriji i Jemenu.

Amerikanci su povukli potez

Savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan reagirao je promptno rekavši kako se SAD i predsjednik Biden moraju pripremiti za svaki scenarij, uzgred napomenuvši da Amerika ne želi rat s Iranom. Predsjednik Biden je odmah nakon toga naredio zapovjedniku Geralda R. Forda, najvećeg i najnaprednijeg nosača zrakoplova mornarice, da zajedno sa svojom eskadrilom otplovi u istočni Mediteran. Zatim je ministar obrane Lloyd J. Austin III izdao naredbu i drugom nosaču zrakoplova, Dwightu D. Eisenhoweru da se pridruži.

Zračne snage se jednako brzo sele u regiju, udvostručivši broj F-16, A-10 i F-15 lovaca na zemlji. U kombinaciji s četiri eskadrile borbenih zrakoplova F/A-18 na svakom od dva nosača, SAD će ubrzo kompletirati zračnu armadu s više od 100 jurišnih zrakoplova.

Manje je eksponirana i informacija da je Pentagon poslao malu skupinu snaga za specijalne operacije u Izrael. Oni bi pomogli s obavještajnim podacima i planiranjem pomoći u pronalaženju i spašavanju ljudi koje Hamas drži kao taoce, a vjeruje se da među njima ima i Amerikanaca.

Što radi američka diplomacija

Bez obzira na vojna pregrupiranja prema regiji Bliskog istoka, potpuno je jasno da niti Amerikanci, a ni saveznici preko Atlantika ne žele vojnu eskalaciju. Zapravo, uključivanje Hezbolaha u ratna djelovanja značio bi direktan ili indirektan angažman Irana i njegovih proxyja u Siriji, frontalni sukob sa širokom lepezom palestinskih vojnih frakcija koje djeluju na Zapadnoj obali, a vrlo vjerojatno bi se u konflikt uključile i neke arapske zemlje, ako ne izravno, onda preko neformalnih skupina. Jer arapski svijet vrije, a obavještajni izvori javljaju o golemoj želji običnog puka da se Izrael kazni za neselektivna bombardiranja Pojasa Gaze izvedena u znak odmazde za masakr civila koji je počinio Hamas.

Posljednja kap koja je prelila čašu jezive mržnje prema izraelskoj državi je bombardiranje bolnice u Gazi, za koje je službeni Izrael optužio terorističku organizaciju Islamski džihad, odnosno njihovo pogrešno ispaljivanje rakete koja je umjesto vojnog cilja pogodila tu bolnicu. Malo je reći kako nitko u arapskom svijetu ne vjeruje u to što pričaju izraelski izvori.

Zato se na put po Bliskom istoku odmah uputio prvi čovjek američke diplomacije, državni tajnik Antony Blinken. Nakon nedvojbeno izražene, snažne podrške Izraelu i čvrste izjave da prema međunarodnom javnom pravu izraelska država ima pravo na samoobranu nakon brutalnog, neisprovociranog napada Hamasa, uslijedile su i manje eksponirane, vješto sročene izjave da bi Izrael u svojim osvetničkim napadima na Pojas Gaze i kažnjavanju Hamasa morao voditi računa o međunarodnom pravu, ratnom i humanitarnom, te minimiziranju broja civilnih žrtava.

Dobro obaviješteni diplomatski izvori s kojima sam ostvario komunikaciju raspolažu informacijama da je Blinken u razgovoru s izraelskim dužnosnicima, u najužem krugu suradnika, tražio da se kopnena ofenziva odloži na neodređeno vrijeme te da se za civilno stanovništvo u Pojasu Gaze dopusti dopremanje humanitarne pomoći. Izraelski dužnosnici su izgleda s dosta skepticizma primili prijedloge državnog tajnika koji je uzgred posjetio još nekoliko značajnih partnera u regiji, prije svih Saudijsku Arabiju. Na daleki put morao je krenuti i američki predsjednik Joe Biden kako bi pokušao uvjeriti saveznika da je u ovom trenutku najbolje spriječiti širenje sukoba s nesagledivim posljedicama.

Rezultati Bidenove posjete

"Niste sami" - bilo je prvo što je američki predsjednik izgovorio po dolasku u Tel Aviv. Nakon toga uslijedilo je čvrsto uvjeravanje da je Amerika spremna braniti Izrael te povećati proračunske troškove neophodne za održavanje izraelske vojne prednosti u odnosu na rivale na Bliskom istoku. Također, Biden je obećao i 100 milijuna dolara pomoći za civile u Pojasu Gaze, ali je izgovorio i nešto što možda u tom momentu nije bilo ni potrebno ni oportuno. Rekao je kako prema njegovim informacijama Izrael nije kriv za recentni napad na bolnicu u Gazi.

Američki minuciozni analitičari ovu nesmotrenu izjavu svog predsjednika, koja je dana bez adekvatne "pripreme" te bez neophodnog protoka vremena za istragu, odmah su pripisali njegovim poznim godinama. Izjava je uvjetovala i otkazivanje važnog putovanja u Jordan kojim je Biden želio pokazati izbalansiran stav SAD-a prema trenutačnoj krizi te potrebu da se na neki način umire i zadovolje frustracije arapskog svijeta zbog silovitog vojnog odgovora Izraela, neselektivnog bombardiranja Pojasa Gaze i stradanja palestinskog civilnog stanovništva, prije svih djece, žena, starijih i bespomoćnih.

Poruke

Jasno je da američki predsjednik nije prevalio toliki put samo kako bi ponovio čvrstu podršku Izraelu te izjavio sućut i solidarnost sa svima koji su izgubili najdraže u Hamasovom neisprovociranom napadu od 7. listopada. Naprotiv, Biden je podsjetio Izrael da je židovska i demokratska država te da kao takva mora ispuniti svoje odgovornosti, prije svega jer djeluje i vjeruje u načela temeljnih ljudskih prava.

Biden je, zapravo, iskoristio jedinstvenu priliku jednog od rijetkih američkih predsjednika koji je usred rata došao u zaraćenu zemlju, kako bi izvršio snažan pritisak na Izrael po svim pitanjima koja su dvojbena, a prije svega poslao oštre poruke, ako je to uopće potrebno (a s obzirom na nevine žrtve u Pojasu Gaze izgleda da jeste), da izraelska vlada mora djelovati u skladu sa zapadnim standardima dok ulazi u rat.

Pored svega, ipak se može zaključiti da je narativ američkog predsjednika prilikom posjete bio dominantno prožidovski, ne zato što je za raketni napad na bolnicu u Gazi odmah i bez ustezanja okrivio Palestince, niti zbog toga što je događaje od 7. listopada na zajedničkoj konferenciji za medije s izraelskim premijerom usporedio s američkim žrtvama uslijed terorističkih napada islamskih radikalnih fundamentalista na SAD, već zato što nije spomenuo mogućnost eventualnog pravičnog rješenja dugogodišnjeg palestinsko-izraelskog sukoba. A imao je priliku za to kao nitko do sada.

Dvije države, gospodine predsjedniče Biden. Dvije države. Samo ono što je SAD već obećao Palestincima i s čime se suglasio cijeli svijet. Ništa više od toga.

Zamislite da se to zaista desilo, da je američki predsjednik, dočekan u Tel Avivu kao heroj, obećao kako će Amerikanci riješiti problem na taj način što će raditi u smjeru konačnog formiranja palestinske države te ujedno eliminacije svih arapskih elemenata koji osporavaju pravo Izraelu na postojanje.

Ali to se nije desilo. Za izgovoriti nešto slično potrebna je velika hrabrost i izvanvremenska ljudska veličina. Možda bi takvo što izgovorili Einstein, Tesla, Hemingway, Tolstoj, Picasso. Biden ne. Biden je samo najstariji američki predsjednik, sposoban i vješt političar i ništa više od toga. Posljedica je da će američka administracija nastaviti gasiti požar koji je mogla spriječiti ili ugasiti za sva vremena.     

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala