MARIO Uroš, izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i član Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, gostovao je u Dnevniku HTV-a i govorio o potresima.

U Japanu je kaos nakon snažnog potresa magnitude 7.6 koji je pogodio središnji dio i zapadnu obalu zemlje. Nakon njega uslijedilo je još nekoliko desetaka slabijih podrhtavanja. Japanske vlasti izdale su upozorenja za tsunami.

Mario Uroš istaknuo je da je Japan po pitanju potresnog inženjerstva najbolji u svijetu.

"Njima se potres događa svakodnevno. Relativno često se događaju potresi visokih magnituda. Imaju dosta dugu tradiciju protupotresnog inženjerstva. Bez obzira na iskustvo, imali su kroz povijest jako puno tragedija uzrokovanih potresom.

Oni nadograđuju znanje u potresnom inženjerstvu i prenose na građane. Za razliku, recimo, od starih kultura na Mediteranu, pogotovo gdje je posebno izražena ta seizmička opasnost, gdje postoje stare zidane zgrade, stara gradnja unutar gradskih jezgara, gdje bi ovakvi potresi prilično štete napravili", rekao je Uroš.

Relativno sigurna gradnja

Smatra da je u Japanu vrlo dobro sređen sustav gradnje i sustav edukacije, i to ne samo sada nego kroz povijest.

"Takvi veliki potresi često sruše stare zgrade, tako da njihov fond zgrada je relativno novi. To je najveća, glavna razlika između Japana i Hrvatske.

U Hrvatskoj je fond zgrada uglavnom star i nije spreman za ovakve potrese. Neka prekretnica u propisima u nekakvoj potresnoj gradnji je 1964. godina kada su uvedeni i prvi propisi. Prvi ozbiljni propisi da bi se gradilo sigurno od potresa i to je bilo nakon Skopskog potresa koji se dogodio.

Nakon toga je par desetljeća, 1981. godine pa i 2000. tih uveden i europski standard. Od šezdesetih godina nadalje može se pričati o relativno sigurnoj gradnji u Republici Hrvatskoj", rekao je.

U Hrvatskoj imamo dosta starih zgrada, to su posebno bolnice i škole.

"Nakon ovih potresa u Zagrebu i Petrinji prvi put imamo pojam konstrukcijske obnove, koja do sada nije kao takva postojala. To je dosta važan pojam jer građani moraju znati da sam povratak na prvobitno stanje njihove građevine nije dovoljan jer se ona ne bi ni oštetila u potresu u tolikoj mjeri da je ona bila kvalitetno napravljena.

Konstrukcijska obnova podrazumijeva obnovu same konstrukcije, znači da bi zgrada nakon obnove bila puno otpornija na djelovanje potresa. To prije svega treba uvesti u javne zgrade, bolnice, škole koje još uvijek, velik broj njih boravi u neadekvatnim prostorima, znači u starim zgradama", rekao je Uroš.

Veća potresna opasnost na obali

Zgrade koje se obnavljaju još su iz vremena Austro-Ugarske.

"Znači nije da se ne provodi, provodi se, ali bi se ona trebala i itekako intenzivirati i ne samo u Zagrebu nego i na obali gdje je zapravo što se tiče nekakvih povijesnih zgrada od kamenog zida je i itekako problem zastupljen, a na kraju krajeva je veća potresna opasnost na obali, pogotovo područje Dubrovnika i Splita", zaključio je.