ZADNJIH nekoliko godina je u Hrvatskoj na snazi promjena paradigme po pitanju tržišta rada. Zapravo se radi o nekoliko trendova i promjena u povijesnoj dinamici između radnika, poslodavaca, iseljavanja i useljavanja.

Cijelu svoju povijest Hrvatska je bila zemlja iz koje su radnici odlazili na rad u inozemstvo. Mijenjao se samo intenzitet odlaska i države u koje se iseljavalo na rad. Direktno je na to utjecalo loše stanje s radom u Hrvatskoj, točnije visoka nezaposlenost koja je ograničavala prilike za zaposlenjem, rast plaća i općenito radna prava.

Poslodavci su imali stav da radnika ne treba puno platiti jer će netko drugi iz horde nezaposlenih raditi za istu ili manju plaću, a zauzvrat su radnici imali stav da, ako već imaju niske plaće, onda neće pretjerano intenzivno raditi. To je stvaralo destruktivnu društvenu dinamiku koja je ograničavala razvoj zemlje i dovodila do iseljavanja.

Nikad viđene okolnosti u Hrvatskoj, nedostaje radnika

Ali najnoviji val iseljavanja domaćih radnika i potencijalnih radnika (nezaposlenih) u zemlje EU je ispraznio bazen radne snage u Hrvatskoj upravo pred godine povratka ekonomskog rasta nakon višegodišnje recesije (2008. - 2015.).

Zbog visoke nezaposlenosti su plaće i ostala prava radnika bili mali, bez obzira na pokušaje da se Zakonom o radu radnici u privatnom sektoru bolje zaštite. Najbolja zaštita radnika je snažno gospodarstvo i niska nezaposlenost, a to se ne može propisati državnom legislativom.

Kap koja je prelila čašu je bilo izbijanje krize 2008. i rast stope nezaposlenosti na gotovo 20 posto. Oko 200 tisuća ljudi je ostalo bez posla u godinama krize u privatnom sektoru, što je dovelo do masovnog iseljavanja nakon otvaranja granice prema bogatim državama EU.

Izlazak iz krize je doveo do potrebe za radnicima, kojih više nije bilo jer su iselili u bogate države EU. Jedino rješenje za nadoknađivanje izgubljenog radnog kadra je postao uvoz stranih radnika i rast udjela radno aktivnih građana.

Udio radno aktivnih građana je tek blago povećan, usprkos rastu plaća. Ostala je činjenica da u Hrvatskoj puno manji dio stanovništva između 15 i 64 godine radi nego u drugim državama EU.

Kompanije su tražile od države da se dopusti uvoz sve većeg broja stranih radnika da bi se nadoknadio manjak radnika u deficitarnim djelatnostima, primarno građevinarstvu i turizmu. Danas strani radnici čine važan segment hrvatske ekonomije.

Koliko su plaćeni strani radnici u Hrvatskoj?

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u razdoblju od početka 2023. do kraja studenog su izdana 147.593 pozitivna mišljenja za boravak i rad stranih radnika. Zahtjeva je bilo 173.938, ali je 21.495 odbijeno.

Dominantno se radi o zanimanjima u građevinarstvu i turizmu. Prosječne plaće se kreću između 600 i 700 eura neto, tek malo više od zakonskog minimalca koji je iznosio 700 eura bruto tj. oko 560 eura neto.

Najtraženije zanimanje je bilo "Radnik u visokogradnji", s prosječnom plaćom od oko 603 eura neto (zavisno o tome gdje se plaća prirez, prosječna bruto plaća je iznosila 781 euro). U tom zanimanju je radilo više od 16 tisuća stranih radnika.

Drugo najtraženije zanimanje je vezano uz turizam, "Konobar". Prosječna neto plaća je bila oko 669 eura neto (izračun za Zagreb). Tih radnika je prema podacima HZZ-a u prvih jedanaest mjeseci prošle godine bilo 9578.

"Pomoćni kuhar" je treće najtraženije zanimanje, s prosječnom plaćom od 616 eura neto i 8419 radnika. Sljedeće po učestalosti je zanimanje "Zidar", prosječna plaća 648 eura neto i zaposleno je 8390 radnika. Kao "Radnik niskogradnje" je zaposleno 7648 stranih radnika, na prosječnu plaću od 608 eura neto.

"Kuhar" je šesto najtraženije zanimanje, u kojem je radilo 7266 ljudi za prosječnu plaću od 697 eura neto. To je ujedno i najveća prosječna plaća među 18 najčešćih zanimanja stranih radnika u Hrvatskoj.

Najviše stranih radnika u Zagrebu, Dalmaciji, Istri i Kvarneru

Ukupno je HZZ izdao pozitivno mišljenje za 147.593 radnika, a za 21.945 negativno. Strani radnici su zapošljavani u 522 zanimanja među 15.352 poslodavca. Najviše pozitivnih mišljenja, a time i dozvola za rad, izdano je za Zagreb (24.936 pozitivnih mišljenja).

Druga najpopularnija destinacija za rad stranih radnika je Istarska županija s 20 tisuća izdanih dozvola, zatim Splitsko-dalmatinska sa 16.620 dozvola i Zagrebačka županija s 14 tisuća dozvola za rad stranaca.

Najmanje je dozvola izdano za rad stranih radnika u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (940), Virovitičko-podravskoj (618) i Požeško-slavonskoj (567).

Broj stranih radnika se utrostručio u dvije godine

Broj stranih radnika u Hrvatskoj raste jako brzo. Cijelu 2021. je izdano 48.455 pozitivnih mišljenja za rad stranaca, 2022. 109.241 pozitivno mišljenje, a u prvih jedanaest mjeseci ove godine 147.593. Tako je prošle godine bilo trostruko više stranih radnika u Hrvatskoj nego 2021.

Promijenila se i struktura radnika po zanimanjima. 2021. su među 10 najtraženijih zanimanja za strane radnike bila samo dva vezana za turizam, i to na 8. i 9. mjestu. To su "Kuhar i "Konobar".

2023. je zanimanje "Konobar" postalo drugo najtraženije, "Pomoćni kuhar" treće, a među 10 najtraženijih zanimanja su se našli "Kuhar", "Čistač", "Pomoćni konobar" i "Dostavljač".

To znači da je građevinarstvo 2021. bilo jedino zanimanje koje je ovisilo o stranim radnicima, a 2023. je to postao i turizam.

Kako funkcionira zapošljavanje stranih radnika u Hrvatskoj?

Domaći radnici su znatno zaštićeniji od stranih radnika, unatoč snažnom rastu broja ovih potonjih. Poslodavcima je praktički onemogućeno da zaposle stranog radnika ako u Hrvatskoj postoji bar jedna osoba zainteresirana za isti posao.

Posao na kojemu poslodavac želi zaposliti stranog radnika će se prvo pokušati popuniti osobama na tržištu rada Hrvatske. Zbog toga se provodi tzv. test tržišta rada.

Poslodavac u zahtjevu HZZ-u za provedbu testa tržišta rada mora točno odrediti koje uvjete radnik treba ispunjavati. Moraju se dati podaci koje je potrebno obrazovanje, radno iskustvo, posebna stručna znanja i vještine za određeno radno mjesto i ostalo.

HZZ mora poslodavcu uputiti radnike iz Hrvatske tj. državljane Hrvatske ako se uvidom u evidenciju nezaposlenih osoba utvrdi da postoje radnici u Hrvatskoj koji ispunjavaju uvjete koje je poslodavac naveo u zahtjevu za provedbu testa tržišta rada.

Ako test tržišta rada pokaže da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba unutar Hrvatske (ako su to odbili nezaposleni u Hrvatskoj koje je poslodavcu uputio HZZ), poslodavac može podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad.

Prilično je jasno da su nezaposleni u Hrvatskoj ovakvim načinom dobivanja dozvola za rad stranaca jako zaštićeni, unatoč tome što su kvote za strance ukinute početkom 2021.

Strani radnici su postali važan dio ekonomije Hrvatske

S obzirom na ukupan broj zaposlenih, strani radnici počinju činiti veliki udio radnika u Hrvatskoj. Trenutno oko 9 posto od ukupno zaposlenih u Hrvatskoj čine strani radnici, a za pretpostaviti je da će njihov udio rasti.

Paradoksalno, u Hrvatskoj je još uvijek 110 tisuća nezaposlenih. Njih HZZ sigurno kontaktira prije nego što poslodavcima da dopuštenje za uvoz stranog radnika, ali očigledno odbijaju raditi poslove koji se traže.

To nije neočekivano, jer strani radnici uglavnom obavljaju niskokvalificirane i fizički zahtjevne poslove u ugostiteljstvu i turizmu. A te poslove nezaposleni u Hrvatskoj odbijaju, što je očito iz činjenice da je potražnja za njima velika, a ipak poslodavci među 110 tisuća nezaposlenih ne pronalaze voljne radnike.

U kontekstu plaća stranih radnika je važno naglasiti da se navedeni iznosi odnose na prijavljene i obračunate plaće, a lako je moguće da dio plaće ti radnici dobiju "na ruke". U građevinarstvu i turizmu je to česta praksa i s domaćim radnicima.