NEDAVNO je objavljen intervju američkog novinara Tuckera Carlsona s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Sam intervju proglašavan je "festivalom slobode govora", a Tucker Carlson nazivan je jedinim novinarom koji se odvažio intervjuirati predsjednika zemlje koja je u očima Zapada agresor.

Što se moglo čuti u intervjuu? U suštini, teze koje je Putin iznio izrekao je već više puta u zadnje dvije godine. Novost je što je sada to izrekao izravno američkom novinaru, odnosno američkoj javnosti. 

Sat povijesti

Prvih pola sata intervjua bilo je predavanje iz povijesti, koje je predsjednik Rusije započeo od 10. stoljeća i nastanka Kijevske Rus, preko Mongola i Litvansko-Poljske Unije, sve do svjetskih ratova i raspada SSSR-a. Suština priče je bila teza da je Ukrajina "izmišljena" država i "umjetna tvorevina" te da se tu radi o "povijesnim ruskim zemljama". Također je spominjao Mađarsku i Rumunjsku kao zemlje koje su "oštećene" jer su im oduzeti dijelovi teritorija na kojima živi mađarski odnosno rumunjski narod.

Zadnji dio povijesnog izlaganja posvetio je NATO savezu. Pričao je o obećanjima da se NATO neće širiti na istok, summitu u Bukureštu 2008. godine, Majdanu i svrgavanju Janukoviča, ratu u Donbasu itd. Uz to je nekoliko puta ponavljao kako "Ukrajina nije postojala prije boljševika" i da su "boljševici Ukrajini prenijeli povijesne ruske zemlje".

U tom dijelu intervjua bilo je raznih nespretnih izjava i gafova. Govoreći o događajima u Drugom svjetskom ratu na području Ukrajine, Putin je pobrkao prvog čelnika neovisne Bjelorusije Stanislava Šuškeviča sa šefom Ukrajinske ustaničke armije Romanom Šuhevičem. Također je spominjao Hitlerove planove s Poljskom, iz čega su mnogi iščitali relativizaciju Hitlerovog napada na Poljsku. Spominjao je oca predsjednika Zelenskog, koji se, prema Putinovim riječima, borio u Drugom svjetskom ratu iako je otac Zelenskog rođen tek 1947. godine.

Rat u Ukrajini i pregovori

Dalje je nastavio o tome kako Rusija još uvijek nije ostvarila svoje ciljeve jer je jedan od njih "denacifikacija". Na pitanje što bi to bila denacifikacija, Putin je odgovorio: "Zabrana svih neonacističkih pokreta." Tako je prvi put u javnosti objašnjeno što bi uključivao pojam denacifikacije. Spominjao je da se u pregovorima u Istanbulu s ukrajinskom stranom govorilo o zabrani određenih pokreta i micanju određenih ljudi iz političkog života Ukrajine. Ipak, iako su to tvrdnje prvog čovjeka Rusije, nema druge potvrde o tome što se predlagalo na istanbulskim pregovorima.

Najveći dio intervjua posvetio je američkoj vanjskoj politici i pregovorima o zaustavljanju rata u Ukrajini. Iako je spominjao pregovore u Istanbulu kao referentnu točku, sam Putin temelji početak pregovora na znatno nepovoljnijim uvjetima za Ukrajinu. Osim zahtjeva za neutralni status Ukrajine, kao početnu točku pregovora vidi i priznanje teritorija koje je Rusija zauzela u ovom ratu.

Dociranje Zapadu

Kroz cijeli intervju provlačilo se Putinovo dociranje Zapadu, odnosno poziv upućen Zapadu, ali prvenstveno SAD-u, da počne pregovarati s Rusijom. Dociranje je započelo pozivom SAD-u da prestane isporučivati Ukrajini oružje, o čemu je, prema Putinovim riječima, Moskva već obavijestila Washington. Ironično, SAD trenutno ispunjava taj uvjet jer Kongres blokira vojnu pomoć Ukrajini.

"Prenosimo američkom vodstvu: ako stvarno želite zaustaviti borbe, trebate zaustaviti opskrbu oružjem i sve će biti gotovo za nekoliko tjedana, to je sve. I tada možete dogovoriti neke uvjete, ali prije toga stanite", rekao je Putin.

Nastavio je s dociranjem i optužbama prema SAD-u, odnosno pozivanjem SAD-a da se bavi svojim unutarnjim problemima, a ne Ukrajinom. Spominjao je kako cilj SAD-a da na bojnom polju pobijedi Rusiju nije realan. Tvrdi da je Zapad doveo Ukrajinu do situacije u kojoj se sada nalazi. Nastavio je s pozivanjem Zapada na pregovore tražeći jamstva da se NATO neće širiti na istok i tvrdeći da na te uvjete Zapad ne pristaje.

Kome se Putin obraća?

Grubo rečeno, Putin poziva Zapad da se "vrati" na početnu točku prije rata u Ukrajini, odnosno na zahtjeve Rusije o sigurnosnom sustavu u Europi, na što tada zapadne zemlje načelno nisu pristale. Znakova o eventualnoj spremnosti Zapada da počne uopće raspravljati na taj način u javnosti nema.
Sve kompromise da se na neki način opravda rusko zauzimanje ukrajinskog teritorija odbijaju i Ukrajina i Zapad. No Putin se u ovom intervjuu manje obraćao sadašnjim zapadnim čelnicima nego eventualnim budućim.

Poznato je da se vanjska politika Rusije uvelike oslanja na ono što se naziva slabost zapadne demokracije, odnosno smjenjivost vlasti na Zapadu. Ovim intervjuom Putin želi utjecati na onaj dio američke javnosti koja smatra kako bi se SAD trebao manje baviti Ukrajinom i Europom generalno, odnosno da bi se trebao postići nekakav dogovor s Rusijom i da bi se SAD trebao baviti svojim unutarnjim problemima.

Nije tajna da se predvodnikom takve politike smatra republikanskog kandidata i bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. I nije tajna da je i sam novinar Tucker Carlson bliži Trumpu i republikancima nego Bidenu i demokratima.

I u tome je predsjednik Rusije vidio svoju priliku da se obrati američkim glasačima, da pokuša utjecati na one neodlučne jer smatra da bi se mogao dogoditi eventualni zaokret u američkoj politici nakon izbora. Je li to realno? Nitko na to pitanje ne može odgovoriti sa sigurnošću. Iako su Trumpu zaista bila puna usta dogovora s Rusijom i "rješavanja ukrajinske krize u roku od 24 sata", realnost je takva da kad SAD zauzme određen pravac u vanjskoj politici, teško od njega odstupa. 

To se može vidjeti i u intervjuu, u kojem je sam Putin hvalio Georgea Busha mlađeg i rekao da se s njim kao tadašnjim američkim predsjednikom privatno jako dobro slagao i razumio, ali da se nisu mogli usuglasiti u mnogim globalnim i sigurnosnim pitanjima. Jedno od takvih pitanja bio je i spomenuti summit u Bukureštu 2008. godine, koji ruski predsjednik vidi kao ključnu točku prijepora, a dogodio se baš u vrijeme kad je Bush mlađi bio predsjednik. 

Sve u svemu, jasno je da ruski politički vrh velike nade polaže u promjenu politike SAD-a prema Ukrajini nakon izbora krajem godine i da će na sve načine pokušati utjecati na te izbore. Osim američkih izbora, održat će se i nešto manje bitni, ali svejedno značajni izbori za Europski parlament, što će dodatno usporiti ionako sporu europsku administraciju u donošenju velikih odluka. No jedna vrlo važna odluka već je donesena - odluka o 50 milijardi eura pomoći Ukrajini.