OTAC Adriane Dukić, učenice Osnovne škole Vladislav Ribnikar koja je ubijena u pokolju 3. svibnja, govorio je danas pred Višim sudom u Beogradu, gdje se vodi postupak protiv obitelji dječaka ubojice Koste Kecmanovića i škole. Ispričao je kako je izgledala njihova obitelj do 3. svibnja, kada se dogodio masakr, i nakon njega.

"Živjeli smo svi zajedno u Beogradu. Doselili smo se iz Francuske. Moji su svi porijeklom iz Krajine, odgajani smo u tradicionalnom i obiteljskom duhu. Do 2020. dolazili smo samo na dva mjeseca u Srbiju i, kada smo se odlučili preseliti, djeca su bila uzbuđena", ispričao je Dane Dukić u sudnici.

On dodaje da su po dolasku pričali s ravnateljem Ribnikara i da se djeci svidio život u Srbiji, da su željela ostati. "Obitelj je moje sve. Svake nedjelje imali smo ručkove, sve je bilo puno ljubavi. Ja sam vozio djecu u školu, a Adriana je bila stup naše obitelji. Bila je najstarija, znala je sve što mora i kako treba. Kada mi nismo mogli, ona je kupila mlađeg brata i sestru iz škole. Svako jutro sam zahvaljivao Bogu što su djeca zdrava jer je zdravlje najvažnije. Moji roditelji su preminuli od raka", priča Dane. Ističe da se osjećao sigurno i da nikada nije osjetio da su djeca nesretna u Srbiji.

"Svaki dan idem na njezin grob, da joj se ispričam..."

"Specijalnu vezu sam imao s Adrianom. Majka mi je preminula godinu i pol dana nakon njenog rođenja. Tada mi je rekla: 'Tata, uvijek me zanimalo kako je živjeti bez tate i mame, jer ja ne bih mogla živjeti bez vas.' Tog trećeg svibnja nam se srušio cijeli svet", priča kroz suze.

Kako objašnjava, za pucnjavu mu je javila supruga i on je odmah krenuo prema školi, ali kaže da do 14 sati nije dobio nikakve informacije.

"Zvao sam Adrianu na telefon, ali je bila nedostupna. Naša djeca su već bila mrtva. Ona je ubijena s pet metaka, jedan metak u potiljak i četiri u tijelo. Bila je mrtva na školskoj klupi. Samo ne znam koje dijete je zaslužilo da bude izmasakrirano. Od tada idemo svaki dan na groblje, da se isplačem, da joj se ispričam i da joj kažem da je volim. Osjećam se krivim što sam došao živjeti u Srbiju", rekao je otac.

Podsjetimo, na današnjem suđenju počelo je saslušanje članova obitelji jedne od ubijenih djevojčica, koji su podnijeli tužbu protiv obitelji Kecmanović, škole u kojoj je masakr počinjen i države Srbije.

Prethodno je održano pripremno ročište na kojem su stranke u postupku iznijele svoje dokazne prijedloge i samu tužbu.

Sud će odlučivati o tužbi i tek po okončanju parničnog postupka će donijeti odluku prihvaća li djelomično ili u potpunosti tužbeni zahtjev obitelji ili ga eventualno odbija. Tužba je podnesena u parničnom postupku zbog naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli uslijed smrti bliske osobe, kao i na ime pretrpljenog straha.