BIVŠI kandidat za predsjednika Hrvatske iz Gospodarske stranke, 47-godišnji Stjepan Gnječ osuđen je na Općinskom sudu u Zadru zbog malverzacija sa zemljištem u zadarskom zaleđu, javlja Zadarski.hr.

S 48-godišnjim Enverom Šimurinom iz Zemunika Gornjeg proglašen je krivim za kazneno djelo prevare, zbog čega su obojica osuđeni na uvjetne zatvorske kazne od jedne godine s rokom kušnje od pet godina.

Gnječ je kupce naveo na sklapanje kupoprodajnih ugovora za 7500 metara četvornih čestica zemljišta u Zemuniku, lažno im predočavajući da je posrednik u prodaji, a da Šimurina posjeduje punomoć za prodaju cjelokupnog zemljišta. Uspjeli su prevariti šestoricu kupaca za svotu od 62 tisuće eura.

Presuda je na Općinskom sudu u Zadru donesena nakon čak 15 godina, za što je sud okrivio - Gnječa.

"Postupanje ovog okrivljenika zajedno s I. okrivljenikom odaje jedan sustavan cilj prijevare što više osoba. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da do danas oštećenicima nije vraćen ni najmanji dio predmetnog ukupnog iznosa. Od počinjenja predmetnog kaznenog djela proteklo je 15 godina, međutim ovaj okrivljenik jest dijelom utjecao na dugotrajnost ovog postupka", naveo je sudac Ante Bačić u dijelu obrazloženja presude.

Prema optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Šimurinu i Gnječa se teretilo da su prevaru počinili od kolovoza 2008. do ožujka 2009. u Zemuniku, po zajedničkom prethodnom dogovoru i s ciljem stjecanja znatne imovinske koristi.

Prvookrivljeni Šimurina pribavio je punomoć Milice Oluić kojom ga je ona ovlastila za prodaju polovice čestica zemljišta, odnosno 2880 m2 poljoprivrednog zemljišta u Zemuniku koje je u njezinu vlasništvu. Gnječ je nakon toga pronalazio i navodio na sklapanje kupoprodajnih ugovora za prodaju tog poljoprivrednog zemljišta više kupaca, lažno im predočavajući da je posrednik u prodaji u njeno ime, a da Šimurina posjeduje punomoć za prodaju cjelokupnog zemljišta.

Pri tome su lažno navodili da je Oluić jedina vlasnica te da će Šimurina osigurati svjedoke koji će na sudu posvjedočiti o njezinom stjecanju prava vlasništva. 

"Još malo pa nestalo"

Gnječ je kupce, prema optužnici, naveo na sklapanje kupoprodajnih ugovora za ukupnu površinu od 7500 m2 navedenih čestica zemljišta, nakon čega je Šimurina s njima potpisao, odnosno zaključio kupoprodajne ugovore temeljem kojih su im oni isplatili dogovorene novčane iznose od ukupno 62 tisuće eura, od čega su Milici predali samo 10 tisuća eura.

Žrtvama koje su većinom bile iz Međimurja te su u razgledavanje dolazile organizirano, kombijem, zemljište su nudili kao povoljnu priliku za 7 do 9 eura po metru četvornom. Prethodno se područjem Međimurja proširio glas da Gnječ povoljno prodaje zemljišta u zadarskom zaleđu i da su mu se ljudi počeli obraćati jer je zemljišta bilo još malo.

U svojoj obrani na sudu Gnječ je kazao da su to sve laži te da je on Šimurini samo - proslijedio ljude. Ispričao je kako ga je upoznao kad je njegov prijatelj Petar Tadić od Šimurine kupio zemlju. Tadić ga je molio da zajedno kupe zemljište na području Zadarske županije i Grada Zadra, no on mu je govorio da nema potrebu kupovati ništa, a i da nema u tom momentu vremena jer je fokusiran na izbore koji su bili u 11. mjesecu te godine, ali da ga je Tadić zvao i molio ga da mu pomogne obaviti taj posao. 

Tadić mu je ispričao kako je našao oglas da agencija Zemunik nekretnine povoljno prodaje zemljišta u Zemuniku Gornjem. Tadića je na to pitao nisu li ti u Zemuniku Gornjem isti kao oni u Biljanima Gornjim, Smokoviću i u Zemuniku Donjem (gdje je većinom srpsko stanovništvo).

On mu je na to kazao da je on bio kod nekog čovjeka u Zemuniku Gornjem koji se zove Enver Šimurina, da su oni s njime već razgovarali, da im je pokazao što prodaje, dokumente o toj prodaji, punomoć i sve ono što je potrebno da se potpiše ugovor. Rekao mu je i da su ga neposredno prije toga provjerili te da su, po onome što su vidjeli u kući, križ i sliku, te da se vjenčao u Katoličkoj crkvi, zaključili da je on nešto drugo od ovoga svega što su prije pričali, prenosi Zadarski.

"Iz dobrostojeće sam obitelji, a Mikšiću su zaprijetili ubojstvom ako ne nestane iz Hrvatske. U Zadru sam postao glavna meta vladajućih u koje sam vjerovao kao u Gospu"

Gnječ je naveo kako nije imao potrebu sve to raditi jer je iz dobrostojeće obitelji koja je stara 600 godina na području Krvavca kod Metkovića te da ima tisuće nasada mandarina, 180 stabala maslina i dva strica u Australiji koji su bogataši u dolarima i koji nesebično šalju kad god treba i ne treba.

Istaknuo je kako se 2005. godine upustio u društveni i politički rad te je bio druga osoba u stožeru Borisa Mikšića, koji je osobno došao u njegovu kuću po njega, uzeo ga za ruku i tražio da mu pomogne.

Pojasnio je kako Mikšić nije ušao u drugi krug jer je na tim izborima pokraden, a policija i tajne službe su ih "rastjerale". Mikšiću su, kako je rekao, zaprijetili da će, ako ne nestane iz Hrvatske za 24 sata, biti ubijen, tvrdio je Gnječ.

"Čovjek je nakon toga nestao iz Hrvatske i nisam mogao doći u kontakt s njime. Ostao sam kao glavni kontakt osnivanja Gospodarske stranke. Iz toga razloga sam došao u Zadar, a ne da upoznam Šimurinu ili nekog trećeg", pojasnio je.

Posvjedočio je kako je u Zadru osnovao stranku, nakon čega je, tvrdio je, postao glavna meta vladajuće stranke u Zadru i Republici Hrvatskoj, što bi značilo HDZ-a. Istaknuo je kako vladajuća stranka u svim državnim organizacijama, što uključuje i sud i državno odvjetništvo, ima svoje ljude.

"Ali, naravno, u tom momentu 2005. to nisam znao. Vjerovao sam u njih kao u Gospu Karmelsku, misleći da su neovisni", rekao je.

Oko njegove stranke, a posebno oko njega, okupljali su se, kako je opisao, uvaženi košarkaši i doktori. To se događalo jer je, kako je rekao, u isto vrijeme bio glavni dužnosnik stranke i svirao na pirovima harmoniku.

Što je zaključio sudac

Milica Oluić, koja je u međuvremenu preminula, posvjedočila je ranije na sudu kako je zaista opunomoćila Šimurinu da proda jedan dio njezine imovine. Konkretno, radilo se o jednom dijelu zemljišta koji je naslijedila od oca Obrada Drače u Zemuniku Gornjem. Rekla je kako je zemljište naslijedila, zajedno sa sestrom, jednu polovicu dijela te nekretnine. Međutim, kako je kazala, Šimurinu je ovlastila ne da proda cijeli njezin dio, nego jednu četvrtinu ukupnog dijela zemljišta, konkretno 2000 m² i ništa preko toga.

"Sud je u postupku utvrdio kako se nitko od oštećenika nije pokušavao uknjižiti kao vlasnik na onome što je bio predmet kupoprodaje", rekao je sudac.

Sud je zaključio kako nema nikakve dvojbe da su okrivljenici zajedno, međusobno dijeleći uloge, pri čemu je I. okrivljenik Enver Šimurina ishodio punomoć i postupao kao opunomoćenik prodavateljice Milice Oluić, a II. okrivljenik Stjepan Gnječ svojom elokventnošću, o kojoj su pojedini oštećenici jasno iskazivali, navodio oštećenike na sklapanje ugovora i prije svega na plaćanje kupoprodajne cijene čak i prije toga, čak i u slučaju da ugovor nije potpisan, dovodili oštećenike u zabludu.

 Od njih su uzimali novac, a od onoga što su im uzeli prodavateljici su proslijedili svega 10.000,00 € i nisu kupcima nikad omogućili posjed i vlasništvo kupljenih zemljišta, obrazložio je sudac Općinskog suda u Zadru Ante Bačić, navodeći kako su okrivljenici od starta znali za takav rezultat te su bili svjesni prava trećih na prodanome i da prodaju dvostruko više nego što ih je prodavateljica ovlastila. 

Kako je obrazložio, iskoristili su prostornu udaljenost i prodavateljice i kupaca, njihovu nemogućnost provjere što se dešava, odnosno nepoznavanje područja, kako bi stekli materijalnu korist.