POSTAVLJANJE granica u životu djece možda nije nešto što mnogi roditelji žele raditi, ali je važno za dobrobit, sigurnost te opći razvoj djece. Edukatorica za odgoj Tanja Hrvatin Šimičić porazgovarala je s nama o ovoj važnoj temi i odgovorila zašto je važno postavljati granice u odgoju.

Djeca "u svijet dolaze bez mnogih vještina, odnosno nerazvijenog mozga i roditelji granicama zapravo poučavaju svoje dijete te korak po korak razvijaju vještine koje im nedostaju", kaže. Smatra da je postavljanje granica djeci "neophodno da bi se djeca mogla adekvatno i cjelovito razvijati".

Djeca trebaju roditelje koji će ih voditi

Postoji nekoliko razloga zašto je potrebno djeci postavljati granice, a Hrvatin Šimičić kao najveću prednost ističe sigurnost.

"Dijete kojem se ne postavljaju granice ne osjeća se sigurno jer je premalo da bi imalo potpunu slobodu i toliku moć. Djeca kojoj se ne postavljaju granice, ili se postavljaju grubo, lošije se ponašaju te imaju više emocionalnih ispada. Oni trebaju roditelja koji ih vodi", pojasnila je.

Kada je u pitanju način postavljanja granica, edukatorica ističe da se pristup roditelja najčešće može podijeliti na nekoliko primjera.

"Ili ne postavljaju granice i popustljivi su ili su te granice vikanje, prijetnje, ucjenjivanje. Neki koriste i nagrađivanje da postignu suradnju s djetetom, a neki koriste i emocionalno ucjenjivanje (ljute se na dijete jer se ono ne ponaša lijepo)", dodaje za Index.

Granice trebaju biti jasne i dosljedne

Edukatorica savjetuje da "granice ne uključuju kaznu, viku i negativne emocije". Pojašnjava nam da "granice predstavljaju poučavanje i vođenje djece prema boljem ponašanju, odnosno prema tome da dijete razvije vještine koje mu nedostaju".

"Granice trebaju biti jasne, čvrste, dosljedne i iz pozicije: 'Razumijem da zbog razvoja mozga sada ne možeš drugačije, ali ja te vodim'", navodi primjer.

Ipak, važno je znati što je uzrokovalo ponašanje djeteta jer ako roditelji ne otkriju pozadinu, neće znati kako u toj situaciji postaviti granice djetetu. Prilikom postavljanja granica važno je u obzir uzeti i emocije djeteta u određenim situacijama.

Mnogi roditelji je pitaju kada trebaju početi postavljati granice, na što edukatorica ističe da ne postoji određeno razdoblje, ali da je s postavljanjem granica potrebno početi već u ranoj životnoj dobi. Kao primjer postavljanja granica u toj dobi, edukatorica ističe da će se "dijete možda s pet ili šest mjeseci hvatati za stol ili htjeti uzeti nešto što ne smije, čupati vas, vi ćete već tada početi postavljati granice".

"Kada roditelji razumiju da granice nisu borba s djecom, ljutnja i grubost onda su svjesni da granice zapravo postavljamo od početka", kaže Hrvatin Šimičić.

Kako postavljanje granica utječe na djecu u budućnosti?

Postavljanje granica u ranoj životnoj dobi i provođenje tijekom cjelokupnog odgoja ima pozitivan utjecaj na djecu u budućnosti.

"Kad adekvatno postavljamo granice, dijete nauči osjetiti gdje završava ono, a gdje počinje druga osoba. Svjesnija su sebe i mogu više poštovati druge", ističe edukatorica.

Napominje i da postavljanje granica u djetinjstvu "omogućuje da se pobrinemo za sebe i da uspostavljamo kvalitetne odnose s drugima".

Suprotna je priča s postavljanjem grubih granica. "Kada roditelji postavljaju grube granice, djeca usvajaju lošu sliku o sebi, narušava se razvoj empatije zbog čega onda pate odnosi", kaže ona.

Problemi s ovakvim postavljenjem granica primjećuju se u budućnosti, govori naša sugovornica i pojašnjava: "Većina ljudi koji su doživjeli takav odgoj bori se s nekim psihičkim izazovima (anksioznost, strahovi, briga, nemir), problemima u odnosima, životu, sa zdravljem i tako dalje."

Hrvatin Šimičić zato ističe da je važno znati kakve granice postaviti. "Granice koje su adekvatno postavljene omogućuju da se dijete osjeća sigurno te da funkcionira u balansiranom stanju, što prenosi i na život u odrasloj dobi", zaključila je.