POJAČANO raketiranje Harkiva ponovno je stavilo taj grad u prvi plan izvještaja s prve crte nadovezujući se na ranije glasine da ruska strana priprema veliku ofenzivu na Harkiv s ciljem njegovog zauzimanja.

Što se događa?

Postoji nekoliko razloga za pojačano raketiranje. Prvi je naglo intenziviranje borbi od sredine ožujka 2024. godine na granici Ukrajine i Rusije nakon pokušaja ofenzive snaga iz Ukrajine. Prema službenoj verziji Kijeva, to su bile ruske dobrovoljačke formacije koje su se borile na strani ukrajinske vojske.

Time je na neki način stvoren novi aktivni dio fronta. Sukladno tome, ruska strana je naglo pojačala gađanje pograničnih područja, kako s ciljem udaranja na položaje, logistiku i infrastrukturu ukrajinskih trupa, tako i, u slučaju Harkiva, u političke svrhe. Odnosno, Harkiv je pojačano gađan kako bi se pokazalo i ruskom društvu i Ukrajini da se može odgovoriti za raketiranje Belgoroda.

Nova taktika

Idući razlog je razvoj nove taktike ruske vojske za uništavanje ukrajinske energetske infrastrukture. Naime, taktika je da se energetski objekti u određenom gradu i regiji koncentrirano i neprestano napadaju, što dovodi do njihovog potpunog uništenja.

Harkiv je postao prvi veliki poligon za testiranje te taktike. Odabran je zbog svoje blizine, što omogućuje, s jedne strane, napad svim mogućim sredstvima uništenja.

S druge strane, cilj je stalno držati grad pod kontrolom pomoću izviđačkih bespilotnih letjelica za prilagodbu paljbe i praćenje cilja, to je nešto što Rusija nije adekvatno koristila u ratu. Tim načinom komplicira se rad sustava protuzračne obrane jer je zbog blizine Harkiva vrijeme leta vrlo kratko.

Jasno je da će Rusiji puno teže biti napadati druge gradove u dubini jer ih je lakše zaštititi sustavima protuzračne obrane, za razliku od Harkiva. No ako se iscrpe zalihe raketa protuzračne obrane, onda se i drugi gradovi mogu naći u zoni udara ruskih raketa i ostale tehnike, što bi moglo uzrokovati mnogo veću štetu nego što je sada slučaj.

Udari na Harkiv će vjerojatno prisiliti vojsku Ukrajine da tamo prebaci dio protuzračnih raketa te tako smanji mogućnosti obrane drugim gradovima.

Što je cilj?

Time bi ruska vojska učinila život u Harkivu iznimno teškim i onemogućila gradu da normalno funkcionira. S obzirom na to da se radi o drugom najvećem gradu u Ukrajini, to je ozbiljna prijetnja. Trenutno sada tamo živi više od milijun ljudi i sam grad je industrijski jak, što Ukrajina, između ostalog, koristi i za potrebe ukrajinske vojske.

No da bi se grad potpuno "isključio", ruska strana mora često i dugo udarati po infrastrukturi uz uvjet da Ukrajina za to vrijeme ne ojača protuzračnu obranu. Nekoliko mjeseci pretprošle zime u Harkivu, kao i u cijeloj zemlji, ruska vojska gađala je energetsku infrastrukturu, ali ni to nije "isključilo" grad.

Sada je situacija nešto drugačija. Raspoloženje u pogledu mogućnosti nove ofenzive mnogo je alarmantnije nego prije godinu ili dvije. I umor od onoga što se događa je veći. No ipak još nema govora o potpunom gašenju grada.

U svakom slučaju, masivno raketiranje i stalni nestanci struje uvelike dezorganiziraju život u gradu i tjeraju neke stanovnike Harkiva da ga napuste. Također je teže održati razinu vojno-industrijske proizvodnje jer je prioritet održavanje elektro-energetske mreže.

Ofenziva na grad?

Pokazuje li pojačano raketiranje Harkiva rusku pripremu za kopnenu operaciju? Puno je glasina. O tome, primjerice, pišu ruski oporbeni mediji, a mnogi zapadni mediji prenijeli su tu vijest. Takva se glasina temelji na nekoliko argumenata.

Kremlju je potrebna neka vrsta velike, opipljive pobjede kako bi okončao rat. Zauzimanje Harkiva bilo bi dovoljno velika pobjeda. Nadalje, Ruska Federacija želi odmaknuti liniju bojišnice od svoje granice kako bi spriječila raketiranje pograničnih područja, naročito Belgoroda i Kurska.

A u okviru ovog plana navodno se razmatra operacija zauzimanja Harkiva i pograničnih područja u Harkivskoj i Sumskoj oblasti.

Istovremeno, izražavaju se i sumnje u ovu verziju, kako na temelju raspoloživosti za to potrebnih snaga u Ruskoj Federaciji, tako i na temelju isplativosti napada na Harkiv sa stajališta vojne strategije cijelog rata. Grad je za Ukrajinu logistička slijepa ulica, a čak i ako ga ruska vojska uspije zauzeti, bit će to bolan i značajan, ali ne i smrtonosan udarac za ukrajinsku obranu.

Budući da glavni pravci njezine logistike ne bi bili uništeni, za Ukrajinu bi puno opasnija bila ofenziva na Zaporižju ili Dnjepar. No s obzirom na kontekst cijelog rata, ruska vojska je često poduzimala akcije koje se nisu uklapale u čisto vojno-stratešku logiku. Na primjer, u proljeće 2022. godine velike snage poslane su na jake položaje ukrajinskih oružanih snaga na sjeveru Donjecke oblasti i zapadnog dijela Luhanske oblasti.

Logičniji bi bio napad na jugu

Iz čisto vojno-strateške točke gledišta, što potvrđuju mnogi vojni analitičari, za rusku vojsku tada je logičnije bilo da se ruske snage pošalje na jug da se probiju do Odese i Nikolajeva, gdje je ukrajinska obrana tada bila znatno slabija.

U tom kontekstu moguće je očekivati novi napad na Harkiv, koji sigurno neće biti neočekivan. Gomilanje snaga za napad ne može se sakriti niti te snage odmah dolaze pred Harkiv. Za početak krenut će bitke za granična sela, koje, kako pokazuje primjer drugih dijelova fronta, mogu trajati mjesecima.