NAKON povijesnog iranskog napada na Izrael raketama i dronovima kao odgovor na izraelski napad na iranski konzulat, glavno je pitanje hoće li se SAD umiješati u rat. Iako je Teheran odgovorio da ne namjerava ponovno napasti, Izrael je već izjavio da će odgovoriti.

Put u eskalaciju?

Američki mediji u više su navrata pisali o strahovima Bijele kuće da će izraelska vlada pokušati uvući SAD u rat protiv glavnog neprijatelja na Bliskom istoku. Sam Izrael nikada nije službeno odredio takav cilj, ali je to logično. Borbe u Gazi pokazale su da izraelska vojska već šest mjeseci ne može uništiti relativno mali Hamas, koji nema sustave protuzračne obrane i gotovo nimalo teškog naoružanja. 

Izraelska vojska je ušla u nekakvu fazu u kojoj se sa strane čini kao da nije jasno koji je cilj u Gazi. Očito prekomjerno granatiranje i guranja stanovnika Gaze u humanitarnu katastrofu nisu nešto što je dugoročno održivo za Izrael, bez da u nekom trenutku završi u određenoj međunarodnoj izolaciji ili barem pod pritiskom velikih sila da završi akciju. Isto tako, ekonomski je to za Izrael neodrživo.

Izrael ne može sam pobijediti Iran

U takvim bi uvjetima započinjanje rata Izraela čak i protiv libanonskog Hezbolaha, a kamoli Irana, bila najblaže rečeno kontroverzna odluka. Izrael sam nije u stanju nanijeti vojni poraz ili bilo kakvu značajnu štetu Iranu osim korištenjem nuklearnog oružja. Ali ni to, s obzirom na relativno mali broj bojevih glava koje Izrael ima, neće zadati smrtni udarac Iranu, već će poslati Izrael u međunarodnu izolaciju.

Stoga, bez potpore SAD-a, rat protiv Irana ne samo da je besmislen za Izrael, već bi mogao postati katastrofalan. Američki mediji već su izvijestili da je predsjednik Biden jasno dao do znanja da se SAD ne namjerava pridružiti izraelskom osvetničkom udaru. I Washington slijedi tu liniju od početka trenutne eskalacije u Pojasu Gaze.

Ne može se reći da je to zato što predsjednik Biden voli Iran. Teheran je neprijateljski nastrojen prema Amerikancima i štoviše, prema zapadnim medijima, gotovo je na rubu stvaranja nuklearnog oružja. Stoga Washington sigurno ne bi imao ništa protiv zadavanja poraznog udarca Iranu.

Kako pobijediti Iran?

Pitanje je koje se nameće, čime ga nanijeti? Kako je pokazao rat u Ukrajini, za poraz velike države s razvijenim sustavom protuzračne obrane nisu dovoljni sami zračni udari. Treba imati jaku kopnenu vojsku.

Uzimajući u obzir činjenicu da stanovništvo Irana broji gotovo 90 milijuna ljudi, odnosno više nego dvostruko više od predratnog stanovništva Ukrajine, tada bi, sukladno tome, invazijske snage trebale biti višestruko veće od onih koje je rasporedila ruska vojska, čak i uzimajući u obzir mogućnosti prilagodbe američkih zračnih i pomorskih snaga. 

Isto tako, poznato je da je Iran multietnička država (postoji između 12 i 18 milijuna Azera na sjeveru Irana, nemali broj Kurda itd.) i da je imala povijest etničkih sukoba unutar zemlje. No, isto tako pitanje je koliko se može itko osloniti na izazivanje unutarnjih nemira u Iranu, iako kao takvi nisu isključeni. 

Isto tako, poznato je da Izrael ima dobre veze s Azerbajdžanom u regiji, s kojim vojno surađuje te čak koristi prostor Azerbajdžana za "špijuniranje" iranskog teritorija, zbog čega Azerbajdžan ima narušene odnose s Iranom.

SAD nema dovoljno kopnenih snaga

No, vraćajući se na kopnenu vojsku, SAD nema takve snage na Bliskom istoku i, u principu, pronalazak tolikog broja vojnika bit će problematičan za Washington, a da ne spominjemo činjenicu da će djelovati daleko od američkih granica, pa će njihove komunikacije i baze u regiji biti ranjive na iranske napade. 

Kao rezultat toga, rat bi se mogao pretvoriti u novi Vijetnam ili Irak i pitanje kako bi se završilo za SAD. Osim ako se opet ne upotrijebi nuklearno oružje. Ali to će onda otvoriti vrata novom svjetskom ratu, uklanjajući barijere drugim nuklearnim silama.

Situacija bi bila drugačija da je Turska, moćna vojna sila u regiji, istupila protiv Irana na strani Sjedinjenih Država i Izraela. Ali sada je nemoguće zamisliti da je Turska, u kontekstu rata u Gazi, spremna stati na stranu Izraela protiv Irana. Stoga će Sjedinjene Države učiniti sve da ne budu uvučene u rat. Možda će pojačati pritisak na Izrael da zaustavi borbe u Gazi.

Izrael želi pomoć saveznika

Također je malo vjerojatno da će Iran eskalirati na vlastitu inicijativu. Činjenicom da je izraelska vojska zaglibila u ratu u Pojasu Gaze, a Hezbolah drži sjeverni Izrael u neizvjesnosti, Iran je za sada prilično zadovoljan. Osim toga, treba dobiti na vremenu za stvaranje nuklearne bombe (ako je doista, kako kažu, "na putu").

Što se tiče premijera Netanyahua, on vjerojatno neće odustati od svog plana da uvuče Sjedinjene Države u rat s Iranom. Stoga su mogući novi izraelski udari na Iran, a time i novi odgovor Teherana te daljnja runda eskalacije. Izraelska je računica da, ako dođe do velikog rata, Sjedinjene Države neće napustiti svog saveznika u neravnopravnoj borbi s "osovinom zla".

Rat s Iranom popravio bi Netanyahuov imidž, ali..

Premijer Netanyahu mora popraviti imidž, rat s Iranom je upravo to. Pokušaj iznuđivanja odgovora Irana, odnosno izvođenje Irana na čistinu, da svjetska i domaća javnost vidi s kim Izrael zapravo ratuje. Odnosno da iza Hamasa, Huta, Hezbolaha itd. stoji Iran.

Hamas kao najmanja teroristička organizacija još uvijek nije uništena, taoci nisu razmijenjeni. Dva su milijuna izbjeglica s kojima Izrael ne zna što bi. Egipat ih, naime, neće primiti, a Izrael ih je izmjestio iz njihovih domova. Pritisak međunarodne javnosti raste, pritisak izraelske javnosti raste. Izrael je sve izoliraniji. U tom smislu Netanyahuu je poželjan iranski odgovor.

Istina, Amerikanci vjerojatno također vide takvu perspektivu za razvoj događaja. Stoga bi u nekoj fazi mogli iznimno strogo zahtijevati od Netanyahua da zaustavi napade. A možda je takav zahtjev već upućen Izraelu nakon iranskih napada.