PA, ODAKLE početi?

Parlamentarni izbori su prošli pa je za početak red čestitati. Ne moramo se u svemu slagati, ali tkogod je ostvario rezultat, ostvario ga je u fer borbi (ili čak i nefer borbi, ali uglavnom na svoju štetu pa je time postignuće veće). Palo je puno ružnih riječi tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, ali unatoč svemu mislim da se možemo složiti da imamo demokratski sustav koji funkcionira.

Nadam se da smo zauvijek zakopali mit o tome da veća izlaznost pogoduje lijevim strankama. Više puta sam ponavljao kako postoje oni koji smatraju da se nedostatak konkretnih ideja može zamijeniti većom izlaznošću.

Ako pogledate programe (a ja jesam), osim što se nije štedjelo na proredima i epskim veličinama naslova u pokušaju da se stvori dojam raspisanog političkog programa, većina tih srednjoškolskih uradaka uglavnom popisuje razne želje i parole, poput one da budemo prosperitetna zemlja, vladavina prava i što već. Ima vrlo malo konkretnih i objektivno mjerljivih ciljeva, a ako ciljevi čak i postoje, tada ono "kako" kronično nedostaje. Možete me nazvati staromodnim, ali ja želim čuti konkretne mjerljive ciljeve i kako ih ostvariti.

Rekao bih i da doista smatram da su kriminal i korupcija naši najveći društveni problemi, a lakoća kojom preko toga prelazimo šokantna je. Da, ima i u ovom društvu pametnih i prosperitetnih ljudi koji nisu nužno kompromitirani, ali možemo samo zamisliti gdje bi nam svima bio kraj kad bismo doista bili slobodni od high level kriminala i korupcije, koji proračun države smatra bankomatom, a moć vlasti urođenim pravom.

Biračima je borba protiv korupcije apstraktan pojam

Ipak, iako je to problem broj jedan, onaj koji uvijek pronađemo ako analiziramo ono što nas neposredno muči, biračima je borba protiv korupcije ili borba za vladavinu prava apstraktan pojam, za koji se teško uhvatiti. "Normalni birač" u programima stranaka, njihovim ciljevima i vrijednostima traži sebe i gdje se on uklapa u tu shemu.

Mi tradicionalno medicinskoj sestri nosimo paketić kave, s policajcem pregovaramo kako prebrzu vožnju pretvoriti u vožnju bez pojasa, a rentanje (ne)prijavljenog apartmana smatramo legitimnim poslovnim modelom. U toj borbi između plemenitih i velikih, ali apstraktnih društvenih ciljeva u odnosu na konkretne mjere ili strahove, mjere i strahovi uvijek pobjeđuju, a borba uopće nije fer.

Birači biraju sukladno svojim uvjerenjima i percepcijama o tome što su njihove vrijednosti, a ne prema svojim interesima i stvarnim potrebama. Ako ne vjerujete, pogledajte izborne rezultate - najsiromašniji uporno glasaju za one koji su za njih najmanje napravili. 

Kako je netko primijetio, naš izborni sustav iznimno je loš na više razina. Manjine se gotovo ništa i ne pita, one su samo joker kojim se svi razmeću i neki filler do magičnog broja 76. To je loše za manjine, ali i za opću politiku pa bi bilo dobro da manjine pokažu malo kičme. Više bismo ih svi skupa cijenili kad bi pokazali da i oni imaju neki stav, da i oni žele živjeti u boljem i prosperitetnijem okruženju. O nužnosti biologije kao primarnog elektivnog mehanizma u manjinama, ali i politici općenito, da i ne govorimo. Neki ubiru doživotnu rentu politikom krvnih zrnaca, permanentno u sjeni blagajne, nikad u prvom redu.

Lijeva polovica politike na svim se izborima bori sa svezanom rukom iza leđa

Osim toga, ako promatrate ukupan broj glasova, SDP + Možemo ima par stotina glasova više nego HDZ, ali je razlika među njima 9 mandata. Za to je dijelom odgovorna dijaspora, dijelom D'Hondt, a dijelom kreativno prekrajanje izbornih jedinica. Sa svim tim se moglo obračunati u povijesti, ali to nitko od onih koji su odlučivali nije učinio jer su mislili da im u tom trenutku to odgovara.

Ako tako promatrate izborni sustav, lijeva polovica politike na svim se izborima bori sa svezanom rukom iza leđa. To je jednostavno tako, možete se i ne morate složiti, ali sistemski je posloženo da se favorizira jedan blok, koji je, eto, desni.

Promatrajući pojedinačne rezultate, vidim da ima kritičara koji kažu da Milanovićevim manevrom SDP nije ništa dobio, no pitam se koji bi rezultat bio da tog manevra nije bilo. Nakon svega što im se događalo na unutarstranačkom planu prethodnih godina, nadam se da će sljedeće razdoblje iskoristiti da se konsolidiraju i očvrsnu umjesto da potonu kao većina socijaldemokratskih opcija u drugim zemljama. Znam da njihov rezultat ne izgleda kao pobjeda, ali ona to objektivno jest (za njih).

Kad smo već kod Rijeka pravde, probajte njihovim rezultatima pribrojiti glasove RF-a i Fokusa - danas bi bilo bitno drugačije jutro da su te taštine bile malo manje (koje god one bile jer u biti ne znamo što se stvarno dogodilo, znamo samo službene verzije). Ima i tekstova o tome koliko je kojoj stranci potrebno glasova po mandatu, iz kojih se mogu izvući mnogobrojne pouke. Neki sudionici izbora morali su uložiti daleko više truda da postignu isti rezultat kao neki drugi. Dijelom je to pitanje planiranja, a dijelom sreće.

Katarina Peović bila je sjajan dodatak saboru

Malo mi je žao Radničke fronte jer je Katarina Peović bila sjajan dodatak saboru, rijetko se i teško bilo složiti s njom, ali je uvijek bila pristojna i kvalitetno pripremljena (odite u saborsku arhivu pa čitajte njihove prijedloge, to su vrlo solidno i natprosječno dobro argumentirani prijedlozi zakona, koliko god u svojoj ukupnosti bili promašeni). Smatram da je nužno i važno imati i takve glasove u politici/saboru.

Općenito bismo više morali slušati druge i drugačije, nova kvaliteta dolazi najčešće iz tog smjera. Protekli saziv sabora bio je iznimno loš, to se vidjelo tisuću puta na praznim panoramama saborske dvorane. Bilo bi dobro da se svima ureže u mozak kako je zadatak vladajućih da osiguraju kvorum, no da kvalitetu rasprave nameće oporba. Nema isprike. Doduše, ima i onih rijetkih koji su se izdigli argumentima i nastupom od ostatka, ali, nažalost, nedovoljno da za sobom povuku većinu.

Žao mi je i Fokusa/Republike jer vjerojatno imaju najskuplji mandat od svih, ako sam dobro brojao - 50.000 glasova za jedan mandat. Nešto slično dogodilo se prije dosta godina s umirovljenicima, koji su i ovoga puta veliki gubitnici izbora. Nije da cijenim stranke s jednim zadatkom, ali da su loše prošli - jesu. No oni bi ionako, poput manjina, bili "cigla" koju treba kupiti za mir u kući. Još jedan detalj za diskusiju o dobrom planiranju i izbornoj sreći.

HDZ će biti još bahatiji i bezobrazniji

A oko očite priče imam malo iluzija da je HDZ bilo što naučio ili da će iz ovoga izaći bolji. Bit će samo još bezobrazniji i bahatiji. Fascinantno mi je da je toliko ljudi voljno glasati za očito kompromitiranu organizaciju kao što je HDZ (politika inače izvlači i privlači najgore iz ljudi, no bitna razlika je u tome kako se postavimo, ili se uopće ne postavimo, kao što je to slučaj s HDZ-om).

Nadam se samo da će Domovinski pokret biti principijelniji i daleko tvrđi koalicijski partner nego što su bili prethodni, u međuvremenu pregaženi i razrušeni HDZ-ovi "partneri". Problem DP-a, kojeg se treba bojati (makar će i oni sada ublažiti stavove), jest totalno nerazumijevanje vremena i društvenog poretka u kojem živimo (primjerice, slanje vojske na granice ili ukidanje ionako slabo "tako je to u obitelji" provedene Istanbulske konvencije).

Bit će zanimljivo promatrati hoće li stranke biti dosljedne svojim stavovima te koje su točke "programa" odjednom predmet pregovora i kompromisa, a koje su stvarno bitne (ili koje će tek postati bitne, a o kojima tijekom kampanje uopće nismo razgovarali).

DP-ovci su pobjednici, ali to je i Možemo

I zadnje, ako kažemo da su DP-ovci pobjednici ovih izbora iz jednostavnog razloga što su jedini kingmakeri, onda je s druge strane spektra to svakako Možemo jer su bitno narasli (možemo sada u detalje razglabati o tome jesu li narasli pola ili duplo, ovisno kako brojimo).

Konkretni su i dosljedni te za razliku od većine domaćih političara rade na duge staze i nisu voljni pristajati na kompromise radi malih usputnih pobjeda. Na sljedećim izborima zasigurno će imati daleko značajniju ulogu, i dobro je da je tako jer su oni jedina doista nova lica domaće politike, a problem sigurno ne mogu riješiti oni koji su ga stvorili.